Vijesti
SVIBANJSKO ČESTITANJE MAJKAMA
30. svibanj 2022.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 29. svibnja 2022., za vrijeme euharistijskog slavlja u 9.30 sati, dio vjeroučenika koji redovito pohađa župsku katehezu i školski vjeronauk, svojim lijepim nastupom pozdravili su majke i izrazili im svoju zahvalnost za sve što čine za njih. Za nastup ih je pripravila njihova vjeroučiteljica Emilija Major.
Euharistijsko slavlje je slavio župnik mons. Eduard Španović. U prigodnoj homiliji osvrnio se na današnji dan i pripravljeni program. Okupljanim vjernicima je poručio kako je majka veoma važna svakom čovjeku.
Danas se želimo, na poseban način, sjetiti naših majki. To ćemo učiniti ovim lijepim programom kojeg su djeca pripremila zajedno sa svojom vjeročiteljicom. Time želimo pružiti poruku zahvalnosti našim majkama, koja je zasigurno puno veća od čestitke koja se izgovara. Majke su one koje se posebno brinu za svoju djecu i trude se da izrastu u dobre i čestite ljude. Zato je svaki izraz zahvalnosti tek mali pokazatelj onoga što nosimo u sebi. U svijetu postoji poseban dan kojim se obilježava dan majki, i on je uobičajeno sredinom ovoga mjeseca. Mi smo se odlučili za današnji dan, jer je ovo posljednja nedjelja 5. mjeseca – mjeseca posvećenog nebeskoj Majci Mariji i pobožnosti prema njoj. Stoga, uz svoje zahvale zemaljskim majkama i nebeskoj Majci ćemo izreći veliku zahvalu za sve što čini da bi nas dovela svome Sinu Isusu, neke su od poruka koje je mons. Eduard Španović poručio okupljenim vejrnicima.
Na koncu euharistijskog slavlja, prije završnog blagoslova, djeca su izvela prigodan program, te prisutnim majkama podjelila poklone – srceta s lijepim porukama. Pokloni u obliku srceta djelo su same djece koja su se i na taj način pripravljala za svibanjsko četitanje.
Ivica Zrno
PETA DUHOVNA OBNOVA U SOTU
29. svibanj 2022.
SOT (TU) – Obnova je održana u nedjelju, 29. svibnja, u crkvenoj dvorani „Kata“ s početkom u 16 sati
Duhovnu obnovu predvodio je vlč. Siniša Paušić, župnik župe sv. Martina, biskupa u Podravskim Podgajcima, a bila je namijenjena prvenstveno krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovima, iako su sudjelovali i drugi vjernici.
Nagovor
Velečasni Paušić je nagovor podijelio u tri dijela. U prvome dijelu govorio je tko je Bog, te tko je i kakav je čovjek. Posebno je naglasio da je čovjek stvoren na Božju sliku, te da se, osim tijelu, čovjek treba prvenstveno posvetiti duhu. Također je istaknuo da je čovjek stvoren za brak, to je temeljni kršćaninov poziv, a da bi čovjek mogao odabrati bračnog druga potreban mu je Duh Sveti.
Predvoditelj duhovne obnove je u drugom dijelu nagovora govorio o vremenu Crkve kao trećem vremenu u povijesti spasenja. Kao posebno važne spomenuo je riječi sv. Augustina koji je kazao kako nas Bog ne pita hoće li nas stvoriti, ali nas pita hoće li nas spasiti.
U trećem dijelu predavanja bilo je riječi o Sakramentima. Velečasni Paušić je govorio o tome kako je Kirst u Crkvi prisutan po Sakramentima, te su zato oni za vjernike najveće blago. Također je objasnio što je Sakrament Potvrde u životu svakog onog koji će ga primiti. Svećenik je predavanje zaključio porukom krizmanicima: „Sve možete biti, samo nemojte biti škrti prema Bogu.“
Sveta Misa
Drugi dio duhovne obnove bila je sveta Misa koju je predslavio vlč. Paušić u zajedništvu sa župnikom domaćinom vlč. Nikicom Bošnjakovićem.
