Sakrament potvrde mladima u Rumi podijelio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u nedjelju, 7. lipnja

RUMA (TU) - Za desetero krizmanika, njihove kumove, obitelji, ali i cijelu župnu zajednicu crkve Uzvišenja svetog Križa, prva nedjeljna misa u lipnju ostat će zapamćena kao simbol radosti i zajedništva. Pet djevojaka i pet mladića načinili su nove korake u svom kršćanskom životu.

Na početku svete mise u procesiji su ušli u crkvu ministranti, krizmanici, župnik i srijemski biskup. U homiliji, mons. Fabijan Svalina posebno se obratio krizmanicima, istaknuvši znakovite Kristove riječi „Pođi za mnom!“, koje upućuje Mateju, a koje osobito za njih toga dana nose važnu poruku. „Današnje Evanđelje“, rekao je na početku biskup, „na prvi pogled djeluje vrlo jednostavno. Isus prolazi putem, ugleda jednog čovjeka koji sjedi za carinarnicom i kaže mu samo – Pođi za mnom! A Matej ustaje i pođe za njim. Riječi koje su promijenile cijeli jedan život. Matej nije bio svetac. Nije bio uzoran vjernik. Mnogi ga nisu voljeli. Smatrali su ga grešnikom, čovjekom koji je mislio samo na sebe i na zaradu. Da su ljudi birali Isusove učenike, Matej sigurno ne bi bio među kandidatima. Ali Isus ne gleda kao ljudi. Ljudi često gledaju prošlost, a Bog gleda budućnost. Ljudi vide ono što je netko bio, a Bog vidi ono što netko može postati.“

Posebno je naglasio krizmanicima da je ljepota kršćanstva baš u Kristovom pozivu – Pođi za mnom, jer on im govori isto što i Mateju, i usprkos tome što su možda već doživjeli i razočaranja, neuspjehe ili pogreške, on ih poziva ne čekajući da postanu savršeni pre no što mu dođu, već ih poziva sada, upravo onakve kakvi jesu. „Bog ne bira savršene ljude. Bog svojom ljubavlju ljude čini boljima.“

Zatim je mons. Svalina pojasnio krizmanicima što sve znači ili ne znači njihov novi korak u životu kršćanina, kada su postali, moglo bi se reći – „punoljetni u vjeri“. Ne znači da su završili vjeronauk, odradili posljednju obvezu prema Crkvi, da sad mogu zatvoriti poglavlje vjere i krenuti svojim putem. Naprotiv. Potvrda je početak, kada im Bog daje snagu Duha Svetog kako bi mogli živjeti vjeru u svijetu koji često živi kao da Boga nema. Podsjetio ih je da odrastaju u vremenu velikih mogućnosti, ali i velikih izazova, jer nikada se lakše nije povezivalo sa ljudima, a nikada toliko mladih nije osjećalo usamljenost. „Nikada nije bilo više informacija, a toliko zbunjenosti. Nikada nije bilo više načina za komunikaciju, a toliko nerazumijevanja. Zato vam je potreban Duh Sveti. On je snaga kad ste slabi. Svjetlo kada ne znate kojim putem krenuti. Mudrost kada morate donositi odluke. Hrabrost kada se bojite biti drugačiji.“

U nastavku homilije, izdvojio je još jedan moment iz Evanđelja – Isus je sjeo za stol s ljudima koje su drugi odbacivali. Farizeji su se zgražali, nisu mogli razumjeti zašto je Isus među takvima. Tada Isus svojim odgovorom ostavlja još jednu snažnu poruku – „Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni“. „Crkva nije zajednica savršenih“, nastavio je biskup propovijed, „Crkva je zajednica ljudi koji trebaju Boga. Svi mi. Biskup, svećenik, roditelji, kumovi, krizmanici. Svi smo na putu. Svi trebamo Božje milosrđe. Svi trebamo njegovu ljubav. I zato se nikada nemojte udaljiti od Boga zato što ste pogriješili. Baš tada mu se približite. Kad padnete, ustanite. Kad pogriješite, ispovjedite se. Kad posustanete, ponovo krenite. Najveća pobjeda nije nikada ne pasti. Najveća pobjeda je uvijek iznova ustati.“

Monsinjor Svalina je krizmanike pozvao da se za nekoliko godina sjete jedne stvari, i ako sve drugo zaborave – da ih je danas Bog ponovno pozvao po imenu. Da im je rekao: „Vjerujem u tebe“. Da zapamte da Bog zna i kada oni ne znaju, da Bog vidi više od onoga što oni vide, da on vidi čovjeka i ženu kakvi mogu postati, vidi njihove talente, dobrotu, njihovo srce i mogućnosti i poziva ih da mu vjeruju. Pozvao je kumove i roditelje krizmanika da mole da oni ostanu povezani sa Kristom, a vjera se ne prenosi samo riječima, već najviše primjerom, te da im budu svjedoci nade, molitve, poštenja i ljubavi.

