PETROVARADIN(TU) - Početak mjeseca svibnja (03.05.2014.) obilježila je druga po redu ovogodišnja duhovna obnova u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu, održana pod sloganom „Za našu budućnost“.
Predvoditelj obnove bio je p. mr. Vinko Maslać, župnik župe Sv. Petra u Beogradu, poznati mariolog i član Družbe Isusove. Za temu izlaganja, shodno mjestu i vremenu održavanja obnove, odabrao je naslov “Marija, majka evangelizacije”.
Program je započeo u 15 sati, ispovijedanjem vjernika, nakon čega je usljedila pobožnost sv. Krunice. Sv. Misu predvodio je p. Maslać, uz koncelebraciju rektora Svetišta, vlč. Stjepana Barišića.
Iz propovijedi valja istaknuti Maslaćev govor o Mariji kao slici i uzoru Crkve. Parafrazirajući riječi svetoga oca Franje, opširno je govorio o tri aspekta Bogorodičina uzora današnjoj Crkvi, citirajući ga:
“Marija kao uzor vjere… Marijin DA, već savršen na početku, rastao je sve više, sve do časa križa.”
“Marija kao uzor ljubavi… Gospa želi donijeti i nama, svima nama, veliki dar koji je Isus; a s njim nam donisi njegovu ljubav, njegov mir, njegovu radost.”
“Marija kao uzor jedinstva s Kristom… Marija je svaki čin uvijek činila u potpunom jedinstvu s Isusom. To jedinstvo dostiže svoj vrhunac na Kalvariji: tu se Marija sjedinjuje sa Sinom u mučeništvu srca i u prinošenju života Ocu za spasenje ljudi.”
Postmisni dio predvoditeljeva izlaganja bio je posvećen predstavljanju Bogorodice kao Isusova dara svojemu narodu. Između ostalog, rekao je: “Podno križa, u najvišem času novoga stvaranja, Krist nas vodi Mariji. Vodi nas njoj, jer želi da na svome životnom putu imamo majku… Ona, koja ga je rodila s tolikom vjerom, prati, također, ostatak njezina potomstva..” thumbnail
Na koncu je, citirajući izreke mnogih svetaca i poglavara Crkve o važnosti moljenja sv. Krunice, ponovio: “Krunica je oružje” (sv. Padre Pio), “Krunica je bičevanje đavla” (papa Hadrijan), “Krunica je riznica milosrđa” (papa Pavao V), “Nema sigurnijeg puta da se zazove Božji blagoslov na obitelj, od svakodnevnog moljenja Krunice” (papa Pio XII)
Program obnove završen je polusatnim klanjanjem pred Euarisijskim Kristom, u meditaciji, komplentaciji i pjevanom slavljenju Boga.
Sljedeća duhovna obnova u Svetištu održava se 7. lipnja, predvođena vicerektorom i ekonomom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, vlč. Matejom Glavicom.

