PROSLAVLJEN BLAGDAN SVETOG ROKA U ZEMUNU

18. kolovoz 2010.

Sv._Rok

ZEMUN, 16. kolovoza 2010. godine -  U crkvi Svetog Roka u Gradskom parku u Zemunu, vjernici iz župa Zemuna i Novog Beograda u Srijemskoj biskupiji, proslavili su blagdan svetog Roka.



 

Sv._Rok

 

ZEMUN, 16. kolovoza 2010. godine -  U crkvi Svetog Roka u Gradskom parku u Zemunu, u ponedjeljak 16. kolovoza vjernici iz župa Zemuna i Novog Beograda u Srijemskoj biskupiji, proslavili su blagdan svetog Roka. Svečano euharistijsko slavlje u čast sveca, čije ime crkva nosi, a koje je započelo u 18.00 sati, predvodio je p. Alojz Letonja, župnik župe sv. Ćirila i Metoda u Beogradu, u koncelebraciji s njegovim subratom p. Rokom Gajsekom, preč. Berislavom Petrovićem, župnikom iz Novog Slankamena i povjerenikom za duhovnu izgradnju svećenika u Srijemskoj biskupiji i preč. Jozom Dusparom, zemunskim župnikom, dekanom i začasnim kanonikom. Na slavlju su sudjelovale i časne sestre redovnice u Zemunu Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Školske sestre sv. Frančiska i druge sestre iz Beogradske nadbiskupije te veći broj vjernika laika.

      „Sveti Rok je bio hodočasnik, zaštitnik od kuge i kolere i svih zaraznih bolesti, osobito onih koje se pokazuju na koži“, započeo je homiliju p. Letonja i nastavio govoriti o svecu da je rođen u Montpellieru, gradu u južnoj Francuskoj. Prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Voditelj misnog slavlja je zatim predstavio život svetog Roka u odnosu prema drugima naglasivši da je svetac „prodao sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se uputio prema Rimu kao siromašni hodočasnik. Tu je započeo dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je uz Božju pomoć i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Nešto kasnije u Piacenzi, nakon niza putovanja, i sam je obolio od kuge te je bio prognan iz svoga grada. Tada se sveti Rok, kako je p. Letonja istakao u homiliji, osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Povukao se u jednu šumu gdje se hranio biljem. Tako osamljen uzdao se jedino u Božju providnost. U tom razdoblju života, kako neki životopisci spominju, svetom Roku je svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. To je prizor koji su ovjekovječili mnogi slikari, a jedna takva slika nalazi se u crkvi Svetog Roka ovdje u Zemunu gdje se mi sada nalazimo“, rekao je pater.

      „Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, nastavio je predvoditelj misnog slavlja, pronašavši bolesnog Roka u šumi, iako nije bio čovjek od duboke vjere, dirnut sudbinom ovoga svetog patnika, prihvata ga i počinje da ga njeguje dok nije ozdravio. Nakon ozdravljenja Rok se je vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju nije bio kraj jer je iscrpljen od bolesti zbog koje se posve izobličio, tako da je postao neprepoznatljiv. Biva uhvaćen i zatvoren pet godina, te se ponovno razboljeva od kuge. Preminuo je u Gospodinu 16. kolovoza 1327. godine i biva odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima. Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini“, zaključio je pater prvio dio homilije.

      U nastavku p. Alojz, nakon ovoga kratkog podsjećanja na život svetog Roka, podstiče prisutne hodočasnike na razmišljanje o tome koliko je čovjek upućen na drugoga čovjeka, svoga bližnjeg, i da se njegova veličina i ogleda u tome koliko je spreman odgovoriti na taj poziv da pritekne u pomoć bolesnicima i uopće nekomu tko je u bilo kakvoj potrebi. Nakon homilije, u ovoj maloj crkvi, ali punoj vjernika, osjetio se trenutak svečane tišine u kome su prisutni preispitivali svoj kršćanski vjernički život.

Zemun-sv._Rok

      Na samom kraju svečane svete mise, koju su upotpunjavale i prigodne pjesme, Berislav Petrović je ukazao na veliki značaj molitve koju vjernici upućuju Gospodinu da bdije nad njihovim svećenicima. „Na taj način, kako je istakao, učvršćuje se njihova međusobna duhovna povezanost što donosi obostranu dobrobit“. Nakon što se župnik Duspara zahvalio na ovim pobudnim riječima, obavijestio je župljane da postoje ozbiljni planovi kada je u pitanju renoviranje crkve Svetog Roka, koju održavaju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. Nakon ovog euharistijskog slavlja u čast ovog sveca i patnika, ostaje samo jedno, da ga molimo da nas zaštiti od svih fizičkih i duhovnih bolesti današnjice i da nam dadne snage i volje da slijedimo njegov primjer tako što ćemo pomagati svojim bližnjima u nevolji te zadobiti nagradu u vidu neraspadljivosti jedinog pravog bogatstva, čistog i otvorenog duha.

 

Danijela Lukinović

 

Danijela Lukinović