Na koncu, biskup je mladima kojima je potom podijelio sakrament potvrde, rekao: „Ne bojte se sanjati velike snove. Ne bojte se biti dobri. Ne bojte se biti pošteni kada drugi varaju. Ne bojte se moliti kada se drugi rugaju. Ne bojte se ići za Kristom kada mnogi krenu drugim putem. Jer nitko nikada nije izgubio život slijedeći Isusa. Naprotiv. Tek uz njega čovjek otkriva tko doista jest. Neka vam Duh Sveti bude snaga, svjetlo i radost. I neka jednog dana, kada se osvrnete na svoj život, možete reći isto što je mogao reći sveti Matej: Jednoga dana Isus me je pozvao. Ustao sam i pošao za njim. I to je bila najbolja odluka moga života“.

Rumski župnik, mons. Josip Ivešić, na koncu mise, a prije završnog blagoslova, obratio se krizmanicima, zahvalio svima, osobito biskupu srijemskom, kome su predstavnici krizmanika uručili dar za sjećanje na ovaj veliki dan, a on je svima njima potom darovao krunice. Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod vodstvom Katarine Atanacković. Čini se da snage Duha Svetog tog dana nije bio lišen nitko od nazočnih tko je poželio biti od njega osnažen i obnovljen.

Agape je uslijedio kao produžetak misnog slavlja, te pružio vrijednu priliku da se župljani druže sa svojim pastirima, ali i jedni sa drugima, sa krizmanicima i njihovim kumovima i obiteljima, kako bi Duh nastavio djelovati i nakon izlaska iz crkve, te bio pronijet po cijelom svijetu.

M. Mikolaci

Svečanim misnim slavljem i procesijom proslavljena je svetkovina Presvetog tijela i krvi Kristove u četvrtak, 4. lipnja, u župi Uzvišenja svetog Križa. Misu je predvodio rumski župnik preč. Josip Ivešić.

RUMA (TU) - Svečano i uz učešće velikog broja vjernika, upravo kako i dolikuje jednoj od zapovijedanih svetkovina, proslavljeno je Tijelovo. Ovaj blagdan je od izuzetne važnosti u katoličkom kalendaru, kada se želi obnoviti vjera u Isusa Krista, Bogočovjeka, u tajnu njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, kroz Krista blizak nama, i zauvijek dio nas.

Župnik je u homiliji najprije potaknuo na razmišljanje koliko je dug i zahtijevan put nastanka kruha. Od zrna pšenice na plodnoj zemlji, podržanog suncem, vodom i mnogim potrebnim uvjetima, preko žetve i sušenja, brašna (po kome se Tijelovo naziva još i „Brašančevo“), i tijesta, kome treba vrijeme da naraste, ispeče se i tek onda postane kruh. Možda i vrijeme u kome je sve ubrzano utiče na shvaćanja i sprječava da se razmišlja o važnim stvarima poput kruha. „Zato ova današnja svetkovina ima i te kako važno značenje za nas kršćane“, rekao je župnik. „Ona nas vraća na samu bit naše vjere, a to je tajna - Kristova prisutnost među nama pod prilikama kruha i vina, njegovoga presvetoga tijela i krvi.“ Vrlo lako se može dogoditi da i na duhovnom planu olako shvatimo trenutak kada uzmemo malu bijelu hostiju, pitanje je jesmo li svjesni što sve stoji iza nje, upozorio je preč. Ivešić, i nastavio: „Ne govorim o načinu kako hostija fizički nastaje, već govorim o biti koju ona predstavlja, a to je sam Krist, i da svaki puta kada slavimo euharistiju, svetu misu, kao što to činimo danas, mi svaki puta ulazimo u dvoranu posljednje večere. Ovo je danas Isusova posljednja večera. Danas Isus sjeda s nama za ovaj stol, on nas je danas pozvao, kao nekada apostole, i tako svake nedjelje i svakoga dana. On nam danas govori i čita psalme zajedno s nama. Slušali smo Božju riječ, slušali smo šta nam Isus govori, kao što je nekoć govorio apostolima. I danas Isus kroz svećenika progovara one iste riječi – Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo, uzmite i pijte, ovo je moja krv. Važno je biti svjestan da se u tom trenutku dešava nešto očima nevidljivo i razumu možda neshvatljivo, ali vjeri i te kako snažno i duhovno prihvatljivo, a to je otajstvo ili najveća tajna vjere. Svećenik na koncu pretvorbe i kaže – tajna vjere. To je onaj veliki događaj naše vjere kada kruh, mala bijela hostija postaje sam Krist. Nije samo dio te hostije Krist, nije samo jedna Krist, nego u svakom, i najmanjem komadiću se nalazi upravo sam On, sam Isus Krist. Zato nas Crkva poziva da s velikim poštovanjem, pažnjom i pobožnošću pristupamo svetoj pričesti. S pričešću primamo Krista, primamo Boga u svoje srce, u svoju dušu, u svoje tijelo. To nije samo duhovan događaj, to je materijalni događaj, Bog ulazi u nas, u naš organizam. Zato je važno kako prilazimo pričesti, zato kažemo – amen – tako je, prihvaćam, ispovijedam, vjerujem. To je istina moje vjere. Sa ovoga slavlja euharistijskoga nosim u svoju obitelj, u društvo, u svijet, nosim Boga. O tome i te kako treba razmišljati, toga biti svjestan, i zato molimo danas Gospodina da nam otvori srce, duše, naše pameti za susret s njime u ovoj euharistiji, pa onda i za svečanu procesiju u kojoj želimo iskazati Gospodinu veliku zahvalnost, za njegovu prisutnost u našem životu i zamoliti njegov blagoslov za naš život“, rekao je na koncu preč. Ivešić.

