Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 >

KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA SVEĆENIKA SRIJEMSKE BISKUPIJE

20. ožujak 2014.

PETROVARADIN (TU) – Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije održana je u Petrovaradinu, 17. ožujka, a sudjelovali su i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Duhovnu obnovu predvodio je preč. Jozo Duspara, župnik u Zemunu i dekan zemunskog dekanata. Tema duhovne obnove bila je “Caritas – ljubav crkve kao zajednice ljubavi” iz enciklike pape Benedikta XVI. „CARITAS IN VERITATE – LJUBAV U ISTINI“.

Nakon molitve srednjeg časa, nazočne je pozdravio Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu i povjerenik Srijemske biskupije za trajnu duhovnu svećeničku izgradnju i pozvao svećenike na pripravu za ovogodišnji Veliki tjedan i Uskrs. Također je zahvalio svećenicima Srijemske biskupije što su prihvatili da budu voditelji svećeničkih duhovnih obnova.

U svojem izlaganju predavač je ukazao da je cjelokupno djelovanje Crkve izraz ljubavi koja traži potpuno čovjekovo dobro, traži njegovu evangelizaciju po riječi i sakramentima, što je u povijesti pretpostavljalo pravi herojski pothvat, i traži njegovo promicanje u različitim područjima života i ljudskog djelovanja. Ljubav je prema tome služenje koje Crkva ostvaruje da bi neprestano izlazila u susret čovjeku koji trpi ili je u potrebi.

Na kraju je predavač zaključio:”Ljubav je svjetlo, u konačnici jedino svjetlo koje uvijek iznova rasvjetljuje svijet obavijen tamom i daje nam hrabrosti potrebne za život i djelovanje. Ljubav je moguća i mi smo je sposobni prakticirati jer smo stvoreni na sliku Božju, i tako živjeti ljubav i omogućiti da Božje svjetlo uđe u svijet”.

                                                                                                                              Tomislav Mađarević

Obavijest o smrti i ukopu Ruže Barišić majke svećenika Stjepana Barišića

03. ožujak 2014.

U subotu 1. ožujka 2014. godine umrla je u 89. godini Ruža Barišić majka  svećenika Stjepana Barišića.

Sprovodni obredi bit će iz kapele na mjesnom groblju u Vranovcima župa Podvinje 3. ožujka 2014. godine u 15,00 sati
i potom sveta misa u župnoj crkvi u Vranovcima.


Pokojnoj Ruži Barišić Gospodin bio vječna radost i nagrada, a preč. Stjepanu Barišiću iskreno suosjećanje.

 

Srijemska biskupija – Biskupski ordinarijat

Vijesti iz Crkve – „Korak bliže kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca“

11. veljača 2014.

VATIKAN (IKA) - Papa informiran o čudesnom ozdravljenju po zagovoru bl. Alojzija Stepinca! Sveti Otac zadovoljan je ovim novim korakom prema proglašenju svetim hrvatskog blaženika!

Prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato objavio je u ponedjeljak navečer na misi u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima u Rimu da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru blaženog kardinala Alojzija Stepinca. S tim informacijama prošloga je petka upoznao i Svetog Oca koji je izrazio zadovoljstvo približavanjem kanonizacije bl. Stepinca. To znači korak bliže Stepinčevoj kanonizaciji. Datum još uvijek ne može biti poznat, no proces ide svome završetku.

Iako izbor propovjednika za Stepinčevo u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu nije izravno povezan s njegovom kanonizacijom, vrijedi podsjetiti da je 15. veljače 1998. godine tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger u istoj crkvi predvodio proslavu Stepinčeva. U propovijedi je tadašnjeg slugu Božjega nazvao blaženikom. Govoreći o njemu kao o čovjeku savjesti, kardinal Ratzinger je upotrijebio ove riječi: 'Naš blaženik, naš sluga Božji, živio je odbačenost od ljudske slave, živio je osamljenost, patnju.'

Kardinala Stepnica blaženikom je proglasio Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. godine, a za proglašenje svetim nekoga od blaženika uvjet je i jedno Božje čudo po njegovu zagovoru. (HKR)

Tribina "Uvod u kršćanstvo" prof. Čatića u Zemunu

09. veljača 2014.

