PROSLAVA SNJEŽNE GOSPE NA TEKIJAMA U PETROVARADINU

06. kolovoz 2014.

PETROVARADIN (TU) - Tradicionalno hodočašće na „Velike Tekije“ u Biskupijsko svetište Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu proslavljeno je i ove godine na blagdan Snježne Gospe 5. kolovoza. Slavlje je započelo 4. kolovoza na vigiliju u popodnevnim satima dolaskom na tisuće vjernika hodočasnika iz svih župa Srijemske biskupije, organizirano s desetak autobusa, kao i iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji, te iz Hrvatske i drugih zemalja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku.                      
       Večernju pontifikalnu misu, uz sudjelovanje nekoliko tisuća vjernika, predvodio je mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije, iz susjednih biskupija i iz Republike Hrvatske. Sudionike slavlja je na početku pozdravio upravitelj Svetišta vlč. Stjepan Barišić, župnik u župi Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu.

Mons. dr. Đuro Hranić je u pozdravu i uvodu u slavlje naglasio da je dvostruki povod tradicije hodočašća u Gospino tekijsko svetište na vigiliju i na sam hodočasnički dan „Velikih Tekija“. Upravo na ovaj datum 5. kolovoza Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju Snježnu Gospu, a Slika Gospe Tekijske je naslikana prema slici Snježne Gospe u Rimu u bazilici Santa Maria maggiore (Svete Marije velike). Tako nas ovaj blagdan povezuje sa štovanjem Majke Božje u svopćoj, jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. A drugi je povod činjenica da je sliku Gospe Tekijske koju častimo u svetištu poklonio princ Eugen Savojski i to kao znak zahvalnosti za pobjedu nad Turcima 5. kolovoza 1716. godine. Tako se približavamo tristogodišnjem jubileju slike Gospe Tekijske i slavne pobjede kršćanske vojske nad Turcima, što će se slaviti 2016. godine.
       U prigodnoj homiliji mons. Hranić rekao je: Nadbiskup je prisutnim hodočasnicima te večeri poručio: “Marija, koja je sebe nazvala neznatnom službenicom Go¬spodnjom i nama je primjer. Prihvatimo poput nje našu ulo¬gu u životu, u Božanskom planu spasenja. U radosti živimo i zahvaljujmo Bogu, Gospodaru čitave povijesti što je, između mnogih, baš nas izabrao sebi u službu. Budimo ponosni što smo njegovi sluge i službenice, pozvani vršiti njegovu volju do svršetka svijeta. I budimo svjesni da do blaženstva, proslave, spasenja ovoga svijeta i do boljitka ovoga društva u kojemu živite možemo doći, samo ako ima onih koji su spremni i voljni nasljedovati Mariju, poput nje slušati Isusa i u svom srcu čuvati zajedno s njom Božji naum i Bogu izgovarati svoj 'Neka mi bude', te poput nje ostvarivati Božji poziv koji je u konkretnim životnim okolnostima upućen svakome od nas“.
       Večernje slavlje, završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Bogorodice s djetetom Isusom u naručju, koju je princ Eugen Savojski, uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad Turcima, u znak zahvalnosti darovao tadašnjoj petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, a koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku.                           
          Sutradan na blagdan Snježne Gospe 5. kolovoza mnoštvo hodočasnika iz Srijema, Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske pohodili su ovo najznačajnije srijemsko marijansko svetište. Već u ranim jutarnjim satima slavlje je počelo pobožnošću križnog puta, misama na mađarskom, njemačkom i staroslavenskom jeziku. Pontifikalno misno slavlje na mađarskom jeziku predvodio je subotički biskup mons. Ivan Penzeš, a na hrvatskom jeziku nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, šakovačko-osječki nadbiskup i metropolit. Misu su suslavili srijemski biskup mons. Đuro Gašparović i beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, te brojni svećenici iz Srijemske biskupije, kao i iz Bačke, Banata, Beograda i Hrvatske, uz sudjelovanje časnih sestara i mnogobrojnih hodočasnika.  
         U prigodnoj homiliji nadbiskup Hranić je rekao: „Okupljamo se ovdje u ovom Gospinom svetištu i ovdje učimo da blaženstvo Isusove Majke Marije nije blaženstvo koje se stječe na način kako je to shvaćala žena iz mnoštva: po obilju zemaljskih dobara; darom dobre, sposobne i uspješne djece; društvenim prestižem i ugledom… Nego, se blaženstvo stječe povjerenjem u Boga, oslanjanjem na njega, prepuštanjem čitavoga svojega bića njemu i njegovu vodstvu“. Nadbiskup je nastavio: „Stalno slušamo ljude oko nas koji nam na ovaj i onaj način, a i preko medija govore: Bog, njegova riječ, Božje zapovijedi, Crkva, glas Crkve u javnosti, religija – to je ono što ugrožava, što ne pripada modernoj državi. Zato kažu da se s tim ide van iz javnoga života, da nam to ne treba. Što se tiče bračnog i obiteljskog zakonodavstva, bioetičke i moralne dvojbe i slična pitanja prigovara se: pa neće nam valjda Crkva pisati i zakone?! Draga braćo i sestre, to je bila i ostaje napast svih generacija ljudi, a ne samo današnjega čovjeka i raskršćanjenoga društva. Toga uvijek ima i bit će. I ne trebamo se zato zbog toga previše čuditi. Mi smo ovdje da bismo od Majke Crkve, koja je s bolom u srcu i suzama na očima slijedila svoga sina sve do smrti na križu, svjesni da grijeh, da napast izbora onoga što je lakše, jednostavnije i komotnije, kuca i na naše srce, učili da se Boga ne trebamo bojati te da istina koji puta nadilazi naša osobna i pojedinačna shvaćanja, da zahtijeva poniznost, obraćenje, odustajanje od vlastitih interesa te osobno dozrijevanje i rast u vjeri. Tu smo da bismo od Blažene Djevise Maarije naučili da Bog, i onda kad je zahtijevan, nije nikakva prijetnja niti čovjekov rival. Tu smo da bismo poput nje Bogu dopustili i uvijek mu dopuštali da ulazi u naš život i da ga zahvaća i oblikuje“. Nadbiskup je poručio; „Tu smo da bismo zajedno s onim izgubljenim sinom iz evanđeoske prispodobe o dobrom Ocu uočili da smo istinski slobodni tek u kući Očevoj, onda kad smo u zajedništvu s Bogom te da, kad se od njega udaljavamo, postajemo robovi. Tu smo okupljeni oko Majke Božje da bismo slušajući njezin vapaj i molitvu da Bog bude velik, poput nje shvatili da u stvari 'ne postoji ništa ljepše nego biti dotaknut, zatečen Evanđeljem, Kristom; da ne postoji ništa ljepše nego poznavati Isusa i priopćavati drugima prijateljstvo s njime' (Benedikt XVI.)“.                                                                       
       Na koncu mise biskup Gašparović je zahvalio svima na sudjelovanju u slavlju, uključivši i Radio Mariju Srbije koja je izravno prenosila ovu misu.
       Hodočasničko slavlje "Velikih Tekija" zaključeno je večernjom misom u Svetištu Gospe Tekijske, koju je predvodio preč. Tomislav Kovačić, župnik u Srijemskoj Kamenici i dekan petrovaradinskog dekanata.

                                                     

                                                                                                                       Tomislav Mađarević