Duga procesija na čijem čelu je bio križ, a slijedili su barjaci, zatim djeca sa roditeljima, ministranti, svećenik sa Presvetim Sakramentom pod „nebom“, praćeni župnim zborom, koji je animirao pjevanje i na misi i tijekom procesije, kao i ostalim vjernicima župe. Procesija je krenula iz crkve, napravila krug preko trga ispred nje i dvorišta, i vratila se ponovo u crkvu, nakon što su svi prošli ispod „neba“ koje ih je čekalo pred ulaznim vratima. Ispred obje postaje, koje su na dan svetkovine ukrašene cvijećem, slikama, bijelim platnima, procesija je stala na molitvu, a djeca su latice ruža bacala pred Presveti Oltarski Sakrament, nošen u rukama svećenika, kao simbol čuda Kristove prisutnosti u euharistiji. Oltarski Sakrament jest Isusovo tijelo pod prilikama kruha za blagovanje, a ova tajna nam nosi darove od neprocjenjive vrijednosti. Vraćanjem Presvetog u svetohranište, putem od latica koji su djeca sa radošću napravila, okončana je ova svetkovina. Gospodin nas je svojim nebom zakrilio i danas, kao i svakog dana naših života. Ostalo nam je božansko tijelo - Kristu u spomen, a nama na život vječni.

M. Mikolaci

Sestra Franciska Ulrika Sajdl, rodom iz Maradika, polagat će doživotne zavjete u subotu, 6. lipnja

Slavlje polaganja doživotnih zavjeta održat će se u Đakovu u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa, posvećenoj Presvetom Srcu Isusovu,  6. lipnja u 10 sati.

Podržimo molitvama s. Ulriku.

Svečano euharistijsko slavlje, nakon kojeg je uslijedila procesija, predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

SR. MITROVICA (TU) - Uz srijemskog biskupa u koncelebraciji su bili katedralni župnik preč. Tomislav Lasić i kapelan vlč. Ivan Malić.

Biskup je u homiliji kazao kako postoji dar koji nadilazi sve ostale: „dar Boga koji se daruje čovjeku. Upravo to slavimo na Tijelovo… Slavimo Krista koji trajno prisutan među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Danas pred nama odjekuju riječi koje su prije dvije tisuće godina mnoge sablaznile: 'Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.' Isus ne govori u slikama. Ne koristi usporedbe. Ne ostavlja prostor za dvojbe. Govori jasno: 'Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.' To je srce katoličke vjere.“

Mons. Svalina se osvrnuo i na tešku povijest Srijema, obilježenu brojni ratovima, te kazao kako se u tim najtežim trenucima narod oslanjao na euharistiju: „Koliko je bilo suza, stradanja, neizvjesnosti! Ali jedno je ostalo: Oltar, Misa, Euharistija. Kad su ljudi izgubili sve, nisu izgubili svetu misu. Kad su ostajali bez sigurnosti, tražili su sigurnost u Kristu. Kad su ostajali bez kruha zemaljskog, znali su da ne smiju ostati bez Kruha života. Zato je ova naša katedrala koju obnavljamo više od građevine. Ona je svjedok mnogih naraštaja koji su živjeli od Euharistije. Ovi zidovi pamte klečanja naših predaka. Pamte njihove molitve. Pamte njihove zavjete. Pamte njihove suze. Ali iznad svega pamte njihovu vjeru da je Krist ovdje.“

