PREDSTAVLJENA PISANA BAŠTINA BISKUPA JOSIPA JURJA ŠTROSMAJERA

28. siječanj 2016.

ZAGREB (IKA/TU) - Pisana baština biskupa Josipa Jurja Strossmayera sakupljena u četiri sveska pod naslovom "Sve za vjeru i za Domovinu" predstavljena je u ponedjeljak 25. siječnja u dvorani "Vijenac" Nadbiskupskoga pastoralnog instituta  Zagrebu.

Predstavljanju koje je priredila Hrvatska biskupska konferencija nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, nadbiskupi i biskupi iz Hrvatske, te biskupi iz Bosne i Hercegovine, predstavnici društvenoga, kulturnoga, znanstvenoga i političkoga života, među kojima je bio i predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Damir Boras, rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, više redovničkih poglavara i poglavarica predvođenih predsjednikom Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jurom Šarčevićem, OFMCap., predstavnici drugih vjerskih zajednica, diplomacije, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i drugi.

U pozdravnoj riječi kardinal Bozanić čestitao je priređivačima četveroknjižja predvođenima umirovljenim đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem. Neosporno je da je biskup Josip Juraj Strossmayer velika ličnost naše crkvene i narodne prošlosti, koja je upečatljivo pomaknula tijek naše nacionalne povijesti i skrenula njezina događanja u nove tokove. Snažne ličnosti predstavljaju veoma složene stvarnosti. One su u više smjerova djelotvorne i nezaobilazne za daljnji tijek povijesti određene sredine. Međutim, one su i uvjetovane prilikama, mogućnostima, odnosno nemogućnostima, te okolnostima određenog prostora i povijesnog razdoblja, rekao je kardinal, te naglasio kako "velike ličnosti redovito povuku za sobom pristaše, sljedbenike i poklonike, od kojih mnogi nisu u stanju, ili ne žele, razumjeti i zahvatiti svu dubinu i širinu vizija svojih uzora i vođa. Sljedbenici često nemaju snage, a možda ni volje, da usvoje i dalje prenose cjelokupno bogatstvo osobe za kojom su krenuli. Oni često pojednostavnjuju ličnost svoga nadahnitelja, izabiru neke njegove ideje, ili samo određena nastojanja te ih svim žarom i s oduševljenjem promiču". Podsjetio je kako je zadatak povjesničara da ponude autentičnu baštinu ličnosti o kojoj je riječ i da je približe novim naraštajima u svoj njezinoj zbiljnosti bez osiromašenja i instrumentaliziranja.

Četiri sveska pod naslovom Strossmayerova biskupskog gesla "Sve za vjeru i za Domovinu" omogućuju nam da se nakon obilježavanja dvjestote obljetnice rođenja i sto desete obljetnice smrti velikog biskupa Josipa Jurja Strossmayera susretnemo s objavljenom njegovom bogatom pisanom baštinom, koja nam ne prepričava Strossmayera, nego donosi njegove autentične misli, poticaje i poruke, rekao je kardinal Bozanić, te još jednom zahvalio priređivačima i izdavačima za taj značajni doprinos hrvatskoj historiografiji.

Mons. Srakić uveo je u opseg i sadržaj pisane baštine te je govorio o Strossmayeru kao učitelju Božjega naroda. Naglasio je kako se time želi predstaviti biskupa, učitelja, svećenika i pastira koji našem narodu i Crkvi nije ostavio samo baštinu kao što je đakovačka katedrala, zgrada i institucija Akademije znanosti i umjetnosti, i sl. Tako je podsjetio kako je sam Strossmayer rekao za svoju pisanu baštinu: "te moje pastirske listove ostavljam stadu svome kao neku baštinu u kojima se u svetoj vjeri i svetom spasu okrijepiti može".

Tu baštinu koja je sačuvana na već požutjelim stranicama Glasnika biskupije đakovačko-srijemske malo tko pozna, a miljenje i sud o osobi biskupa Josipa Jurja Strossmayera mogu se objektivno donijeti tek kad se pročitaju njegovi pastirski listovi upućeni "poljubljenim braći svećenicima i milome puku", rekao je nadbiskup Srakić. Također je podsjetio na riječi nadbiskupa Stepinca koji je rekao: Što dalje čitam o Strossmayeru, a onda i njegove govore i propovijedi, to sve više vidim da je bio velik čovjek… Silno je volio Crkvu i jadni naš narod.