U okviru redovite tribine pod nazivom “Uvod u kršćanstvo“ u Zemunu, a koju predvodi prof. Ivica Čatić, 9.2. svoja izlaganja on je ovoga puta fokusirao na posljednji dio 15. poglavlja  djela apostolskih, odnosno na odluku sabora i poslanicu u Antiohiji. Naime, u ovom djelu biblije opisuje se trenutak kada su apostoli i starješine zaključili, skupa sa cijelom Crkvom, da bi bilo dobro izabrati ljude između sebe, najuglednije muževe, i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Odlučiše tada da je najbolje poslati Judu Barsabu i Silu. Budući da je odluka donešena, a da je tako važnu odluku trebalo potvrditi pismeno da bi dobila na vrijednosti i težini napisano je: „Apostoli i starješine, braća, pozdravljaju braću obraćenike s poganstva što su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.“   Nakon ovog optimističkog i veoma pozitivnog uvoda  dalje u pismenom obraćanju naglašena je suština poruke i to riječima: „Čuli smo da su vas neki koji su došli od nas smeli svojim govorima i uznemirili vaše duhove, a mi ih za to nismo ovlastili. Zato nađosmo za dobro, mi jednodušno sabrani, izabrane muževe poslati k vama s dragim našim Barnabom i Pavlom, s ljudima koji su predali svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo dakle Judu i Silu koji će vam i sami to riječima kazati. Odlučismo Duh Sveti i mi ne stavljati više nikakva tereta na vas osim ovoga potrebnoga: Da se suzdržavate od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, od mesa udavljenih života i od bluda. Ako se toga budete čuvali, dobro ćete činiti. Pozdravljamo vas!“ Time je jasno naglašeno šta su pogani trebali činiti kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve.  Apostoli su, dakle, primivši poslanje, sišli u Antiohiju, sabrali mnoštvo i predali poslanicu. Događaj čitanja poslanice ispunio je sve radošću i ohrabrenjem. Juda i Sila, proroci, koji su učvrstili veze među braćom, proboravili su još neko vrijeme u Antiohiji nakon čega su se braća oprostila od njih poželjevši im mir. Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji, naučavali i propovjedali evađelje mnogima.

Drugi dio predavanja prof. Ivica Čatić posvetio je veoma interesantnom osvrtu na problem između Petra i Pavla kada su u pitanju stavovi koji se odnose na uslovljavanje pogana obrezivanjem kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve. U svom izlaganju, tom prigodom, prof. Ivica osvrnuo se, u cilju približavanja ove teme, na neke djelove poslenice Galaćanima. Osobito je bio istaknut dio kada je Pavao ukorio Petra u Antiohiji. Tom prigodom Pavao je rekao Petru: „A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor. Jer prije, dok ne dođoše neki od Jakova, jeo je s poganima; a kad oni dođoše, povukao se i odvajao bojeći se onih koji su bili iz obrezanja. I njegovu pretvaranju priključili su se ostali Židovi,  tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje.“ Nakon toga, Pavao je izložio suštinu problema rekaviš kako je rekao Kefi:“ Kad ti kao Židov živiš poganski, a ne židovski, zašto siliš pogane da drže židovske običaje?“   Zaključak Petrovog izlaganja bio je da se čovjek ne opravdava djelima Zakona nego vjerom u Isusa Krista. To je, na izvestan način, bio i zaključak predavanja prof. Ivice Čatića, a to je da i danas u ekumenskom smislu trebamo obraćati više pažnje na sličnosti koje nas povezuju, odnosno na temelj na kome je izgrađivano kršćanstvo, Isusa, nego na razlike koje su mnogo minornije u odnosu na te sličnosti.  O tome vrijedi razmišljati do idućeg predavanja.   

Danijela Lukinović

Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije

04. veljača 2014.

PETROVARADIN (TU) – Svećenici Srijemske biskupije sudjelovali su na duhovnoj obnovi u Petrovaradinu u ponedjeljak 3. veljače 2014. godine. Duhovnu obnovu je predvodio dekan preč. Tomislav Kovačić, župnik u Srijemskoj Kamenici, koji je nakon molitve srednjeg časa i uvoda, izložio razmatranje na temu  „Svećeništvo po dokumentima i Katekizmu katoličke crkve sa posebnim osvrtom na obećana data prilikom samog  čina ređenja i formaciju svećenika“.
U svome izlaganju predavač je prikazao temu u nekoliko točaka. Prva točka: “Neizbrisiv biljeg dara Duha svetoga i posvetne milosti usmjerene na držanje euharistijske žrtve i posvećivanje vjernika i stvari”. Druga točka:”Zajedništvo svećenika u prezbiteriju s biskupom”.
Poslije predavanja, odnosno razmatranja, bilo je prigode za kraću raspravu. Duhovna obnova je nastavljena, nakon prigode za svetu ispovijed, klanjanjem u crkvi Svetog Jurja u Petrovaradinu uz molitvu i kratka razmišljanja.

