PETROVARADIN, 20. siječnja 2012. – U jednoj od najstarijih srijemskih crkava u Petrovaradinu proslavljen je zavjetni dan. 1738. godine od 1. rujna uvelo se oglašavanje, zvonjenje svim zvonima, u sedam sati ujutro i pet sati popodne, kao poticaj na molitvu protiv kuge. Još prije drugog pohoda kuge, 1786-1787. godine uz štovanje svetog Jurja zaštitnika crkve.
PETROVARADIN, 20. siječnja 2012. – U jednoj od najstarijih srijemskih crkava u Petrovaradinu proslavljen je zavjetni dan na spomendan svetih Fabijana i Sebastijana.
U svečanoj koncelebriranoj misi euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović zajedno s dekanom petrovaradinskog dekanata i dojučerašnjim župnim upraviteljem ove župe preč. Tomislavom Kovačićem, sadašnjim župnim upraviteljem preč. Markom Loš, vlč. Markom Lončar župnikom župe Beočin i Čerević, vlč. Stjepanom Barišić, župnikom župe Petovaradin 2 i vlč. Ivanom Rajković župnikom župe Srijemski Karlovci te gostom iz kotorske biskupije vlč. Tomom Petrovićem.
Okupljenim vjernicima biskup je prikazao dva velika uzora vjere koji su znali sve staviti u Božje ruke i koji su bili sposobni Bogu povjerovati u teškim i bezizlaznim situacijama. Sveti Fabijan, nastavio je biskup, bio je papa koji je u životu bio pošten, plemenit i dobar, a primio je nezahvalnost i muku. Umro je 250. godine, kao mučenik za svetu vjeru. Upravljao je Crkvom u teškim vremenima za vrijeme progona kršćana. Hrabrio je vjernike i poticao ih na dobrotu i ustrajnost. Sveti Sebastijan živio je u 3. stoljeću. Kršćanski je bio odgojen i kršćanski je živio. Kao kapetan u rimskoj vojsci, i kasnije kao zapovjednik carske straže u Rimu hrabrio je posebno zatvorenike da ustraju u vjeri, a isto tako i svoja dva brata kada su radi vjere bili bačeni u tamnicu. Tako je sveti Sebastijan utvrđivao i druge kršćane po tamnicama. I sam podnosi mučeničku smrt za Krista kada je rekao “Božje su zapovjedi svetije od carevih”!
U nastavku homilije biskup Gašparović je naglasio da kroz život ovih zaštitnika možemo razumjeti zašto nam Isus nije obećao ni uživanje ni lagodnost, ni ugodnu hladovinu, ni mirnu zavjetrinu. Rekao nam je otvoreno: bit će vam kao i meni. Mene su mrzili, mrzit će i vas. Mene su progonili, progonit će i vas. Više od dvadeset stoljeća postojimo. Više od dvadeset je stoljeća otkako milijuni i milijarde ljudi kroz ovo vrijeme prihvaćaju Isusa Krista i njegovo evanđelje, makar zbog toga dobivali po glavi. Gubili na plaći i zaradi, podnijeli terete i davali živote. Pozvani smo bili već odprije da se ne bojimo. I očito je da s Kristom pobjeđujemo. Isus ne računa s kukavicama i kolebljivcima. A mi pokazujemo da nismo niti jedno niti drugo. Isus je govorio onima koji imaju srca, snage i volje poći za njim i to trnovitim, strmim i teškim putem. Njemu trebamo mi koji se tako lako ne umaramo i ne posustajemo, a ići za njim znači biti uvijek u pokretu i mladi i stari.
“Danas je zavjetni dan, nastavio je biskup. Kako je Petrovaradin bio koncem XVII. i početkom XVIII. stoljeća vojnički centar sviju operacija na jugoistoku, kroz koji su prolazili i u kojem sus se zadržavali nebrojeni vojnici, nije nikakvo čudo da su sa sobom, s istoka i zapada, donijeli često i teške zarazne bolesti. U samom lazaretu u Lasu, nedaleko Petrovaradina, znalo se naći do 5000 bolesnika svake vrste, donosi Kronika župe sv. Križa. Kuga koja je harala u Srijemu i u Bačkoj 1738. i 1739. godine, nije poštedjela ni Petrovaradin ni njegovu okolicu. Franjevci i Isusovci su okuženim bolesnicima pritjecali u pomoć i o njima vodili brigu. U teškim očajnim prilikama i vremenima kuge, potresa, navale neprijatelja i tako velike zime da se i Dunav zaledio, ljudi su se posebnim molitvama za pomoć utjecali zaštitnicima – svecima.
Tako se 1738. godine od 1. rujna uvelo oglašavanje, zvonjenje svim zvonima, u sedam sati ujutro i pet sati popodne, kao poticaj na molitvu protiv kuge. Još prije drugog pohoda kuge, 1786-1787. godine uz štovanje svetog Jurja zaštitnika crkve, uvedeno je štovanje svetih Fabijana i Sebastijana zaštitnika od kuge, čije je štovanje tada bilo rašireno po cijelog katoličkoj Evropi. Tako se dan ovih svetaca 20. siječanj spominje već 1730. kao zavjetni dan ove župe, koji upravo danas slavimo.”
“Čega bismo se bojali, ako znamo da je s nama Krist. Moramo govoriti svojim životom i djelima da smo kršćani. Onda će nas drugi primijetiti i znati cijeniti u nama svaku zraku Kristove dobrote”, poručio je na koncu biskup Đuro Gašparović.
Tomislav Mađarević
Tomislav Mađarević