Nadalje je istaknuo kako su Strossmayerove korizmene i prigodne poslanice, napisani tijekom 55 godina njegove pastirske službe, po sadržaju bogate, odgojno poučne, pokazuju sve bogatstvo njegova srca i uma a dotiču mnoge teme iz crkvenoga i društvenoga života. Također je rekao kako su u to izdanje uvrštene i neke Strossmayerove propovijedi, putopisne sitnice, govori na Prvom vatikanskom koncilu, politički govori na zasjedanju Hrvatskoga sabora. Kroz proteklo razdoblje mnogo se govorilo i pisalo o Strossmayeru, uvijek se ponavljalo i izdizalo jedno te isto. U mnogo slučajeva krivo, parcijalno, pa i zlonamjerno. Međutim, bilo bi vrijeme da se i čita Strossmayer, tj. ono što je on govorio i napisao bez političkih i ideoloških natruha i neosnovanih tumačenja, poručio je nadbiskup Srakić. Uz samo izdanje dodao je kako su neki tekstovi prvi puta prevedeni s latinskog jezika, a kazala imena i tematsko kazalo sigurno će olakšati snalaženje u bogatstvu Strossmayerove misli. Nadbiskup Srakić zahvalio je svim suradnicima na tom djelu.

Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović osvrnuo se na Strossmayerova razmišljanja o jeziku. Podsjetio je da je na ustoličenju održao dva govora. Svećenicima je održao govor na latinskom jeziku, te je tako pokazao koliku snagu vidi u knjizi, snagu koja se može iskoristiti za dobro i za zlo, pa je neke od knjiga, slijedeći antičke filozofe, nazvao "otrovom slatka okusa koji se nudi gladnima". Drugi je govor uputio narodu na hrvatskome jeziku, i na kraju govora rekao: "Jezik narodni, napose smatra kršćanin kao najveći dar Božji, kao ogledalo u kom se duša i srce naroda u svojoj bitnosti pokazuje". Također je potaknuo na učenje stranih jezika. Taj je govor bitan ne samo jer stoji na početku njegove službe, nego i što izriče njegov načelan stav o tome što jezik jest i čemu služi. Ne smije se nikako previdjeti ono što je za njega najvažnije - "jezik je dar Božji i to najveći". Naravno da takav Božji dar treba i njegovati, i tu biskupovu misao treba povezati s njegovom mecenatskom djelatnošću. Podržavati knjige i književnike značilo je čuvati taj Božji dar i razvijati ga da bi mogao služiti vlastitoj kulturi. Citirajući više misli Strossmayera o jeziku, Damjanović je rekao kako se iz toga primjećuje laičko, ali razumljivo uvjerenje da je vlastiti jezik najljepši na svijetu, a uočavamo i svijest o tome da se jezik nije razvijao onako kako bi trebao, te nije služio za potrebe koje je morao služiti svaki književni, odnosno standardni jezik. Posebno razmišlja o tekstovima koji se upotrebljavaju u Crkvi, rekao je Damjanović, te podsjetio kako je odluka iz 1878. da u svoju biskupiju uvede obred na hrvatskom jeziku izazvala prilično čuđenja. Također je podsjetio kako je Strossmayer bio i istaknuti ćirilo-metodijanac, pa su predmet njegove brige i njegovih istupa nerijetko bio i staroslavenski jezik i hrvatska glagoljaška baština.

