U četvrtak 24. studenoga 2011. u Društvu povjesničara grada Varaždina održano je predavanje pod nazivom »Đuro Arnold i Stanislav Preprek – spone Varaždina i Petrovaradina«.

Predavanje o Đuri Arnoldu, hrvatskom filozofu, pedagogu i pjesniku iz Ivanca pokraj Varaždina, i Stanislavu Prepreku, hrvatskom učitelju, zborovođi, orguljašu, skladatelju svjetovne i crkvene glazbe, iz Petrovaradina, održala je povjesničarka Ivana Andrić Penava, a od velike pomoći u pripremi istog bili su prof. Đuro Rajković, pijanist i zakonski nasljednik Preprekovih autorskih prava, i Petar Pifat, glazbenik i voditelj Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu. Navedena predavačica je podrijetlom iz Petrovaradina, pa je predavanje održala i kao članica Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu, članica Sekcije za povijesna istraživanja Hrvatsko-kulturno-prosvjetnog društva (HKPD) Jelačić sa sjedištem u Petrovaradina čiji je voditelj Davor Martinčić, te kao suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice.

U uvodnom predavanju spomenut je niz važnih obljetnica važnih i za Varaždin i za Petrovaradin koje su obilježile tekuću, i koje će obilježiti iduću godinu (210 godina od rođenja bana Josipa Jelačića, 70 godina od smrti Đure Arnolda, 30 godina od smrti Stanislava Prepreka, 90 godina od stvaranja himne i dr.). Nakon toga je uslijedilo upoznavanje Varaždinaca sa zanimljivostima iz života Đure Arnolda koje su vezane uz Petrovaradin i sa životom i djelom samozatajnog genija Petrovaradinca Stanislava Prepreka. Središnja tema predavanja bila je ne tako davno otkrivena himna posvećena Banu Jelačiću, za koju je tekst napisao Arnold, a uglazbio ju je Preprek. Himna je skladana 1922. prigodom osnivanja Omladinskog društva Jelačić u Petrovaradinu, koje je preteča današnjeg istoimenoga petrovaradinskog HKPD-a. Nakon osam desetljeća stajanja među crkvenim skladbama koje mu je podarila orguljašica-zborovoditeljica novosadske konkatedrale Anica Nevolić, otkrio ju je prof. Rajković 2007. godine. Himnu je Preprek najprije skladao za muški zbor a capella, a zatim ju je prilagodio jednoglasnom i četveroglasnom muškom zboru uz pratnju harmonija. Punim je zvukom može izvesti samo četveroglasni muški zbor s oko 60 pjevača. O specifičnostima himne kao glazbenog uratka prisutnima je pročitan tekst koji je priredio prof. Rajković.

Iako zasad nije ponovno javno i profesionalno izvedena ni snimljena, na opće oduševljenje prisutnih, među kojima su bile i dvije osobe porijeklom iz Srijema, jedan Petrovaradinac i jedna Rumljanka, predavanje u Varaždinu završilo je amaterskom audiosnimkom himne koju je na klaviru odsvirao prof. Rajković, a snimio Petar Pifat. Zatim su uslijedila brojna pitanja vezana za Hrvate iz Srijema, Bačke i Banata, a razmatrala se i mogućnost da se Preprekova himna izvede i pokuša snimiti. Nakon predavanja pristuni su pogledali prigodnu mini-izložbu na kojoj je bio izložen dio djela Stanislava Prepreka, među kojima su bili i notni zapisi obaju verzija himne Banu Jelačiću i nekoliko eksponata koji su Varaždincima približili povijest nekadašnjega slobodnog kraljevskog grada Petrovaradina (originalni grb Petrovaradina, Statut grada iz 1907., žig tzv. zipcigera – 40. pješačke pukovnije iz Petrovaradina i dr.).