SVETKOVINA USKRSA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

04. travanj 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U katedrali svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, svečano misno slavlje proslave Uskrsa predvodio je mons. Đuro Gašparović, 1. travnja 2018. godine u zajedništvu sa mons. Eduardom Španovićem, župnikom, dekanom i generalnim vikarom. U slavlju je sudjelovao veliki broj vjernika zajedno s ministrantima i asistencijom. Pjevanje je predvodio mješoviti katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.

U homiliji je biskup rekao da nakon duge korizme ponovno u Crkvi odjekuje radosni Aleluja i da je to pobjednički poklik kojim Crkva hvali i slavi Boga, jer je Gospodin Isus uskrsnuo. Dvostruka je to radost koja je radost događaja da je Krist uskrsnuo i radost da su vjernici zajedno s njime podignuti u nebeske visine jer Kristovim uskrsnućem i oni postaju dionici njegove Božanske naravi. „Ova sveta misa izraz je naše hvale, naše radosti, ali je i proglas ovome svijetu: Krist je umro i uskrsnuo za svakoga čovjeka, svojim uskrsnućem prožeo je i preobrazio cijeli svijet i sav svemir: nikada više zlo ne može nadvladati ljubav i dobrotu, samo ako ljudi budu htjeli biti Kristovi suradnici i dionici njegove proslave,“ naglasio je biskup Gašparović i nastavio da je uskrsnuće vrhunac Kristova spasiteljskog djela za kršćane.To je Isus učinio i podnio zato što je bio poslušan svome nebeskom Ocu i što je htio njegovu volju do konca ispuniti, (usp. Dj 10,34a.37-43). Upravo zato što je Isus bio vjeran i poslušan svome Ocu unatoč svim nevoljama, veli Petar, Bog ga uskrisi treći dan. Naravno, Bog za svoga Sina nije dopustio da mu tijelo truleži ugleda (Dj 2,31).

Biskup je u nastavku homilije iznio događaj osvjedočenja Petra i Ivana na praznom grobu. ”Dva učenika Petar i Ivan su potrčala na grob. Ivan je bio brži, ali je pričekao Petra da dođe. Petar ulazi u grob. I što vidi? Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose smotan na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob, i vidje i povjerova. Petar je vidio nešto neobično: povoje uredno složene i ubrus brižljivo smotan na jednome mjestu. Da je netko ukrao tijelo Isusovo, ne bi ostavio uredno složene povoje. Petar je zbunjen. Što bi to imalo značiti? Međutim, kad je ljubljeni učenik vidio to isto, u njemu se konačno pojavio novi svijet. Naš tekst kaže kratko: vidje i povjerova. Iako u tome trenutku nisu još u potpunosti upoznali Pisma, ipak je Ivan povjerovao: doista, nije moguće da bi Bog dopustio ‘da pravednik njegov truleži ugleda’! Ono što je Ivan vidio, vidio je i Petar i Marija Magdalena. Mogli su to vidjeti i Isusovi protivnici. Ali oni nisu povjerovali. Pred istom činjenicom neki vjeruju, a nekima i dalje srce ostaje zatvoreno.”

Na koncu je biskup zaključio da je Kristovo uskrsnuće, Kristova proslava i vjerničko uzdignuće. “Pozvani smo u istu slavu zajedno s njime. On je onaj dobri Pastir koji svoj život za nas polaže i koji nas vodi sa sobom, sve do vječnih pašnjaka. Sve što je Bog učinio njemu i na njemu i za nas je određeno. Njegova proslava – naša je slava, njegovo uskrsnuće i nas uzdiže iznad ove propadljive zemlje, po njemu, pravom Sinu Božjemu i mi postajemo istinski Božji sinovi i kćeri. Evo, tu počiva naša vjera. Ona je upravo to: vjera, a nikada sigurnost. I nas Duh potiče da vjerujemo. Tamo gdje nevjerničke oči ne mogu ugledati niti se srce otvoriti. A to je Uskrs: u svakodnevnom životu prepoznati i osjetiti Božje djelovanje. Tamo gdje bi nevjernik u praznome grobu vidio još jednu nesreću u tragičnom završetku Isusova života, tamo vjernik vidi i vjeruje.

I mi vjerujemo i mi smo tomu svjedoci.”

Na koncu uskrsnoga slavlja mons. Španović je vjernicima zahvalio na svakoj pomoći i sudjelovanju u pripravi i tijeku slavlja te svima čestitao sretan Uskrs uz najavu programa slavljenja uskrsne osmine.

                                                                                      Mario Paradžik