Predslavitelj je homiliju nadovezao na prethodno održano predavanje, te se sada posebno želio obratiti kumovima i naglasiti njihovu ulogu u životu krizmanika. Kazao je: „Za Krizmu, koja je Sakrament kršćanske zrelosti Crkva traži kuma. Kum je prvo predstavnik zajednice. On je svjedok vjere. Kumovi su odgojitelji, kumovi su svjedoci, kumovi su čuvari svoj kumčadi. Kod svete Potvrde kum polaže ruku na rame krizmanika, koji dolazi pred biskupa. Tom gestom on svjedoči za njega, on jamči za njega da je spreman primiti Duha Svetoga. S druge strane, on ispovijeda da je on onaj koji je plodno tlo iz kojega raste vjera njegova kumčeta. Zato je kumstvo ozbiljan stvar. Kumstvo je nešto što nadilazi tjelesno. Zato je ono s jedne strane čast, ali u isto vrijeme odgovornost. Kumovi su pred Bogom odgovorni za svoje kumče, obvezuju se pratiti ga primjerom svoga života, svojom vjerom, svojim svjedočanstvom, ljubavlju, blizinom i na koncu svojom svetošću,“ kazao je vlč. Paušić.
Predslavitelj se u nastavku homilije osvrnuo na čitanja pročitana na svetoj Misi, te zaključio: „Dragi krizmanici, župniče i svi okupljeni, želim vam da Duh Sveti siđe na sve vas i na cijelu Crkvu, da nas osnaži, ohrabri, da nas osposobi da doista budemo oni u kojima će se Bog nastaniti. Želim vam da budete svjedoci Krista Uskrsloga, da Duh Sveti od svih nas učini remek djela Božje ljubavi,“ zaključio je vlč. Paušić.
Sljedeća duhovna obnova planirana je za jesen, kao što je bilo i prethodnih godina.
Ana Hodak
DOŽIVOTNI ZAVJETI MILOSRDNIH SESTARA SV. KRIŽA U ĐAKOVU
28. svibanj 2022.
ĐAKOVO (TU) – U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, u subotu, 28. svibnja 2022. godine, četiri sestre položile su Doživotne zavjete: s. Elizabeta Koščak (Župa Uznesenja BDM – Močile, Koprivnica), s. Kristina Lovreković (Župa Duha Svetoga, Požega), s. Rita Ljevar (Župa sv. Katarine Al., Gaj) i s. Josipa Pavla Jakić (Župa sv. Nikole, biskupa, Sikirevci – Jaruge). Svoje doživotno predanje izrekle su za vrijeme svečanoga euharistijskog slavlja u 10 sati koje je, uz desetak svećenika, predvodio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor.
Biskup Svalina svoju propovijed utemeljio je na evanđelju u kojem se nalazi odabrano geslo zavjetovanica: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ (Iv 21, 15): „Evanđeoski odlomak, koji smo netom čuli, i izmjena riječi između Isusa i Petra, jedan je od najfascinantnijih razgovora Boga i čovjeka. Trima pitanjima Isus će Petra vratiti u noć zataje i dati mu priliku da iskustvo one strašne noći prijeđe, ,,proživi” još jednom, ali ovaj put s mogućnošću drugačijega ishoda. Isus mu se obraća unutar zajednice učenika. Gospodin ne želi da Petrova zataja bude zadnja riječ. Želi da ga Petar upozna u novoj dimenziji, u novoj snazi ljubavi. Zato mu ne spominje ni nevjeru, ni grijeh i oproštenje – nijednoga čovjeka, pa ni ovoga koji ga se javno odrekao, on ne poistovjećuje s njegovim grijesima, s njegovim noćima neuspješna ribolova. On u čovjeku gleda prije svega njegovo srce. Sada želi oživjeti Petrovu smalaksalost. Što bi bila svetost bez srca, bez ljubavi za Boga?“
