Svjedok vjere i čuvar identiteta

ČEREVIĆ (TU) – Na desnoj obali Dunava, podno pitomih obronaka Fruške gore, u subotu, 23. svibnja, svečano je proslavljen jedan od značajnih jubileja, katolička zajednica u Čereviću obilježila je impresivnih 250 godina od izgradnje župne crkve Svetog Josipa. Ova obljentica nadilazi lokalne okvire i svjedoči o dubokim korijenima kršćanske vjere i neuništivom duhu naroda na ovim prostorima.

Liturgijsko zajedništvo i svečana procesija

Svečanost je započela u 11 sati procesijom koja je krenula iz župne kuće. Predvođeni križem, uz svečane zvuke crkvenih zvona, svećenici i vjerni narod uputili su se prema crkvi podignutoj 1776. godine, noseći u srcima zahvalnost za prošlost i nadu za budućnost.

Središnje misno slavlje predvodio je srijemski biskup, mons. Fabijan Svalina. Njegova nazočnost, kao i nazočnost velikog broja svećenika, naglasila je povijesnu važnost Čerevića za cijelu biskupiju. Uz biskupa, za oltarom su u zajedništvu bili: mons. Eduard Španović, petrovaradinski dekan; vlč. Stjepan Šumanovac, upravitelj svetišta Gospe Snježne (Tekije) i župnik u Petrovaradinu i Srijemskim Karlovcima; preč. Nikica Bošnjaković, srijemskomitrovački dekan i župnik u Šidu; vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima; vlč. Aleksandar Kovačević, župnik u Maradiku; te domaćin, vlč. Luka Ivković, koji kao župni upravitelj neumorno skrbi o vjernicima u Čereviću, Beočinu i Srijemskoj Kamenici.

Propovijed koja povezuje stoljeća

Biskup je u homiliji kazao kako ovo slavlje nije samo obljetnica postojanja jedne građevine, već slavlje vjere ljudi koji su tu živjeli i žive, slavlje života jedne zajednice koja poput Dunava uz koji živi, nije prestala teći prema Bogu. „Ova crkva svetoga Josipa stoji ovdje u Čereviću kao svjedok vremena. Kolike su se generacije izmijenile pod njezinim svodom! Koliko je djece prvi put ovdje naučilo prekrižiti se! Koliko je majki ovdje molilo za svoju djecu! Koliki su muškarci, radnici, vinogradari, ribari, težaci i putnici ovdje tražili snagu! Koliki su starci upravo iz ove crkve pogledom tražili nebo prije nego što su pošli Gospodinu! I zato danas ne gledamo samo kamen - zidove. Mi gledamo vjeru utkanu u ovo zdanje.

A ovaj kraj – Čerević, povijesni Banoštor, Petrovaradin i čitav Srijem – nije običan kraj. Ovo je zemlja kroz koju je prolazila povijest. Ovo je prostor gdje je Dunav gledao i ratove i mirenja, i dolaske i odlaske, i bogatstvo i siromaštvo, i radost i križeve… Vrijeme prolazi. Generacije prolaze. Ali ono što je ukorijenjeno u Bogu – ostaje. I upravo zato ova obljetnica ima duboko značenje. Jer 250 godina nije malo… I zato danas moramo zahvaliti Gospodinu za sve ljude ovoga kraja. Za Hrvate, Nijemce, Mađare i druge narode koji su ovdje živjeli, molili i gradili zajedništvo s drugima s kojima žive. Za sve one koji su svojim rukama podizali kuće i vinograde, ali i ovu crkvu. Za generacije koje su znale da bez Boga nema ni budućnosti ni mira.

Posebno danas ne smijemo zaboraviti mnoge koji su morali otići. Povijest Srijema često nije bila laka. Bilo je ratova, progona, podjela i rana. Mnogi su ljudi nakon Drugoga svjetskog rata nestali iz ovoga kraja. Obitelji su raseljene. Domovi ostali prazni. Mnoga imena i prezimena možda više ne žive ovdje, ali žive u Božjem sjećanju.