ZEMUN(TU) - 27.4. 2014. u okviru redovite tribine „Uvod u kršćanstvo“ prof. Ivice Čatića u Zemunu ovoga puta akcenat prvog djela predavanja bio je usmjeren na Pavlov put u Makedoniju i Grčku. Naime, nakon velikih previranja i buna protiv Pavla i njegovog nauka, on je okupio učenike i uz riječi ohrabrenja oprostio se od njih te se zaputio u Makedoniju. Kada je prošao mnoge krajeve Makedonije naučavajući i podstićući učenike mudrim i utješnim riječima, stigao je u Grčku. Budući da je tamo ostao svega tri mjeseca, postavlja se, kako je skrenuo pažnju prof. Ivica, logično pitanje koliko je energije morao uložiti Pavao da bi prenjeo sve ono što je htio. Kada je nakon ovoga kratkog perioda htio otploviti za Siriju, Židovi su mu počeli doslovno raditi o glavi te Pavao odluči vratiti se preko Makedonije. Na ovom putu ga je, kako je istaknuto u toku predavanja, pratio veći broj ljudi nego što je to do sada bio slučaj. To su bili Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej, Tihik i Trofim iz Azije. Pavao je sa ovim svojim sljedbenicima u Troadi sačekao učenike koji su otplovili poslje dana beskvasnih kruhova iz Filipa i koji su sa njima ostali sedam dana nakon puta koji je trajao pet dana.  Tada je usljedio veoma simboličan i značajan događaj, lomljenje kruha noću u Troadi. Naime, prvog dana u tjednu, kada su se Pavao i sljedbenici susreli sa učenicima kako bi lomili kruh, Pavao im je govorio sve do ponoći jer je namjeravao sutradan odputovati. Dok je govor trajao spram mnogo svjetiljki u gornjoj sobi, na prozoru je sjedio mladić po imenu Eutih koga je savladao san, nagnuo se i pao sa trećega kata te ostade na mjestu mrtav. Pavao je tada sišao, nagnuo se nad njim, i zagrlivši ga rekao: „Ne uznemirujte se, jer je njegova duša u njemu!“. Nakon toga je razlomio kruh i blagovao. Govorio je još dugo, sve do zore, te onda odputovao. Mladića dovedoše živa te se obradovaše i utješiše. Nakon ovog veoma bitnog događaja koji je svakako obilježio Pavlova putovanja, učenici ušavši u lađu otploviše u As gdje je trebalo da se nađu sa Pavlom jer je on bio tako odredio odlučivši da sam putuje kopnom. Kada su se sastali u Asu, dođoše skupa u Mitilenu. Svoj put nastaviše tada, otplovivši, sutradan prema Hiju, a drugog dana pristadoše u Samu, te narednog dana stigoše u Milet jer je Pavao odlučio mimoići Efez, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Pavao je naime imao cilj, ukoliko bude moguće, da na Pedesetnicu bude u Jeruzalemu.
Drugi dio predavanja prof. Čatić posvetio je Pavlovom oproštajnom govoru starješinama Efeza. Naime, Pavao iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve. Kada dođoše k njemu, Pavao im reče: „Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama, služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnji koje me snađoše od židovskih zasjeda. Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio, zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našega Isusa Krista.“  U svom, prilično dugom govoru Pavao dalje ističe kako ga Duh veže da ide u Jeruzalem iako mu Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da ga u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje. Pavao, kako i sam govori, ne mari za svoj život i spreman je položiti ga za Gospodina. Njegova želja i cilj jesu, kako simbolično opisuje, da dovrši svoju trku i službu koju je primio od Gospodina Isusa i da posvjedoči evanđelje Božje milosti. Pavao je ovom, veoma emotivnom, oproštajnom govoru istakao da ga učenici neće više vidjeti i da je, kako kaže, čist od krvi sviju jer nije propuštao navještavati sav Božiji naum. Pavao svakako nije propustio ukazati im na to da paze na sebe i na sve stado u kome ih Duh Sveti postavi prestojnicima, da upravljaju Božjom Crkvom koju je stekao svojom krvlju. „Ja znam“, rekao je Pavao, „da će poslje moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci koji neće štedjeti stada.“.  Tom prigodom skrenuo im je pažnju i na lažne proroke koji će se pojavljivati te ih opomenuo na to da se sjete kako je on tri godine noću i danju naučavao i da nije nikakvog srebra, zlata ili ruha poželeo ni od koga. Ono što je najdragocjenije u Pavlovom govoru jeste, kako ističe i prof. Čatić, kada je on učenicima rekao da ih preporučuje Bogu i Riječi njegove milosti. Ovo je veoma bitno istaći jer se vrlo često pogrešno smatra da Crkva čuva Riječ Božju, a zapravo je obratno. Crkva djeluje pod zaštitom Riječi Božije. Još jedan detalj Pavlovog govora je veoma značajan iz razloga što ni na jednom drugom mjestu u Svetom Pismu nije spomenut. To je činjenica koju Pavao otkriva učenicima da je Isus rekao: “Mnogo je blaženije davati, negoli primati“ nakon čega je klekao i pomolio se sa svima. Tada briznuše u veliki plač, zagrliše se i poljubiše, te otpratiše Pavla na lađu veoma tužni. Posljednja rečenica Pavlovog oproštajnog govora, koja je na neki način bila i zaključna rečenica izlaganja prof. Čatića, poruka je u kom smjeru bi današnje čovječanstvo trebalo da se razvija i preusmjerava. Jednom riječju, bilo je ovo zaista sadržajno i inspirativno predavanje.

