VAZMENO BDIJENJE U SRIJEMSKOJ PRVOSTOLNICI

21. travanj 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliku Subotu, 20. travnja 2019. godine, obrede Vazmenog bdijenja, u srijemskoj prvostolnoj crkvi svetog Dimitrija, đakona i mučenika, s početkom u 20.00 sati, predvodio je srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović.

U koncelebraciji s biskupom Gašparovićem, bili su mons. Eduard Španović, katedralni župnik i Protojerej stavrofor, otac Vladislav Varga, srijemskomitrovački grkokatolički župnik.

Obredi Vazmenog bdijenja su započeli u dvorištu katedralne crkve Službom svjetla, tj. blagoslovom novog ognja. U crkvi su ugašena sva svjetla, dok je biskup Gašparović pred crkvom blagoslovio oganj kojim je upaljena uskrsna svijeća. Na ulazu, u sredini i kod oltara uzdignuta je svijeća, te se zapjevalo Svjetlo Kristovo!, na što su vjernici odgovarali Bogu hvala!

Hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exultet otpjevao je katedralni župnik, mons Španović.

Nakon hvalospjeva je uslijedila Služba riječi u kojoj su se izmjenjivali čitači.

Za vrijeme pjevane Slave, župnik Španović je iznio kip Uskrsnuloga Krista, te zatvorio Isusov grob koji su od Velikog petka do tog trenutka čuvali mladići i muškarci odjeveni u narodne nošnje – čuvari Božjega groba.

Nakon pjevane Slave i navještaja Evanđelja, u prigodnoj homiliji, biskup Gašparović je podsjetio vjerni puk da je Kristovo Uskrsnuće temeljno Otajstvo naše vjere.

Homiliju donosimo u cijelosti:

Ova je noć oduvijek bila noć prijelaza. Židovi su kroz vode Crvenoga mora prešli iz ropstva u slobodu, Krist Gospodin je ove noći ostvario svoj prijelaz iz smrti u život, iz sramote u slavu, a mi kršćani ove iste noći slavimo svoje suobličenje s Kristom, jer po ovome otajstvenom slavlju i mi prelazimo iz smrti i ropstva grijeha u život i u slobodu djece Božje. To je otajstvo našega spasenja – oku nevidljivo, sakriveno onima koji su ohola srca, a vjernicima radosna vijest spasenja.

Žene dolaze na Isusov grob (Lk 24, 1-12). Očekuju grob kao i svaki drugi, grob koji pečati ljudski život obilježen neizbježnim smrtnim ishodom. I nalaze prazan grob. U tome trenutku i ne pomišljaju na otajstveno Božji zahvat, na Božje djelo, na uskrsnuće. Ostaju zbunjene.

I nama se to događa. Svjedoci smo, nažalost, mnogih i premnogih tragedija i nesreća, ne samo u svijetu, nego i ovdje među nama. Tako nam se dogodi da stojimo pred smrću drage osobe, pred iznenadnom i tragičnom smrću. Stojimo tako s nevjericom, stojimo posve zbunjeni. Jest, mi po sebi jesmo vjernici, ali u takvim trenucima stojimo poput ljudi koji znaju samo za ovaj svijet i koji gledaju samo s motrišta ovozemnog života.

I onda žene na Isusovu grobu čuju riječ: Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: “Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.” Rekli bismo da su te žene doista zaslužile prijekor. Prazan Isusov grob za njih stvarno nije trebao biti nikakva zagonetka. Ta, sam im je Isus navijestio da će nakon svoje smrti uskrsnuti. Kako su to mogle zaboraviti?

A upravo se to nama redovito događa. Iako načelno kažemo kako vjerujemo u Božje spasenje po Isusu Kristu, kako vjerujemo u vječni život, mi se uglavnom grčevito držimo ovoga života i ovozemnih vrijednosti. A radi se jednostavno o tome da vjera u konačno spasenje u Kristu ispunja smislom naš sadašnji život i izbavlja nas od trajnih životnih tjeskoba. Međutim, za nas vjernike uvijek u pozadini sjaji svjetlo Kristova uskrsnuća poput ove uskrsne svijeće.

Žene su povjerovale uskrsnoj poruci. Vratile su se i sve to dojavile Isusovim učenicima i prijateljima. Bio je to početak evanđelja – radosne vijesti: Krist je uskrsnuo i svojoj nebeskoj proslavi želi pridružiti sve koji ga slijede. Upravo to želimo i mi noćas. Krist je uskrsnuo. Krist je ispunio smislom naš život koji izgleda i težak i nepravedan i ispunjen patnjom, razočaranjima, bolešću, tragedijama te na koncu – smrću. Po Kristu i s Kristom zahvaljujemo Bogu za svu ljepotu i za sve blagodati ovoga života. Zahvaljujemo mu za život, zdravlje, obitelj, za naše ljudske radosti. Zahvaljujemo mu za čudesnu sposobnost da volimo i da budemo voljeni.

Dao Bog da naša vjera i nada, ova naša sreća, ovo naše ispunjenje Kristovom uskrsnom porukom bude dio našega bića, tako da i mi riječju, a još više životom svima naviještamo da je Krist uskrsnuo i da je obasjao radošću i nadom vječnoga života naš sadašnji život, da bismo sve svoje duboke čežnje jednoga dana u potpunosti ostvarili u sretnoj vječnosti. Dao Bog da tako budemo vjerovjesnici Kristova spasenja u svijetu. Dao Bog da se to na nama i vidi i očituje. Krist je uskrsnuo, i mi smo već s njime suuskrsnuli, u nama već raste biljka vječnosti.

 

Zatim je uslijedila Krsna služba. |upnik Španović je blagoslovio vodu u zdencu, a nakon obnove krsnih obećanja, puk je poškropio blagoslovljenom vodom. Za vrijeme ovogodišnjih obreda Vazmenog bdijenja pet je katekumena primilo Sakramente kršćanske inicijacije.

Slavlje vazmene noći je nastavljeno Euharistijskom službom. Na kraju euharistijskog slavlja, biskup Gašparović, a zatim i župnik Španović, čestitao je svim vjernicima najveći kršćanski blagdan – Uskrs.

Nakon obreda Vazmenog bdijenja, u župnojj je dvorani blagoslovljeno jelo, što je nastavljeno međusobnim radosnim čestitanjem najvećeg kršćanskog blagdana.

Za primijetiti je i pohvaliti da su sva tri dana vazmenog Trodnevlja posjećena velikim brojem vjernika, ali Velika Subota u najvećem broju, što je svjedočanstvo svijesti vjernika o važnosti Vazmenog bdijenja u najsvetijoj noći, te događaja spasenja.

Ivica Zrno