UKOP DR. SC. ANTUNA ČEČATKE

21. ožujak 2013.

ĐAKOVO (IKA/TU) - Misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra i ukopni obredi zemnih ostataka pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Antuna Čečatke, koji je iznenada preminuo 15. ožujka održani su na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka.

 



 

      ĐAKOVO (IKA/TU) - Misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra i ukopni obredi zemnih ostataka pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Antuna Čečatke, koji je iznenada preminuo 15. ožujka održani su na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka. Uz sudjelovanje oko 60 svećenika, četiri đakona, brojnih okupljenih vjernika, pripadnika drugih kršćanskih zajednica, bogoslova, redovnika i redovnica, misu i obrede predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić. Na dan pokopa zemne ostatke pokojnog svećenika u đakovačkoj prvostolnici u podne su dočekali kanonici Prvostolnog kaptola te zajednički molili za pokojnika, kao i brojni vjernici koji su pristizali u katedralu. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova đakovačkog Sjemeništa, a u čast cjeloživotnog zalaganja dr. Čečatke za ekumenizam u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nakon pričesti izveli su napjev "Blagoslovi duše moja Gospoda" Pavela Grigorjeviča Česnokova.
      Zemni ostaci dr. Čečatke položeni su u Grobnicu Prvostolnog kaptola na đakovačkom Gradskom groblju, a ukopu su, između ostalih, nazočili i predstavnici Pravoslavne Crkve protojerej stavrofor Mihajlo Marijanac, arhijerejski namjesnik baranjski i paroh u Dardi te protojerej stavrofor Ratomir Petrović, arhijerejski zamjenik Osječko-poljske i baranjske eparhije, arhijerejski namjesnik i paroh u Osijeku, kao i rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku prof. dr. Peter Kuzmič.
      Uime odsutnog đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, mons. Hranić na početku mise iskazao je sućut obitelji pokojnika, bratu Josipu i sestri Mariji te njihovoj djeci, nećacima, nećakinjama i rodbini, kao i članovima Prvostolnog kaptola, župljanima župe Svih svetih u Đakovu te akademskoj zajednici Katoličkog fakulteta u Đakovu. Prenio je i izraze sućuti vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića.
      "Opraštamo se od našeg dragog svećenika Antuna slaveći euharistiju, molitvu hvale te želimo zahvaliti Gospodinu za njegov svećenički život i svećeničko služenje našoj nadbiskupiji. No, euharistija je prije svega spomen slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život i mi vjerujemo da je Gospodin pozvao našega brata svećenika da u Trojstvenom zajedništvu, suobličen u potpunosti Njemu, slavi uskrsno slavlje. U takvom raspoloženju, danas se opraštamo i molimo Gospodina - ako je kakva sjena grijeha ostala na našem pokojniku, da mu on to dobrostivo oprosti", rekao je biskup i okupljene potaknuo da istodobno mole Gospodina da smekša njihova srca, pa da svoj život nastave živjeti mudro i razborito, svjesni koji je pravi cilj i smisao života.
      U homiliji mons. Hranić istaknuo je iznenadnost smrti preč. Čečatke, govoreći: "Bio je uvijek vedar, vitalan, u pokretu, nije ozbiljnije bolovao, obavljao je svoje redovite obveze. Činio nam se uvijek svima puno mlađim nego što je uistinu bio. Nedavno je bio zamoljen i svoj je kalendar dodatno popunio s više krizmenih slavlja. U četvrtak si je kupio nove cipele, a u petak su nas i Gospodin i on zaskočili i iznenadili. Od njega se opraštamo danas, na svetkovinu sv. Josipa, kojega već stoljećima nazivamo zaštitnikom dobre smrti, smirenog i predanog prijelaza u ruke Očeve. Iako je naš brat otišao iznenada, mi znamo da je on živio smireno u Očevim rukama i da je usnuo kršćanski i svećenički potpuno predan u uzvratnoj ljubavi prema onome koji nas sve prvi ljubi."
      Mons. Hranić prisutne je podsjetio na život preč. Čečatke te je istaknuo da je od malih nogu živio u vjeri i u skladu s njom. Vjera ga je i dovela u sjemenište, na svećeničko ređenje, te je trajno oblikovala njegov svećenički život, profesorsko i pastoralno djelovanje. "Smisao svojega života preč. Čečatka pronalazio je, prepuštajući se ponizno poput sv. Josipa, Božjem glasu i pozivu koji mu je dolazio u zajednici Crkve, a cilj i puninu svoga hoda otkrivao je u tijesnoj povezanosti s Isusom Kristom, u zajedništvu i suobličenju njemu te po sjedinjenju s njim u zajedništvu Trojstvenog života", naglasio je biskup.
      Teološko i pastoralno zalaganje dr. Čečatke bilo je usmjereno k ekumenskoj teologiji i nastojanjima oko ekumenskog gibanja, stoga je mons. Hranić rekao: "Ne samo da je bio profesor ekumenske teologije, nego je kao čovjek bio osoba dijaloga, ekumenske otvorenosti, otkrivanja i vrednovanja bogatstva u drugim tradicijama i crkvenim zajednicama, čovjek tolerantnih stavova i iskrenog poštovanja prema svakom čovjeku. Inače je u svemu bio pomirljiv i blag. Iako je imao svoje stavove i uvjerenja bio je nesklon kategoričkim tvrdnjama i zauzimanju tvrdih stavova te se u različitim okolnostima zalagao za poniznu blagost. Ekumenska otvorenost i zauzetost te duhovnost Djela Marijina bila mu je osobito bliska i draga."
Ističući kako se kroz život preč. Čečatke pokazalo da posjeduje više karakteristika koje su resile sv. Josipa, samozatajnost, diskretnost i skromnost, biskup je zaključio: "U povjerenim zadaćama, svećenik Antun u svemu je bio postojan i vjeran, u potpunosti, čitavim svojim bićem i srcem, sav u službi Isusa Krista i njegove Crkve. Možemo kazati, sve do posljednjega daha. Molimo Gospodina, koji ga je na naše iznenađenje nenadano pozvao, da mu sada progovori i da ga pozove – 'Dođi slugo dobri i vjerni. Uđi u radost svoga Gospodara'. Neka ga posadi za svoj nebeski stol u svome Nebeskom Kraljevstvu."
      Nakon popričesne molitve mise zadušnice uslijedili su oproštajni govori, molitveni oproštaj u đakovačkoj prvostolnici te ukopni obredi na Gradskom groblju. U đakovačkoj prvostolnici uime Djela Marijina oproštajni govor izrekao je Nikola Hribar iz Križevaca, uime župljana župe Svih svetih Mario Kovač, uime zajednice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Vladimir Dugalić, a na Gradskom groblju od pokojnika se oprostio i sadašnji župnik đakovačke župe Svih svetih preč. Tomislav Ćorluka.