Danijela Lukinović
 

PETROVARADIN(TU) - Ovogodišnje hodočašće i boguslužje u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu tradicionalno je započelo na Drugu vazmenu (Bijelu) nedjelju, služenjem svečane sv. Mise u crkvi Svetišta. Predvoditelj slavlja bio je ravnatelj Svetišta, vlč. Stjepan Barišić, uz asistenciju đakona Jozefa Demana i sudjelovanje većeg broja vjernika iz Petrovaradina i okolice.

Poseban doprinos svečanosti dat je ozvaničavanjem početka trogodišnje proslave velikog jubileja Tekijskog svetišta – 300. obljetnice postojanja, koja će svoj vrhunac imati 5. kolovoza 2016. godine.

Po završetku sv. Mise, javnosti je po prvi puta, na multimedijalan način, predstavljen logotip jubileja za čije autorstvo je zaslužan župljanin petrovaradinske župe Uzvišenja sv. Križa, grafički dizajner  mr. sc. Darko Vuković. Nakon dužega osmišljavanja i kreiranja gesla i logotipa, dobijena je suglasnost i srijemskoga biskupa, mons. Đure Gašparovića, te se isti odsada mogu koristiti u svrhu promocije jubilarne proslave.

Kada je o logotipu riječ, treba reći da se radi o klasičnom rimskom križu iznad čije se osnove nalazi položeni polumjesec kao simbol pobjede Kršćanstva nad Islamom (isti je simbol preuzet sa kupole začelja Tekijske crkve, po čemu je ova bogomolja prepoznatljiva u svijetu). Poviše križa, lučno je raspoređeno pet zvijezda zlatnožute boje koje thumbnailsimboliziraju krunu – vijenac u biblijskom opisu Bogorodice iz Knjige otkrivenja u kojoj se Marija opisuje kao „Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12, 1). Središnja, vršna zvijezda, međutim, stilizirana je Davidova zvijezda, po uzoru na istu koja je nekada bila integralni dio središnjeg pročelja starog, originalnog Tekijskog oltara. Podno i sa obje strane Križa s polumjesecom simetrično su ispisani brojevi 3 0 0, kojima se ukazuje na broj godina postojanja (300) koje ovo Svetište obilježava. Radi umjetničkog doživljaja, središnju cifru (nulu) presjeca horizontalna linija ispod koje stoji napisano sljedeće: Tekije 1716-2016.

Cijei logotip kolorisanje kombinacijom modro plave do crne nijanse, zlatno-žute i bijele boje.

Osim logotipa, predstavljeno je i geslo jubileja za koje je odabrana, također, svetopisamska rečenica iz Ivanova evanđelja: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5), koju je Blažena Djevica Marija izrekla u Kani Galilejskoj gdje je Isus učinio svoje prvo čudo. Ovim riječima istaknuta je Marijina uloga savjetnice i zagovornice, Majke koja svoju djecu – vjernike upućuje na Isusa, upozoravajući ih da u svome životu bezuvjetno učine sve što od njih Krist traži. U tome geslu prepoznata je suština postojanja i djelovanja Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske koje i dalje treba biti svjetionikom Duhovnosti u moru duhovne tame.Geslo jubilarne proslave predložio je ravnatelj Svetišta, vlč. Barišić.