Tomislav Mađarević

 

 

Sprovod Antuna Gašparovića oca biskupa Srijemskog

03. veljača 2014.

Golubinci, (TU) - U 88. godini života Golubincima u četvrtak 30. siječnja okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je Antun Gašparović otac srijemskog biskupa Đure Gašparovića. Rođen je 1926. godine u župi Golubinci, crkveno je bio vjenčan s pokojnom Ružom Gašparović 1948. godine i proživjeli su 65 godina bračnog zajedništva. Vjera i ljubav i žrtva za djecu i obitelj bili su smisao i snaga njegova života.
U župi Golubinci brojni vjernici, svećenici i petorica biskupa iskazali su 31. siječnja 2014. godine kršćansku počast Antunu Gašparoviću, ocu trojice sinova od kojih je jedno postalo svećenik - srijemski biskup Đuro Gašparović. Pogreb je predvodio generalni vikar mons. Eduard Španović uz prisustvo 30-ak svećenika iz srijemske biskupije i drugih biskupija, te brojne redovnice.
Riječ oproštaja Antunu Gašparoviću izrekao je zemunski dekan preč. Jozo Duspara bivši župnik u Golubincima koji je prijateljevao sa pokojnim Antunom Gašparovićem i koji je podsjetio na ono što je pokojni tijekom brojnih godina svoga djelovanja učinio. Preč. Jozo Duspara je u svom govoru istakao: “Završio je jedan bogat život ispunjen radom i prožet poštenjem. Svojim radom i dobro i sigurno urađenim poslom na koga se uvijek moglo osloniti i računati, svojom spremnošću da drugima pomogne stekao je ugled u svakodnevnom životu. Antun je bio snažan čovjek, snažan karakter,kao i britak i oštar na riječima,bio je dobar čovjek, poznat u selu, volio je svoje selo moglo bi se reći bio je u njega zaljubljen što je pokazao svojom odlučnošću da u njemu ostane unatoč problemima s kojima se on  kao i njegovi sumještani našao. Živjet će on onoliko koliko žive oni koji su mu predani nosit će ga u srcu svi oni s kojima je na poseban način komunicirao, pjevao u crkvenom zboru s kojima je odlazio u crkvu jer je to činio svake nedjelje sve dok je mogao. Javno je svjedočio svoju vjeru u svakom razdoblju njegova života”.
Sprovodni obredi su bili iz kapele na mjesnom groblju u Golubincima, a nakon sprovoda održana je misa zadušnica u župnoj crkvi Sv. Jurja, mučenika u Golubincima, koju je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, a koncelebrirali su:  apostolski nuncij mons. Orlando Antonini, požeški biskup mons. Antun Škvorčrvić, subotički biskup Ivan Penzes, apostolski egzarh mons. Đuro Džudar. U svojoj homiliji nadbiskup je rekao: “Njegova smrt nije poništenje njegova života, nego potvrdu istinitosti njegove vjere. Zar nije istina da svaki od nas, kad promisli da će jednog dana umrijeti, shvaća da ništa drugo nema vrijednosti nego samo to koliko smo ljubavi ugradili u svoje svagdanje odnose prema ljudima i prema Bogu?! Naša se vjera najbolje očituje u životnim poteškoćama i nevoljama, ali i u uspjesima, u moći i u slavi. Ako ne dopustimo da nas križevi slome, niti da nas uspjesi uzohole, nego ostanemo nepokolebljivi u vjeri, nadi i ljubavi - to je siguran znak da smo vjerni Bogu i da će naš život dati obilje plodova dobrote. Znao je da se do uskrsnuća dolazi samo preko križa i spremnosti na smrt. I zbog toga je bio u stanju nositi svoje životne križeve. Oni nisu uništili niti zastrli njegove obzore i pogled prema naprijed. On je u uskrsnu budućnost već ranije bio ušao i njome je bio potpuno zahvaćena. Zato se od njega opraštamo slaveći euharistiju, otajstvo Kristova prijelaza iz smrti u život“.


       Tomislav Mađarević

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 >