Nakon tumačenja prvoga pitanja koje je Isus postavio Petru, biskup Svalina je nastavio: „…ljubiš li me? Kakav moment – Bog pita čovjeka da li ga ljubi! Nakon što je u muci trnja, bičeva, sramoti pljuvački i ćuški, bolima i smrti na križu Isus očitovao Boga kao ljubav, sada može bez stida uputiti ovo temeljno pitanje. Jer, ljubav želi biti ljubljena! Isus je Petra pitao: ljubiš li me onom ljubavlju kojom Bog ljubi svijet u toj mjeri da je dao svog Jedinorođenca za nj (3, 16)? Petra pita o najvećoj, maksimalnoj ljubavi. Onoj kojom nas Isus ljubi (13, 1) i kojom nas ljubi Otac (15, 9). To je ona ljubav za koju je Isus, nakon što je oprao noge učenicima, zapovjedio da ju imamo jedni prema drugima (13, 34; 15, 12-17). To je ljubav koja ide sve do predanja samog sebe, svojega života za drugoga (15,13). Petar, nakon što je vidio strahotu križa, sada može naslutiti kakva je to ljubav. Petre, imaš li takve ljubavi za mene?“
Nakon Petrovih krhkih odgovora na vidjelo su došla Božja svojstva, kao što je protumačio propovjednik: „Ovdje vidimo dubine Božje u kojima se pokazuje da su njegove mudrost i ljubav zapravo jedno: Bog, koji zaista ima ljubav i to savršenu, može se nje odreći. Njegova ljubav, zbog onog kojega ljubi, zbog čovjeka, odustaje od svoje formalne savršenosti. Time potvrđuje da ljubi beskonačno – da ljubav upravo onda kad se zbog ljubljenoga odriče svega, pa i svoje savršenosti, zapravo očituje beskonačnost, lice – stvarne savršenosti. Govoreći o susretu s Bogom, taj susret s Bogom zahvaća čovjeka u cjelini: pozvani smo živjeti potpuno predanje samih sebe, uma i volje, duha i srca, čvrstinu i slatkoću pristanka. Vjera je otajstvo susreta između Oca i Sina. Taj susret potiče Duh Sveti u srcu čovjeka koji prihvaća Riječ i dopušta biti suobličen Kristu.“
Na koncu propovijedi Biskup se obratio zavjetovanicama i svima prisutnima: „Drage sestre: Elizabeta, Kristina, Rita i Josipa Pavla, čestitam vam što ste i vi, svaka ponaosob, svojim dosadašnjim životom, u dijalogu s Isusom, izrazile spremnost ponuditi svoj životni odgovor na Isusov upit: Ljubiš li me? Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim… Ne plaši vas Isusov ponovljeni upit, nego želite svojom mladošću i životom dati novi zamah. Bog, kojemu danas posvećujete svoj život, Bog je Isusa Krista, Bog mučenika, mistika i svih onih koji se posvećuju službi drugima. On je Bog kojega se može susresti u vjerodostojnim svjedocima njegove ljubavi. Svaki dan idite za Kristom. Hodajte za njim, a kad jasno ne vidite kamo i kako dalje, kleknite! U našem hodu za Kristom danas više služe koljena, nego stopala. Tražite ga u molitvi i u ljepoti, bjelini i jasnoći hostije u Presvetom sakramentu, tom kruhu života i čudesnom znaku trajne njegove nazočnosti među nama. U molitvi i klanjanju razabirite, otkrivajte i produbljujte svoj odnos na Isusov trajni upit: Ljubiš li me? Voliš li me? U euharistiji hranite se kruhom živim za snagu svjedočenja i da u svijetu, po evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, možete biti znak njegove milosrdne ljubavi prema svima, a na poseban način prema malenima, potrebitima. Ne umarajte se u svjedočenju zajedništva, siromaštva i odricanja od sebe. Neka sve nas na tom putu prati zagovor Blažene Djevice Marije, one, koja je svoj život u potpunosti predala Bogu i koju je Bog uzvisio uznesenjem u nebesku slavu.“
Tijek misnoga slavlja i obreda zavjetovanja tumačio je vlč. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve, a zbor sestara i kandidatica, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, uljepšao je slavlje svojim pjevanjem. Nakon zahvalne pjesme Tebe Boga hvalimo i završnoga blagoslova radosno je odjeknula himna Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet, kojom je nazočna zajednica sestara izrekla svoju hvalu Bogu za dar doživotnoga predanja svojih članica. Zajedništvo i radosno slavlje nastavilo se na Ljetnoj terasi Centra Amadea.