U tumačenju događaja koji će se prestojećih godina odvijati u Svetištu, u okviru proslave jubileja, vlč. Barišić najavio je održavanje mariološkog simpozija, povijesnog simpozija, prigodnih koncerata i izložbi, izdavanje sveobuhvatne monografije Svetišta, te provedbu obnoviteljskih zahvata na eksterijeru i eneterijeru crkve i Svetišta. Na duhovnom planu, pozvao je nazočne da se pridruže ustrajnim molitvama časnih sestara iz Karmelićanskog samostana u Đakovačkoj breznici, kao i mnogim drugima koji su već prihvatili obvezu moljenja Zavjetne molitve princa Eugena Savojskog za sadašnje i buduće blagostanje Tekijskog svetišta. Neizostavno, u svetištu će se, kao i ove, treće godine zaredom, nastaviti sa održavanjem ciklusa jednomjesečnih duhovnih obnova koje će predvoditi svećenici različitih službi i poziva.

U spomen na jednog od najčuvenijih petrovaradinskih svećenika, opata Iliju Okrugiću Srijemca, zaslužnog thumbnailobnovitelja tekijske crkve, poznatog književnika, dramaturga, glazbenika i povijesničara, nazočnima je priopćena odluka Ravnateljstva Svetišta prema kojoj će 2014. godina biti proglašena Godinom Ilije Okrugića Srijemca čiji posmrtni ostaci počivaju u grobu kraj crkve Svetišta. Odluka o proglašenju poistovjetila se sa završetkom prvog filma iz serijala „Znameniti Hrvati Vojvodine i Srbije“ koji je u čast spomenutom velikanu snimila Zajednica Hrvata Beograda „Tin Ujević“ na čelu sa predsjednikom i redateljem Stipom Ercegovićem.

Nakon pozdravnih i zahvalnih riječi gosp. Ercegovića, uz kratko predstavljanje projekta snimanja, u crkvi je upriličena i sam projekcija filma koji nosi naziv „Ilija Okrugić – Domovino, slatko milovanje“.

Prikazivanju filma prethodilo je veliko interesovanje Petrovaradinaca, napose članova pjevačkog zbora HKPD-a „Jelačić“ koji su sudjelovali u snimanju tona i slike. Skup je uzveličala i poznata hrvatska spisateljica, gospođa Jasna Melvinger sa suprugom koja je napisala scenario za film.

Do kraja godine biti će organizirano još nekoliko, sadržajno različitih, manifestacija kojima će biti prezentiran lik, djelo i doprinos velikana kakav je bio Ilija Okrugić.

