Blagdan Prikazanja Gospodinova, u narodu poznat kao Svijećnica, svečano je proslavljen 2. veljače u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika
SR. MITROVICA (TU) - Svečano misno slavlje s blagoslovom svijeća predvodio je župni upravitelj vlč. Marko Gregić, u zajedništvu s vlč. Ivanom Malićem.
U homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima, vlč. Marko Gregić osvrnuo se na značenje Svijećnice kao blagdana susreta Boga i čovjeka, naglašavajući kako zapaljena svijeća u rukama vjernika simbolizira hod Božjega naroda prema konačnom svjetlu – Kristu, Svjetlu svijeta. Blagdan ne govori samo o povijesnom događaju u jeruzalemskom Hramu, nego i o pitanju osobnog odnosa s Bogom: prepoznajemo li njegov dolazak u vlastitom životu i doživljavamo li ga kao izvor radosti ili straha.
Nadovezujući se na evanđeoski ulomak o Prikazanju Gospodinovu, župnik je istaknuo likove Šimuna i Ane kao primjere ustrajne vjere i strpljivog
iščekivanja Božjega spasenja. Vođeni Duhom Svetim, oni u jednostavnosti i poniznosti prepoznaju Mesiju ondje gdje ga mnogi ne bi očekivali – u djetetu.
Posebno je naglašeno kako Šimun nije očekivao Mesiju prema vlastitim predodžbama moći i sile, nego je bio otvoren Božjem načinu djelovanja. Spasenje koje Bog nudi ne dolazi u prijetnji, nego u daru i povjerenju. U trenutku kada Šimun uzima dijete Isusa u naručje, njegovo dugogodišnje čekanje dobiva svoje ispunjenje, a njegov život mir i smisao.
Govoreći o proročici Ani, istaknuto je njezino svjedočanstvo vjernosti, molitve i nade. Iako često neprimjetna, Ana postaje znak da Bog svoje spasenje objavljuje upravo po onima koji mu ostaju vjerni u tišini svakodnevice.
Na kraju homilije naglašeno je kako blagdan Svjećnice i danas vjernike stavlja pred pitanje kakvog Spasitelja očekuju i koliko su spremni Boga prepoznati u jednostavnosti vlastitoga života. Primjer Šimuna i Ane poziva na povjerenje i otvorenost Božjem djelovanju, koje uvijek vodi prema punini života.
Misno slavlje proteklo je u posebnom molitvenom ozračju, dodatno obogaćenom pjevanjem božićnih pjesama, koje su i na ovaj blagdan snažno podsjetile na otajstvo Kristova utjelovljenja. Iako je božićno liturgijsko vrijeme službeno završeno blagdanom Krštenja Gospodinova.
Svijećnica je kroz stoljeća smatrana završetkom božićnog vremena. Tako je sve do liturgijske obnove nakon Drugoga vatikanskog sabora (reforma
Rimskog kalendara, 1969.) pjevanje božićnih pjesama na ovaj blagdan bilo uobičajeno i duboko ukorijenjeno u crkvenoj praksi.
Ova tradicija, sačuvana i danas u mnogim sredinama, podsjeća kako otajstvo Božića ne završava samo kalendarski, nego se nastavlja živjeti u svjetlu Krista koji dolazi kao Spasitelj svijeta.
Anameari Hajdu Žarko