Dan prije, u predvečerje posljednjega dana duhovnih vježbi, s. Marija Sonja Kaurin (Župa BDM Gospe Lurdske – Zvijerci, Bjelovar) obnovila je svoje zavjete do šeste obljetnice, za vrijeme svečane sv. mise koju je predvodio fra Marko Pustišek, OFM, voditelj duhovnih vježbi. U Jarugama, rodnom mjestu s. Josipe Pavle, župnik Stjepan Šumanovac predvodio je trodnevnicu za doživotne zavjete, moleći zajedno s pukom za s. Josipu Pavlu. U trećem danu devetnice sudjelovale su i sestre iz Đakova i Laxemburga, kod kojih boravi s. Josipa Pavla tijekom svojega studija u Beču.
s. Nada Martinković
Izvor: djos.hr
ODRŽANA PRIMOPREDAJA SLUŽBE RAVNATELJA HRVATSKOGA CARITASA
26. svibanj 2022.
ZAGREB (IKA) – U zgradi Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru u srijedu 25. svibnja održana je primopredaja službe ravnatelja Hrvatskoga Caritasa. Nakon dvanaest godina na toj dužnosti srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina službu ravnatelja predao je svojem nasljedniku fra Tomislavu Glavniku.
Primopredaja je održana u nazočnosti predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa Bože Radoša, člana Biskupske komisije za Hrvatski Caritas vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj Jure Bogdana te generalnog tajnika HBK preč. Krunoslava Novaka.
Mons. Svalina je istaknuo da je u vremenu koje je iza njega bilo puno posla. „Bile su velike krize i katastrofe koje su pogodile Hrvatsku i okolne zemlje. Na mnoge priče sam ponosan, jer smo odradili vrijedan i dragocjen posao“, istaknuo je. Zahvalio je svim djelatnicima, bivšim i sadašnjim, jer su upravo oni zaslužni za mnoga učinjena dobra. „Da nije bilo njih, njihove djelatnosti i zauzete ljubavi, mnogo toga ne bi bilo kvalitetno i vrhunski obavljeno“, poručio je. Zahvalio je i svim dobrim ljudima koji su prepoznali potrebe i podupirali djelovanje Hrvatskog Caritasa. Svom nasljedniku fra Tomislavu poželio je da ima i gaji povjerenje u dobre ljude.
„Uvijek je bilo dobrih ljudi i samo treba znati kanalizirati njihovu dobru volju i pomoć na dobrobit naših ljudi koji su u potrebi, a potrebe su različite“, naglasio je biskup Svalina. Izdvojio je i nedavno potpisivanje Ugovora o Hrvatskom Caritasu s Vladom Republike Hrvatske. „Hvala Vladi Republike Hrvatske što je prepoznala potrebu za ovakvim ugovorom koji omogućuje normalnije funkcioniranje jedne središnje ustanove HBK, a to je Caritas. Nadam se da će daljnjim ustrojem i procesima koji predviđa ovaj ugovor uznapredovati i djelatnost Caritasa u smislu potreba onih zbog kojih oni postoje“, poručio je mons. Svalina.
Novi ravnatelj fra Tomislav Glavnik iznio je planove s obzirom na novi pravni status koji ima Hrvatski Caritas. „Ono što je bitno u Crkvi je kontinuitet, pa ćemo tako i nastaviti. Zauzeto i transparentno djelovati za sve potrebne, ali i moći odgovoriti i na trenutne situacije koje će nam se dogoditi, mogućim prognaničkim i drugim krizama, ili pak nedaćama u našoj domovini“, istaknuo je.