                                                                                                                                                     Petar Pifat

DUBROVNIK(TU) - Na poziv dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika, domaćina ovogodišnjeg susreta mladih koji se održao od 25.-27. travnja ove godine i naša srijemska biskupija prenijela je poziv mladima i organizirala hodočašće na susret. Pozivu se odazvalo 183 mladih iz većine župa naše biskupije a pratili su ih velečasni Dušan Milekić, velečasni Željko Tovilo, pater Željko Paurić, sestra Zora I sestra Ozana. Mladi su organizirano sa četiri autobusa u petak u večernjim satima krenuli putem Dubrovnika. Nakon dužeg puta u Dubrovnik se stiglo u podnevnim satima kada je određeno biti tamo. Nažalost loše i kišovito vrijeme mnoge aktivnosti programa toga dana je otežalo i spriječilo.
Euharistijsko slavlje u Gružu bilo je u 17h  i kako se procijenjuje bilo je prisutno oko 35 tisuća mladih. Susret je okupio mlade iz Hrvatske, BiH, Vojvodine, Austrije, Njemačke, Mađarske, Italije, Makedonije. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. Uz njega koncelebrirali su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Erricom, tri nadbiskupa, dvanaest biskupa i veliki broj svećenika. Pri završetku mise najavljen je sljedeći susret mladih koji će biti 2017. godine u Vukovaru.
Nakon Euharistijskog slavlja mladi srijema uputili su se u dvoranu bolnice Lapad gdje su uz mlade nekolicine dekanata đakovačke nadbiskupije bili smješteni za prespavati. U večernjim satima organiziran je zabavni program na Stradunu. Poslije čega su se vraćali na mjesta gdje će noćiti.
Sutradan, poslije ustajanja i doručka, mladi su spakirali svoje stvari i uputili se prema mjestu održavanja misnoga slavlja po župama. A župa domaćin za druge mlade pa i naše biskupije bila je župa Sv. Mihajla. Prije mise mladi volonteri te župe animirali su sve prisutne programom sa dječijim recitacijama, plesom, duhovnim pjesmama. Misno slavlje predvodio je Varaždinski biskup Josip Mrzljak u nedjelju u 11h uz župnika don Željka Kovačevića i druge svećenike-voditelje svojih mladih. Misi je sudjelovalo preko tri tisuće mladih i pedesetak svećenika. Mladi po završetku mise uputili su se dobiti lanč pakete koji su djelili mladi volonteri. Potom je jedan dio mladih srijemske biskupije posjetio stari grad Dubrovnika. Nakon čega se vratilo na mjesto odakle se kretalo nazad za srijem. Ovakvi susreti uvijek su bogatstvo za mlade naše biskupije. I treba se truditi uključiti ih u takva događanja. Potaknuti ih da su ti susreti kako turistička mogućnost još više i duhovna radost koja je potrebna u njihovom životu. I neka je rado kao takovu prihvate.     
        Dušan Milekić     

NOVI BANOVCI/INĐIJA(TU)  - Misa večere Gospodnje započela je u Indjiji u 17.30h a u Novim Banovcima u 19h. Okupljeni u zajedništvu župnik je govorio o potrebi baš tog zajedništva koje čini crkvu. Svećenik i narod, narod i svećenik. Jedno bez drugoga ne mogu. I da ova večera kao i čin pranja nogu Isusa učenicima podsjeća svećenike na poniznost svoje službe i da u ljubavi vode narod. A da po tom primjeru, vjernici rado osjete prijatelja i duhovnoga pastira u svome svećeniku. I da ga rado prate svojim molitvama. Obred pranja nogu i ove godine upriličen je u župi Novi Banovci. Euharistijsko slavlje završilo je blagoslovom i otpustom. 

Obredi Velikoga petka započeli su kako se liturgijski propisuje u tišini i svećenikovim prostiranjem pred svetohranište. Čitanja i naviještaj muke slijedio je nakon toga. U propovijedi velečasni Dušan govorio je o Isusovom izmučenom izgledu i njegovu prikazanju narodu od strane Pilata „Evo čovjeka“. To smo mi. Naše izmučeno tijelo grijesima i povrijedama drugih. Zato je Isus sve podnio da bi ponovno mogli biti preobraženi. Zato njegova muka ima smisao i veličinu. Uslijedilo je otkrivanje križa i njegovo čašćenje. Po čemu je podijeljenja pričest prisutnim vjernicima. Nakon nje otalo se u kratkoj šutnji nakon otpusne molitve razišlo u miru.

Velika subota sa svojom simbolikom okupila je lijepi broj vjernika jedne i druge župe. Kao što inače ide, najprije se blagoslovio oganj, uskrsna svijeća, njezino paljenje. Hvalospijev, čitanja, psalmi i molitve. I naravno veličinu večeri prati pjesan Slava Bogu na visini uz zvonjavu kao znak Gospodinova Uskrsnuća. U homiliji je župnik rekao da je ovo trenutak kada je naše izmučeno i ranjeno biće, duh, duša i tijelo preobraženo i pozvano na život. Nakon propovijedi misa je redovito nastavljena. A u obe župe po običaju na kraju mise blagoslovljeno je uskrsno jelo. Uputivši čestitku vjernicima i podijelivši blagoslov, misa je završena.

