ZEMUN (TU) - U Zemunu, u prostorijama knjižnjice i čitaonice "Ilija Okrugić",  prof. dr. Ivica Čatić nastavio je svoja biblijska predavanja "Uvod u kršćanstvo". Prvog mjeseca ove godine on je usredotočio svoja razmišljanja na deveto i deseto poglavlje evanđelja po Ivanu.

      ZEMUN (TU) - U prostorijama knjižnice i čitaonice "Ilija Okrugić u Zemunu, prof. dr. Ivica Čatić nastavio je svoja biblijska predavanja "Uvod u kršćanstvo". Prvog mjeseca ove godine on je usredotočio svoja razmišljanja na deveto i deseto poglavlje evanđelja po Ivanu. Najslikovitije, pravo remek djelo Ivanovog dramatskog pripovijedanja je prikaz ozdravljenja slijepca od rođenja. Nijedna riječ ni detalj nisu suvišni. Motiv svjetla dolazi na ovom mjestu do svog punog izražaja, a to je svjetlo u tijesnoj vezi s Isusovom moći da vrati vid slijepcu. Svakako je važno istaći da su život i svjetlo, kada se sažetije proanalizira ovaj dio evanđelja po Ivanu,  zapravo jedno jer čovjek kada se rađa kaže se da dolazi na svjetlo. Duhovno sljepilo je nešto s čim se često susrećemo jer čovjek nije svjestan da svako područje njegovog života postaje jasnim i korisnim tek kada dođe pod svjetlo njegove inteligencije. Kod događaja ozdravljenja slijepca od rođenja uviđamo da postoji pet vrsta reakcija ljudi, svjedoka ozdravljenja, na ono čemu su bili svjedoci. Prva reakcija je čista znatiželja. Druga reakcija je zainteresiranost, vatreno raspitivanje ali i neuspjeh da se dođe do jasne spoznaje zbog uvjetovanosti predrasudama. Treći tip uočavamo kod nekih od farizeja koji ne žele prihvatiti činjenicu ozdravljenja i traže potvrdu o sljepoći od slijepčevih roditelja. Četvrtu reakciju imamo kod farizeja koji pokušavaju doprijeti do samog slijepca vidjevši da se njegovi roditelji kolebaju te da proglase Isusa grješnikom, što on kategorički odbija. Peta reakcija se javlja kod samog ozdravljenika kada on doživljava iluminaciju i u potpunosti se prepušta Isusu.

Kada je u pitanju deseto poglavlje u njemu se najviše ističe poređenje Isusa s dobrim pastirom koji čuva svoj ovčinjak, okuplja oko sebe svoje ovce, te ih dobro  poznaje kao i one njega. Slika pastira duboko je ukorijenjena u biblijskoj tradiciji. Abraham i patrijarsi Izraela bili su pastiri svojih stada ali i naroda kojeg su vodili u Božje ime. Radnja ovog poglavlja događa se u vrijeme posvećenja Hrama kojim se evocira oslobođenje Izraela od strane Makabejaca. Pravom, brižnom pastiru u ovom dijelu Biblije suprostavljen je tuđinac od kojeg ovce bježe jer ga ne poznaju. Kada je Isus rekao "Ja sam vrata, dođoh da život imaju" to svakako možemo tumačiti na dvostruki način. To mogu biti vrata kroz koja ulaze pastiri da bi došli k ovcama ali i vrata kroz koja ovce mogu izlaziti u ispašu. Zbog poređenja Isusa ne samo s dobrim nego i Velikim pastirom nasta podvojenost među Židovima. Proces protiv Isusa započet je tijekom njegovog prvog posjeta Hramu a nastavljen tijekom sljedećeg posjeta odlukom da ga se ubije. Na blagdan Posvećenja nakon što su ga pokušali kamenovati, Isus se vraća u Hram tri mjeseca nakon Blagdana Sjenica. Tada su Židovi od Isusa zahtijevali da kaže otvoreno da li je on Krist našta je on odgovorio "Rekoh vam pa ne vjerujete" što je bio dokaz da je počela da ga zamara nespremnost da prihvate puninu njegovih riječi. Nisu ga spoznali kao Očevog Jedinorođenca s kojim je on jedno, kao Jaganjca koji dobrovoljno polaže svoj život za otkupljenje svijeta. Tom prigodom Isus usmjerava njihovu pažnju na Pisma, da je on onaj koga je posvetio Otac, da je Otac posvetio novi Hram, novo susretište Boga i čovjeka. Nakon toga su ga namjeravali opet kamenovati, ali im on izmače i ode na onu stranu Jordana, mjesto gdje je prije Ivan krstio. To je za Isusa zapravo bilo mjesto gdje započinje novo razdoblje njegovog života, odnosno njegovog neminovnog stradanja. Ima li boljeg zaključka i boljeg pitanja koje bi s ovih predavanja trebali ponijeti domovima: "Koliko smo mi duhovno slijepi ili otvoreni za svjetlost života?".

Danijela Lukinović