Novi ravnatelj je naglasio da ugovor koji su potpisali Vlada RH i Hrvatski Caritas daje okvir koji će olakšati djelovanje Hrvatskom Caritasu, jer se napokon dogodilo prepoznavanje ustanove koja djeluje dugi niz godina. „Caritas je srce Crkve, prepoznatljiva osobna iskaznica Crkve. I u tom poslanju – biti za čovjeka – bit ćemo i mi, rekao je. Osvrćući se na aktualne akcije rekao je da će Hrvatski Caritas i dalje slati pomoć Ukrajini. „Solidarni smo s narodom koji trpi, tako da se pomoć nastavlja i priprema, s molitvom da Bog da da rat prestane”, naglasio je fra Tomislav.
Komentirajući siromaštvo u Hrvatskoj i činjenicu da je sve više onih koji su potrebni Caritasove pomoći, fra Tomislav je naglasio da je to ozbiljna tema o kojoj treba razmišljati. „Hrvatski Caritas kao središnja ustanova koordinira suradnju s ostalim Caritasima u RH. Kao novi ravnatelj želio bih obići sve nad/biskupijske Caritase i vidjeti kako Crkva aktualno i žurno može odgovoriti na potrebe koje su trenutne, osobito sve očitije siromaštvo“, poručio je.
Na kraju primopredaje službe, novi ravnatelj Hrvatskoga Caritasa svojem je prethodniku mons. Svalini darovao sliku u znak zahvale za vjerno služenje Crkvi proteklih dvanaest godina te poželio Božji blagoslov kao sadašnjem srijemskom biskupu koadjutoru.
Simbolika dara je snažna, a radi se o djelu akademskog slikara Tihomira Lončara koje prikazuje kamenu crkvu, istaknuo je fra Tomislav. Izborom ovoga motiva ravnatelj Glavnik je mons. Svalini zahvalio što je unosio „boju nade u ljudsku patnju pokušavajući ublažiti raznovrsne nevolje, djelujući iz krila Crkve, one koja je sagrađena na stijeni, Isusu Kristu, i koja čvrsto stoji dok je pri dnu oplakuje more, simbol nesigurnosti ljudskog života“.
Izvor: ika.hkm.hr
MARIJA POMOĆNICA–ZEMUNSKA GOSPA 2022.
26. svibanj 2022.
ZEMUN (TU) – U utorak, 24. svibnja 2022., vjernici župe Zemun proslavili su svoju nebesku zaštitnicu, Mariju Pomoćnicu kršćana, koju časte i kao Zemunsku Gospu. Na taj dan se skupljaju vjernici Zemuna kao i oni iz drugih župa da bi iskazali čast nebeskoj Majci Mariji, te uvijek i iznova stavili sebe i svoje obitelji pod zaštitu Zemunske Gospe. Štovanje Marijino je ovdje uvijek bilo snažno, a posebno od ponovne ustanove župa 1721. Tada su franjevci kapucini donijeli Marijinu sliku i počeli je štovati kao Zemunsku Gospu. Ona je ovdje vjernicima ulivala nadu u bolje sutra. Ljudi koji su vezani za svoju Crkvu vezani su i za Zemunsku Gospu, te uvijek nastoje da njihova vjera bude pomognuta Marijinom pomoći. Stoga i nastoje štovanje Marije prenijeti na druge generacije sve do danas. O proslavi Zemunske Gospe svake se godine okupi veći broj vjernika, sa svojom vjerničkom nakanom i potrebom.
Ovogodišnja proslava Zemunske Gospe započela je trodnevnicom koju je vodio župnik preč. Jozo Duspara. Sa radošću se može istaknuti kako se i kroz dane trodnevnice okupljao veći broj vjernika i štovatelja Zemunske Gospe.