      Dr. Antun Čečatka rodio se 29. siječnja 1944. godine u Bodovaljcima kod Nove Gradiške, od oca Milana i majke Kate r. Vinter. Ondje je pohađao i osnovnu školu, koju je ipak dovršio u Slavonskom Brodu, kamo je čitava obitelj preselila 1957. godine. Po završetku osnovne škole, 1958. godine odlučio je poći u Dječačko sjemenište te se prijavio biskupu u Đakovo. Prva dva razreda gimnazije završio je u Sjemeništu na Šalati, a završna dva razreda na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Odmah poslije mature 1962. započeo je teološki studij u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Ubrzo je bio pozvan te je u Kičevu odslužio dvije godine vojnog roka. Po povratku je nastavio teološki studij i na Petrovo 1968. godine ga je u katedrali u Đakovu biskup Stjepan Bauerlein, i prije nego što je završio teološki studij, zaredio za svećenika. Po završetku studija, u veljači 1969. imenovan je župnim vikarom u župi sv. Mihaela, arkanđela, u Tvrđi u Osijeku. Ondje je ostao dvije i po godine.
      Ujesen 1971. godine bio je poslan na specijalizaciju iz ekumenske teologije u Rim. Nakon što je stekao akademski stupanj magistra znanosti morao je 1975., zbog potreba Visoke bogoslovne škole u Đakovu, prekinuti studij, a onda ga ponovno nastaviti. Godine 1978. vraća se iz Rima i od tada je kroz gotovo 30 godina, do 2009. bio profesor ekumenske teologije na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Usporedo je od 1979. do 1985. (kroz 6 godina) bio i župnik u Viškovcima, a potom kroz 17 godina, do 2002. bio je župnik katedralne župe Svih svetih u Đakovu. Istodobno je 18 godina (1984.-2002.) bio i dekan Đakovačkog dekanata. Kad je Teologiji u Đakovu, zbog njezina prerastanja u Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu bilo potrebno, potrudio se te je uz župničku, dekansku i profesorsku službu dovršio i na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu godine 2000. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Viđenje Crkve J. J. Strossmayera (1815.-1905.). Perspektive jedinstva sa slavenskim pravoslavnim crkvama", objavio je i postigao akademski stupanj doktora znanosti.
      Nadbiskup Marin Srakić imenovao ga je godine 2006. kanonikom Prvo/Stolnog kaptola u Đakovu. Kroz čitav svoj svećenički život bio je i promicatelj ekumenskog pokreta te je animirao ili je barem sudjelovao u svim ekumenskim inicijativama na području Nadbiskupije i u mnogima izvan nje. Bio je član Vijeća HBK za ekumenski dijalog. Od 2006. godine do smrti je bio i voditelj Nadbiskupijskog ureda za promicanje ekumenizma te predsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije. Od 2007. je redovito svake godine sve do sada bio i izvanredni krizmatelj. Kroz više godina bio je misnik u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici, a od ljeta 2010. godine do smrti obavljao je službu duhovnika i misnika u Samostanu milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.

 

IKA