Biskup je u nastavku govorio kako materijalno posjedovanje ne može ispuniti čovjeka: „jer postoji glad koju ne može utažiti nikakvo bogatstvo. Postoji žeđ koju ne može ugasiti nikakav uspjeh. To je glad za smislom. Glad za ljubavlju. Glad za Bogom. I upravo na tu glad Isus odgovara: 'Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni'. Ne kaže: imat će više novca. Ne kaže: neće imati problema. Ne kaže: neće trpjeti. Nego kaže: 'Ima život.' Onaj pravi – Božji. Neprolazni. Vječni.“ Zato je predsjedatelj slavlja podsjetio okupljene kako ne treba voditi računa samo o tome kako hranimo tijelo, nego i kako hranimo dušu. Važno je brinuti za dušu, kako su činili sveci, susrećući se s Kristom u Euharistiji i dopuštajući mu da ih mijenja. Kazao je i kako je procesija, koja će uslijediti nakon mise važan znak naše vjere: „Danas ćemo poći u procesiji s Presvetim. Nosit ćemo pokaznicu od postaje do postaje. Mnogi će gledati. Neki će se prekrižiti. Neki možda neće razumjeti. Ali procesija nije samo običan hod. To je ispovijest naše vjere. To je javni navještaj da Krist pripada našem životu. Da Krist pripada našim obiteljima. Da Krist pripada naše gradu. Da Krist pri pada našem Srijemu. Da Krist nije uspomena nego živa stvarnost. Kada Presveto prolazi od postaje do postaje, kao da ponovno čujemo Gospodina koji govori: 'Ne bojte se. Ja sam s vama.'“

Biskup se u homiliji obratio starima, zahvalivši im što su vjeru prenijeli na mlađe generacije, što su pokazali da se snaga crpi iz Euharistije. Obratio se i mladima potaknuvši ih da ne izgube divljenje pred Bogom, jer samo on može dati ono za čim srce najdublje čezne. „Neka stoga ova svetkovina obnovi našu vjeru. Neka obnovi naše poštovanje prema svetoj misi. Neka obnovi našu ljubav prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. I neka nas nauči da pred svim promjenama ovog svijeta ostanemo čvrsto povezani s Onim koji je rekao: 'Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.'“ Zaključio je homiliju srijemski biskup.

Nakon mise uslijedila je tradicionalna procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje ga je nosio biskup Svalina kroz dvorište katedrale, u pratnji župljana u srijemskim narodnim nošnjama. Djeca su išla pred njima i pred Presveto bacala latice cvijeća. Zaustavilo se kod četiri sjenice, moleći za zaštitu i blagoslov stanovnika grada. Sjenice su župljanke bogato uresile cvijećem i ručnim radovima.

Svetkovina Tijela i Krvi Kristove svečano je proslavljena u Župi sv. Mihaela, arkanđela

N. SLANKAMEN (TU) - U Slankamenu je već tradicija da najmlađi na Tijelovo Isusa posebno pozdravljaju i vesele. I radost je višestruka: i Isusu i djeci i odraslima koji su se toga dana okupili slaviti Krista, jer kada djeca daju slavu Bogu, onda je to ono pravo – primljeno i blagoslovljeno.

Župnik preč. Berislav Petrović kazao je kako se u ovoj misi sjećamo Isusovih riječi „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama..“, jer je u srcu imao žarku želju da se daruje – da daruje sebe svojima u svetoj pričesti. „Znao je da smo krhki, da smo slabi i nemoćni, zato nam se darovao, kako bi on živio u nama: 'onaj koji mene blaguje živjet će po meni.'“

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje i blagoslov Presvetim. Svećenik je kroz lađu crkvu pronio Presveti Oltarski Sakrament, a djeca su s lijeve i desne strane bacala ružine latice prema pokaznici. Slava i hvala Isusu Euharisitjskom!

B.P.

U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu održan je koncert duhovne glazbe u čast Zemunskoj Gospi, i to posljednjeg dana mjeseca posvećenog Božjoj Majci, 31. svibnja

ZEMUN (TU) - Nastupili su Lidia Martiniello na orguljama i Andrej Kukuruzar na violini i orguljama. Program su većim dijelom činile skladbe posvećene Blaženoj Djevici: više verzija pjesama „Ave Maria“, „Magnificat“, „Salve Regina“ i sl. Izvedena su djela skladatelja iz raznih perioda i iz različitih krajeva, kao što su Bach, Pergolesi, Schubert, Šuh, Frisina i drugi. Neke od skladbi, poput „Kao Marija“, talijanske „È l’ora che pia“ i mađarske „Üdvözlégy, Mária“, otpjevane su. Nakon koncerta je organiziran i humanitarni bazar. Goste je pozdravio mons. Jozo Duspara, zemunski župnik, a nazočio je i Branko Kajić, predsjednik Zajednice Hrvata Zemuna „Ilija Okrugić“. Brojnu publiku sačinjavali su župljani, kao i posjetitelji iz Zemuna, Beograda i okolice.

Andrej Kukuruzar