Na sam dan proslave, svećenici Zemunskog dekanata, su imali svoje redovito mjesečno klanjanje s vjernicima. Euharistijsko klanjanje je započelo sat vremena prije euharistijskog slavlja, a na koncu je okupljenim vjernicima podjeljen svečani blagoslov sa Presvetim Oltarskim Sakramentom. Euharistijsko klanjanje je animirao preč. Berislav Petrović, biskupijski povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika.
Euharistijsko slavlje je predslavio msgr. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, u zajedništvu sa svećenicima zemunskog dekanata.
U prigodnoj homiliji je dojmljivo govorio o Mariji pomoćnici kršćana.
Mariju Pomoćnicu slavimo mi nemoćni, Bezgrešnu mi grešni, Majku mi djeca sinovi i kćeri. Naš život je ograničen, grješan i smrtan. Teško se nositi s izazovima i poteškoćama čak i onim normalnim, svakodnevnim. Oduvijek je nama stvorenjima trebala Stvoriteljeva pomoć. Utjecali smo se Majci Mariji, Gospodinu i svecima i molili ih za pomoć
Majka Marija je majka Gospodinova, Majka Crkve i naša majka. Po njoj se Riječ Božija utjelovila, Gospodin je postao čovjekom, a mi smo po Gospodinu postali braća i sestre. Gospodin je s nama htio podijeliti sve što ima. Darovao nam je sebe i Majku Mariju za našu majku.
Često molimo za svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji, ali sužava se naš život u uske granice bez duhovne dimenzije, bez vjere. Marija nas želi učvrstiti u vjeri, želi proširiti naš horizont da ne gledamo samo sebe nego i bližnje.
Biskup Svalina je dalje govorio dvostrukom osjećaju u kojem ju osjećamo kako se Marija ističe u svojoj uzvišenosti u usporedbi s drugim stvorenjima, kako vrhunski sudjeluje na božanstvu svoga Sina. No isto tako nas kršćanski osjećaj podsjeća kako je Krist Isus nemjerljivo uzvišen i ima prednost koju apsolutno nemožemo i nesmijemo umanjiti niti zasjeniti nikojim stvorenjem, pa ni Marijinim.
Osjećamo i ističemo ono što je zajedničko između Marije i Krista Gospodina: Ako je Krist Bog Marija je „Božanska“, ako je Krist svet Marija je i to samo ona bezgrješna i puna milosti; ako je Krist Otkupitelj Marija je prva družica Otkupljenja; ako je Krist posrednik Marija je suposrednica. Ako je Krist Uskrsli, Marija je na nebo uznesena. Zato joj naš narod u našoj staroj marijanskoj pjesmi pjeva:
Sva nebesa puna stoje
Veličanstva slave tvoje
Prva jesi poslije Boga
i najveća od svakoga
Ali isto tako osjećamo Mariju kao pravog člana Crkve. Doživljavamo: Marija je stvorenje kao i mi. Njezina milost je iste vrste kao i naša iako u višem stupnju. Njezino tijelesno uskrsnuće razlikuje se od našeg samo po tome što se dogodilo ranije na tajanstven način; ako je ona na uzvišen način bila „družica Otkupljenja“ i mi na određen način, možemo surađivati na Kristovom otkupiteljskom djelu.
Marija je dakle visoko postavljena uz Krista, pred nama grešnicima, ali isto tako duboko smještena, uz nas u Crkvi, pred Kristom, jedinim Gospodinom i jedinim Spasiteljem.
Nadalje je biskup Svalina govorio o Mariji koja je sva u Kristu i sva u Crkvi.
Marija je temeljno uvjetovana Kristom, sva je u Kristu, jer su sva njezina veličina i sve njezine povlastice dar. U Mariji je sve milost. Ona je „puna milosti“, tj. pomilovana, miljenica, remek dijelo Božije moći dragovoljnje ljubavi.
Marija, baš zato što je najbliža Kristu, ostaje i najbliže Crkvi, sva je u Crkvi, to jest u nama. Uzvišenija je od svih drugih članova, ali je uvijek dio tijela Crkve.
