SVJETSKI DAN SIROMAŠNIH, NEDJELJA CARITASA I KRŠTENJE ČETVRTOG DJETETA OBITELJI DŽAKULA

20. studeni 2017.

NOVI SLANKAMEN (TU) - Na 33. nedjelju kroz godinu, u Novom Slankamenu srijemski biskup mons.Đuro Gašparović je predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s domaćim župnikom preč. Berislavom Petrović, pod kojim je krstio četvrto dijete obitelji Džakula, kćer Viktoriju.

U homiliji mons. Gašparović, osvrćući se na današnje evanđele, je rekao: „U svom trogodišnjem djelovanju Isus je prošao svijetom čineći dobro. Propovijedao je, činio čudesa, liječio bolesne: gluhima vraćao sluh, slijepima vid, nijemima govor, hromima činio da hodaju, ozdravljao gubave, jednom rječju ozdravljao one koji su bili potrebni ozdravljenja, uskrisio mrtve i još mnoga druga čudesa. A da bi ljudima bile jasne njegove poruke i govori tumačio ih je u prispodobama. Prispodoba o talentima koju smo čuli u današnjem evanđelju (Mt 25,14-30) još je jedna u nizu prispodoba u kojoj je Isus pokazao sposobnost da promatra ljudski zemaljski život, te da kao zornu sliku uredno primijeni na ono što se događa u duhovnom životu čovjeka. Tako je ispričao prispodobu o gospodaru koji odlazi na put, te svojim slugama stavlja na raspolaganje svoj imetak, sukladno njihovim sposobnostima. Tim potezom on im čini uslugu, jer im daje na raspolaganje određena sredstva kojima mogu na vrlo povoljan način podići razinu vlastitoga života. I doista, dvojica slugu koriste šansu te sukladno svojim sposobnostima i mogućnostima koje su im se pružile darom tog početnog kapitala, uspjeli su steći dodatnu zaradu. Posljednji pak od slugu, ne želeći reskirati i bojeći se neuspjeha, odlučio je zapokati novac i ne upotrijebiti ga. Tako se dogodilo ono što je gospodar izrazio svojim komentarom: Uzmite stoga od njega talent i podajte onomu koji ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnog slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi. Tako vidimo, stav gospodara iz prispodobe je nemilosrdan. On ne oprašta beskorisnom sluzi. Malo je ovaj postupak gospodara čudan. Kao odgovor  na ovaj problem možemo reći da Isus ne čini drugo, već se služi ovom pričom da skrene pozornost ne na zemaljska nego vječna, to jest nebeska dobra koja mi ljudi počesto zaboravljamo, a to je kao da ih zakopavamo kao ovaj sluga svoj talent. Pojedinac, društvo i narod koji ne vidi više ni dalje od ove zemaljske stvarnosti, koji se za nju grčevito uhvatio, nije poput dvojice slugu koji koriste svoje talente i stječu druga dobra, već sliči sluzi koji se boji upotrijebiti darovani mu talent. Čovjek je danas onaj koji je u strahu od onoga što bi se dogodilo da upotrijebi svoj duhovni talent koji mu je Bog dao. Radije to sve zakopava.

Stoga vidimo i kod nas samih strah od vjernosti Bogu i strah od dosljednosti njegovih riječi. Radije se zadržimo na tome da zadovoljimo neke osnovne oblike kršćanskoga života, nego da iskoraknemo na put osobne na put osobne vjere i odgovornost pred Božom riječju i vrijednostima koje izviru iz nje. Osjećamo strah od otvaranja životu i vrednovanja kršćanskoga života kao talenta koji nam Bog povjerava da nas njime obogati, te se stoga i u naše vrijeme događa na najčešće nema razlike između vjernika i nevjernika, a trebala bi postojati.

Zato nam je ova prispodoba prigoda da se preispitamo, te da zdušno prionemo uz duhovne talente koje nam je naš Otac nebeski povjerio kao blagoslov i dar, a ne kao kušnju za propast. Živimo pravi kršćanski život koji nam je dan od Boga na krštenju kad smo postali djeca Božja. Budimo odvažni i otvorimo se njegovim poticajima kako bismo već sada uživali u izobilju njegovu pomoć i zaštitu, jer mu nije cilj išta nam oduzimati, već nam pomoći da pobjeđujemo na pravi način. Ne bojmo se iz njegove ruke primiti milosni talenat, jer njegovim dosljednim i vještim korištenjem na zemlji stječemo naposljetku obilje života vječnoga u nebu“.

Slijedio je obred krštenja male Viktorije. Uz prisustvo roditelja i kumova, te vjernika župe prisutna su bila i starija djeca obitelji Džakula, dva dječaka i jedna djevojčica.

Na samom kraju misnog slavlja, otac biskup je zazvao Božji blagoslov na roditelje i kumove te sve na vjernike ove župne zajednice.

Ovu svetu misu animirao je mješoviti župni zbor. Poslije svete mise biskup se zadržao s crkvenim starješinama na čašici razgovora.

 Darko Peka