Sutradan, proslava Uskrsa je nastavljena. Ovo je dan radosti koja ne treba prestati. Treba se širiti po svijetu, našim domovima. Budimo svjedoci istine da je grob prazan, između ostalog naglasio je župnik Dušan u svojoj propovijedi. Po završetku mise, župnik je zahvalio u obe župe na svakom doprinosu, pomoći i daru. Podijelio svečani blagoslov i susreo se u dvorištu župe sa vjernicima. Dok su u Banovcima pripremili već tradicionalno čast za sve kao i takmičenje u kuckanju jaja koje je napose omiljeno kod najmlađih.
    
       Dušan Milekić
 
 

VATIKAN, (IKA) - Svečanost povijesne kanonizacije dvojice papa, blaženoga Ivana XXIII. i blaženoga Ivana Pavla II., počela je na mnoštvom hodočasnika dupkom ispunjenom Trgu Sv. Petra u Vatikanu ukrašenom s 30.000 ruža, dar iz Ekvadora, molitvom Milosrdne krunice, uz pjevanje zbora Rimske biskupije. Papa u miru Benedikt XVI. je među koncelebrantima pokraj oltara.

Euharistijsko slavlje počelo je litanijama svetaca. Nakon tri zahtjeva koja je Papi uputio pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih kardinal Angelo Amato, u pratnji postulatora, papa Franjo izgovorio je formulu koja izražava prijedlog za čašćenje novih svetaca u cijeloj Crkvi. Katolička Crkva dobila je dva nova sveca Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.

Zatim su prikazana dva relikvijara "blizanca" novih svetaca, koje su doneseni na oltar u procesiji u kojoj su između ostalih bili Floribeth Mora Diaz i nećaci i nećakinje Ivana XXII. Za papu Ivana Pavla II. korišten je isti relikvijar kao i za beatifikaciju godine 2011.; ampulica s nekoliko kapi krvi, ugrađena u srebrni relikvijar u obliku maslinovih grana, visok oko 40 cm, djelo rimskog zlatara. Za beatifikaciju pape Ivana XXIII. nije postojao relikvijar pa je za kanonizaciju načinjen još jedan identičan onome poljskoga Pape. Na Trgu Sv. Petra ponovno su korišteni i veliki gobleni s likovima novih svetaca, već upotrijebljeni kod beatifikacije, što je još jedan od znakova skromnosti pri ovoj kanonizaciji.

Misu s Papom suslavi 150 kardinala, oko 1000 nad/biskupa te više od šest tisuća svećenika. Među njima su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, biskupi požeški Antun Škvorčević, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, zagrebački pomoćni Ivan Šaško, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Enco Rodinis, kao i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH banjolučki biskup Franjo Komarica, nuncij u Berlinu nadbiskup Nikola Eterović i biskup Željeznog Egidije Živković.
Na misi su i postulatori dvaju postupaka za proglašenje svetim, o. Giovan Giuseppe Califano za papu Roncallija, i poljski svećenik mons. Slawomir Oder za papu Wojtylu te dvije žene koje su zadobile čudesno ozdravljenje po zagovoru pape Ivana Pavla II. – francuska redovnica Marie Simon Pierre i Floribeth Mora Diaz iz Kostarike.
Iz cijeloga svijeta pristigla su 120 službena izaslanstva, među 24 državna poglavara su i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, talijanski Giorgio Napolitano, poljski Bronislaw Komorowski, kao i nekadašnji predsjednik, nobelovac Lech Walesa te pripadnici španjolske i belgijske kraljevske obitelji. EU predstavljaju predsjednik Europskog vijeća Herman van Rumpuy i Europske komisije Manuel Barroso.
Nazočni su i brojni predstavnici drugih religija.