Liturgijsko slavlje završeno zahvalom župnika preč. Joze Duspare koji se zahvalio biskupu kao i prisutnim svećenicima. Također je osobito zahvalio pjevačima na lijepom pjevanju. Kako je istaknuo u svakom trenutku pjesme osjetila se slavljenička radost.
Zahvalio je, također, svim darovateljima i volonterima koji su na bilo koji način pomogli organizaciju svečanosti. Ta se pomoć, na osobit način, očitovala kroz kićenje i uređenje crkve. To je dar jedne od župljanki koja je time željela darovati i počastiti župu i Zemunsku Gospu.
Svečanost je završena druženjem vjernika u dvorištu Crkve.
Tekst: Petar Dujić/Ivica Zrno
Fotografije: Petar Dujić
USPJEŠNO ZAVRŠENA MOBILNOST U SRIJEMSKOJ MITROVICI EUROPSKOG PROJEKTA „KOMPETENCIJA NA VRIJEME“
26. svibanj 2022.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U četvrtak, 19. svibnja 2022., u Srijemskoj Mitrovici, završena je mobilnost, koja je započela prije točno sedam dana. Ova aktivnost je dio europskog projekta Erasmus+ koji srijemskomitrovački župski Caritas „Sveta Anastazija“ provodi sa partnerima iz Poljske, Italije, Hrvatske i Ukrajine. Predstavnici iz svih zemalja partnera i ovaj su puta uzeli učešće u mobilnosti. Osobita radost bila je prisustnost dvije učesnice iz mesta Rivne, iz Ukrajine.
Vodeći partner Nadbiskupijski Caritas Pšemišl (Caritas Archidiacezji Przemyskiej) iz Poljske, u zajedništvu sa srijemskomitrovačkim župskim Caritasom, već dvije godine provodi dva projekta posvećenih osobama sa mentalnim smetanjama i starijim osobama, a od 1. ožujka ove godine započeo je provedbu novog projekta posvećenog problemu migracija. 20 osoba se tijekom sedam dana upoznavalo se sa bogatom kulturno–povijesnom baštinom Srijema i okolice, te sa specifičnostima klime, geografskog položaja, vjerske baštine i gastronomije.
Tema ove mobilnosti bila je razmjena dobrih iskustava području edukacije odraslih osoba, kao i projekata socijalne inkluzije. Kroz ovaj susret, gostima je predstavljen rad licenciranih osoba koje pružaju usluge Dnevnog boravaka u okviru Caritasa Srbije (Šabac, Bogatić, Srijemska Mitrovica), kao i ostale specifičnosti rada i realizacija pojedinih projektnih.
Kroz svo vrijeme trajanja mobilnosti, učesnici iz partnerskih zemalja imali su priliku upoznati se s raznolikostima kulture i stila života u Srijemskoj Mitrovici. Upoznavajući se sa vjerskim životom i praksom domaćina, susdjelovali su na nedjeljnom euharistijskom slavlju, a pred sam povratak svojim kućama bili su gosti župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik. U zajdništvu s domaćim vjernicima molili su krunicu, sudjelovali na svibanjskoj pobožnosti i euharistijskom slavlju. Predslavitelj, vlč. Ivica Zrno je na koncu euharistijskog slavlja pozvao sve putnike pred oltar kako bi im udijelio poseban blagoslov za sretan povratak svojim kućama i obiteljima. Riječima blagoslova izrečena je i posebna molitva za mir u Ukrajini i cijelom svijetu.
Prije polaska, u znak zahvalnosti, gosti su domaćinima zapjevali zahvalnu pjesmu na poljskom jeziku.
Promatrajući ovakve susrete i projekte, može se izvući zaključak kako su oni u konačnici međuregionalni projekti, ali i pravo blago kod približavanja i upoznavanje sličnosti i razlika na kulturnoj, nacionalnoj i vjerskoj razini.
Tekst: Kristina Dragišić/Ivica Zrno
Fotografije: Kristina Dragišić