I zato ova obljetnica nije samo slavlje. Ona je i molitva. Molitva za sve pokojne. Za sve koji su nekada sjedili u ovim klupama. Za sve koji su ovdje kršteni, a danas počivaju diljem svijeta ili u tišini srijemske zemlje.“

Biskup je u nastavku kazao kako sv. Josip nije slučajno zaštitnik ove crkve, jer on je čovjek tišine, ali i čovjek snage. Znao je slušati Boga, čak i oda kada nije razumio sve. Zato nas sv. Josip uči da svetost nije buka, svetost je ostajanje uz Boga i kada je teško, ne izgubiti ljubav prema Crkvi i ne izgubiti molitvu. „I zato je ova crkva važna. Jer crkva nije samo mjesto obreda. Crkva je mjesto gdje čovjek ponovno pronađe sebe. Gdje nauči šutjeti pred Bogom. Gdje shvati da nije samo prolaznik na zemlji.

Kad bi ovi zidovi mogli govoriti, koliko bi toga ispričali! Ispričali bi o ljudima koji su klečali pred križem dok je vani tutnjala povijest. O majkama koje su molile krunicu za sinove. O očevima koji su tražili kruh za obitelj. O mladima koji su tražili smisao života. O svećenicima koji su ostajali uz svoj narod i kada je bilo opasno. Ova crkva pamti vjeru koja nije bila teorija, nego život.

A danas je pitanje: što ćemo mi ostaviti nakon sebe? Hoće li buduće generacije imati kome zahvaliti? Hoće li i za novih 250 godina netko ovdje slaviti Boga? Hoće li ova crkva biti puna molitve ili samo uspomena na prošlost? To ovisi o nama. Crkve ne umiru kada se kamen počne trošiti. Crkve umiru kada se ugasi vjera. Zato danas ova obljetnica mora biti poziv na obnovu srca. Ne samo obnova krova ili zidova. Nego obnova obitelji. Obnova molitve. Obnova nedjeljne Mise. Obnova poštovanja prema sakramentima, obnova zajedništva. Obnova povjerenja u Boga. Jer bez Boga čovjek brzo ostane prazan,“ poručio je Srijemski biskup, te naglasio: „Srijem je uvijek bio prostor susreta. Ovdje su se susretali narodi, jezici i kulture. Ali ono što je ljude najdublje povezivalo bila je vjera. I zato danas moramo biti graditelji zajedništva. Ne ljudi podjela. Ne ljudi gorčine. Ne ljudi koji stalno gledaju što ih razlikuje od drugih. Sveti Josip nas uči skromnosti i miru. A Dunav nas uči da život ide naprijed.“

Biskup je također poručio da, iako ne treba živjeti samo od uspomena, ipak se ne smiju zaboraviti svoji korijeni, a narod koji zaboravi Boga izgubi dušu. Posebno se obratio mladima: „Dragi mladi, posebno vama želim nešto reći. Nemojte misliti da je vjera nešto staro i prošlo. Nemojte dopustiti da vam svijet ukrade dušu. Možete imati obrazovanje, posao, putovanja i uspjeh – ali bez Boga srce ostaje nemirno. Ne bojte se biti ljudi vjere. Ne bojte se moliti. Ne bojte se ostati povezani sa svojim korijenima i svojom Crkvom. Jer upravo vi morate nositi budućnost ovoga mjesta. A vi, stariji, nemojte misliti da je vaše vrijeme prošlo. Vaša molitva drži ovu zajednicu. Vaša vjernost je temelj na kojem mlađi mogu graditi.“

Homiliju je zaključio preporučivši ovu zajednicu i čitav Srijem njegovom zaštitniku sv. Dimitriju i Gospi Tekijskoj.

Kulturna baština i zajedništvo naroda

Osim duhovnog značaja, proslava je imala snažan ekumenski i društveni karakter. Nazočnost predstavnika Srpske pravoslavne crkve, kao i civilnih vlasti predvođenih predsjednicom Općine Beočin, Biljanom Janković, potvrdila je važnost župne crkve kao simbola suživota.

Kulturni dio programa obogatili su nastupi lokalnih zborova koji su pjesmom uveličali jubilej. Čerevićki zbor „Milenko“, s tradicijom dugom 125 godina, te beočinski zbor „Nikola Ćirilović Ćira“, podsjetili su na bogato nasljeđe koje se ljubomorno čuva.

Pogled prema budućnosti

Ova proslava 250. obljetnice nije bila samo pogled unatrag, već snažan poziv na „obnovu srca“. Čerević je tog dana bio središte duhovnosti koje je podsjetilo da, dok god se pod ovim svodom moli, crkva Svetog Josipa neće biti samo povijesni spomenik, već živo srce srijemskog zajedništva koje kuca u ritmu vjere i nade.