Akademik Dubravko Jelčić govorio je o temi "Strossmayer u pravom svjetlu". Istaknuo je kako je posljednjih godina objavljeno više knjiga i šest zbornika radova sa znanstvenih skupova, međutim sve to nije bilo dovoljno da se netko ozbiljno prihvati čitanja i izučavanja Strossmayerovih djela. Zato se danas nalazimo izazvani knjigama što ih je priredio mons. Srakić. Svi ti dokumenti potvrđuju da je Strossmayer svojim mislima, idejama, zapažanjima i svojim spoznajama u neku ruku naš suvremenik. Cijeli niz tema koji on dodiruje mogli bismo obrazlagati i komentirati i danas. No, on je bio i književnik, ako ni po čemu drugome onda po svome putopisu. Bio je vizionar, nije živio samo u svom vremenu, nego ga je i nadživio. No unatoč tome je nepročitan, nadam se da će ove knjige potaknuti da ga napokon temeljito čitamo, jer da smo to radili do sada, ne bi postojale zablude koje postoje. Osvrnuo se i na tezu o Strossmayeru kao ideologu jugoslavenstva. Strossmayerovo jugoslavenstvo je pitanje koje je nerazumijevano od onih koji su o njemu pisali, jer nisu shvatili što je on pod tim jugoslavenskom podrazumijevao. On je pod tim podrazumijevao geografski pojam, a ne državotvorni. To je podrazumijevao zato što je slijedio Gajevu ideju o Velikoj Iliriji, koju je poslije Starčević prozvao velikom Hrvatskom, a Strossmayer velikim južnoslavenskim teritorijem. To je nešto što proizlazi iz njegovih djela, to se mora zapaziti kad se čitaju njegovi spisi, međutim to čitatelji nisu spoznali ili nisu razumjeli, i zato se o njemu govori o čovjeku koji je stvarao Jugoslaviju. Treba uzeti u ruke njegove i Starčevićeve spise, pa ih uspoređivati. Podudaraju se u mnogim bitnim idejama, o položaju ideje i značenju Hrvatske. Treba shvatiti da je Strossmayer bio među onima koji su gradili modernu hrvatsku naciju kao što je to bio i Starčević. Starčević je gradio politički, a Strossmayer kulturni identitet hrvatskoga naroda, rekao je Jelčić, te zaključio: "Smatram da su ove knjige novi poticaji da se Strossmayera uzme u ruke i da ga se napokon pročita kako treba".

Mons. dr. Juraj Kolarić govorio je o temi "Strossmayer: most između Zapada i Istoka". Podsjećajući na onodobne društvene i političke prilike, naglasio je kako nigdje na svijetu na tako malom prostoru nisu postojale tako velike svjetske religije, stoga će ga i papa Pavao VI. s pravom nazvati prostorom za susrete i dijalog. Prva osoba koja je pokušala taj vjerski, konfesionalni i nacionalni prostor definirati, osmisliti i dovesti na put kršćanskoga humanizma i jedinstva bio je neponovljivi Josip Juraj Strossmayer. U svim svojim kontraverzama kako vjerskim, konfesionalnim, eklezionalnim, političkim i nacionalnim postao je i ostao kroatocentričan, jedan od najvećih velikana svih vremena, doista most između Zapada i Istoka. Njegovo političko djelovanje očituje se u nastojanju da se svi odijeljeni dijelovi Hrvatske vrate što prije u krilo Katoličke Crkve i majke domovine Hrvatske. Kolarić je podsjetio, kako je Strossmayer govorio o zajedništvu, pa je tako preteča onoga što danas nazivamo ekumenizam. Krenuo je na svoje životno putovanje neshvaćen, pohvaljivan, ali napadan od prijatelja i neprijatelja, od katolika i pravoslavnih, od pravovjernih, heretika i šizmatika, od slobodoumnih liberala, katoličkih konzervativaca. Biblijski rečeno: "došao je svojima, ali ga njegovi ne primiše". Sažetak svog života i djelovanja sažeo je u tri svoja creda koji nam govore, i daju odgovor na njegovo katoličansko, sveslavensko, ekumensko djelovanje: sve za vjeru i domovinu, prosvjetom slobodi, slavi Božjoj, jedinstvu Crkava. slozi i ljubavi naroda svoga, rekao je mons. Kolarić.

Na kraju je riječ zahvale uputio i Marijan Beljan, član uprave Glasa Slavonije koja je grafičko oblikovala izdanja, te ih tiskala. Program je vodio prof. dr. Vladimir Dugalić. (Foto: IKA/NPI)

Preuzeto sa:http://www.djos.hr