ZEMUN, 27. rujna 2010. godine - Sestre milosrdnice u Srijemskoj biskupiji u Zemunu povodom 350. obljetnice smrti njihovog utemeljitelja i zaštitnika sv. Vinka Paulskoga i sv. Lujze de Marillac organizirale su završnu proslavu jubilarne vinkovske godine.
ZEMUN, 27. rujna 2010. godine - Sestre milosrdnice u Srijemskoj biskupiji u Zemunu povodom 350. obljetnice smrti njihovog utemeljitelja i zaštitnika svetog Vinka Paulskoga i svete Lujze de Marillac organizirale su završnu proslavu jubilarne vinkovske godine. Po svojim predstavnicima već su prije nazočile završnim proslavama u Zagrebu i Rimu. Vrhunac proslave u Srijemskoj biskupiji bilo je svečano euharistijsko slavlje, koje je u ponedjeljak 27. rujna, na blagdan svetog Vinka, u samostanu u Zemunu predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović zajedno sa župnikom i zemunskim dekanom Jozom Dusparom, novobeogradskim i surčinskim župnikom Markom Kljajićem i gvardijanom franjevačkog samostana u Zemunu o. Markom Kurolt, uz sudjelovanje velikog broja vjernika. Na početku je nazočne pozdravila sestra predstojnica Vjekoslava Štrbenac i povezala slavlje u Zagrebu s ovim današnjim u Zemunu. Na početku homilije biskup Gašparović je rekao, pozivajući se na navješteno evanđelje o blaženstvima: „Blago vama sestre, što ste imali za utemeljitelja svetog Vinka i svetu Lujzu, a danas uzor i zaštitnike, kao i blago nazočnim sestrama franjevkama i franjevcima u Zemunu što su imali i imaju sv. Franju za utemeljitelja, uzor i zaštitnika.“ U homiliji biskup je iznio da čovjek traži Boga posebno kad je gladan i žedan, kad je u tjeskobi, kad je ostavljen od svih, kad je bolestan, kad teži za dobrotom, istinom i slobodom...
„Taj i takav Bog nije ostao u skrovitosti, u tajnosti, nastavio je Gašparović, objavio nam se po Isusu Kristu, koji je prošao svijetom čineći dobro. Oprao je Isus noge apostolima i dao im je primjer da i oni tako čine. Dovodili su i donosili k Isusu djecu, apostoli branili, a Isus traži da puste k njemu malene. Hvali Isus one koji su mu pritekli u pomoć kad je bio gladan i žedan, bolestan i u tamnici... Tako je današnji svetac, sveti Vinko Paulski zajedno sa svetom Lujzom, naglasio je srijemski biskup, prije više od 350 godina, uzeo Isusa Krista i evanđelje u svoje srce i krenuo u život. Treba sve provesti u djelo. Treba razmišljati o ljudskim suzama. Treba pristupati otuđenima, siromasima. Treba ratnim zatvorenicima i robijašima biti drug, brat i otac. Treba se zauzeti za obitelji i njihovu djecu. Treba se zauzeti za one pogođene ratovima koji su tada pustošili, za one pogođene epidemijom i glađu.Treba opismeniti one koji su nepismeni. Treba se pobrinuti za malog čovjeka koji je napušten.“ Kao konkretna djela svetog Vinka i svete Lujze biskup spominje pučku kuhinju za dvije tisuće gladnih, novac za sirotinju, misije, sjemeništa, obraćenje mnoštva, reformu klera, i nadalje ustanove, skupine, kojima je bio jedini cilj onima malenima učiniti život na zemlji manje tvrdim, manje nepravednim i okrutnim. Povijest ne može mimoići niti tri njegove ustanove, jer su djelo ljubavi. Zavod za nahočad; Lazaristi, misijski svećenici sa zadatkom: odgoj svećeničkog podmlatka i misionarenje po selima; Milosrdnice! U ovom poslu desna ruka mu je bila sv. Lujza. Svojim sestrama vinkovkama povjerio je brigu za svakoga čovjeka od njege bolesnika pa sve do onih bijednika na ulicama. Službeno su odobrene 1634, u Zagreb su stigle 1845., a u Zemun 1887. godine. I ovdje u Zemunu ostvaruju smjernice svoga utemeljitelja i svoga poslanja: dugogodišnji rad u bolnici koja im je dodijeljena i život i rad u Zemunskom samostanu. U bolnici su savjesno obavljale svoju službu njegovanja i liječenja bolesnika, građana Zemuna u ostalih. U Zemunskom samostanu sestre su uz obvezu na službu Božju svojim svetim zavjetima i Konstitucijama vršile svoju karitativnu djelatnost u bolnici i rad kod bolesnika. Uz redovnu medicinsku školu bilo je otvoreno odjeljenje za odrasle, tzv. Večernja škola koju su pohađale sestre iz Zagrebačke, Splitske i Riječke provincije. Nakon drugog Vatikanskog koncila sestre su razvile i značajnu ekumensku djelatnost. Postojao je i dom starih i nemoćnih. Bolnica i Dom starih i nemoćnih bila su dva ognjišta na kojima se po sestrama milosrdnicama ižarivala kršćanska ljubav njihova duhovnog oca svetog Vinka Paulskoga.
„Isus danas poziva da nastojimo sve bolje upoznati svoju vjeru, da dobrom riječju tješimo one u tuzi i žalosti, da ne osuđujemo nikoga, da praštamo, da poštujemo i najmanjeg čovjeka, da dajući pomoć ne mjerimo svoje darove, da po vjeri živimo i za vjeru ako bude potrebno trpimo, da djecu odgajamo i ne sablažnjavamo, da mladima pomognemo riječima i primjerom. Pomažimo one koji su u duhovnoj i materijalnoj potrebi. Molimo ne samo u nevolji, nego neprestano“, rekao je biskup Gašparović na kraju homilije.
