PROSLAVA 300 GODINA OBNOVE ŽUPE „UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE“ ZEMUN

ZEMUN (TU) – U nedjelju, 19. rujna 2021., u crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu, slavljena je svečano euharistijsko slavlje povodom proslave 300 godina od obnove rimokatoličke župe Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu. Svečano euharijistijko slavlje predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup uz suslavljenje msgr. Đure Hranića, nadbiskupa i metropolite đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ivana Ćurića, pomoćnog biskupa đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ilije Janjića, kotorskog biskupa u miru, preč. Joze Duspare, župnika semunskog, kao i drugih svećenika koji su dođli uzveličati ovo velebno slavlje. Svečanom euharistijskom slavlju nazočio je i mons. Simon Piter, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu.

BLAGOSLOV ŠKOLSKE DJECE NA POČETKU NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

LAĆARAK (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u rimokatoličkoj župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku upriličen je blagoslov školske djece i njihovih školski torbi. Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.

ZAZIV DUHA SVETOGA NA POČETKU NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIĆEVO (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u župskim i vejrničkim zajednicama u Hrtkovcima, Nikincima i Platićevu služene su svečana euharistijska slavlja, na kojima je upriličen zaziv Duha Svetoga. Želja i nakana vjernika tih zajednica, na čelu s vlč. Ivicom Živkovićem bila je vjernički obilježiti početak još jedne školske godine.

OBITELJSKI DAN U NOVIM BANOVCIMA

NOVI BANOVCI (TU) – Uvijek nakon blagdane Male Gospe koji je ujedno i crkveni god župe u Novim Banovcima, organizira se obiteljski dan. Tako je bilo i ove godine, u nedjelju, 19. 9. 2021. Ove i nekoliko prijašnjih godina, na poticaj župnika, tu nedjelju se napose pozivaju obitelji na zajedništvo. Sama misna nakana je za blagoslov, sigurnost i mir u obiteljima, kao i molitva za vlastite obitelji, te za one koje su dio ove župne zajednice i mjesta. Velika je potreba podsjetiti se na vrijednosti u kojima trebamo zajednički ustrajati, poruka je ovoga dana i okupljanja, prema riječima župnika, vlč. Dušana Milekića.

PREDAVANJE POVODOM PROSLAVE 300 GODINA OBNOVE ŽUPE ZEMUN

ZEMUN (TU) – U subotu, 18. rujna 2021., održan je još jedan u nizu događaja povodom proslave 300 godina obnove župe Zemun. U dvorani pastoralnog centra zemunske župe održano je tematsko predavanje vezano uz povijest župe. Prisutnoj publici svojim izlaganjima predstavili su se Tanja Grličić, prof. Nikola Škalabrin i preč. Jozo Duspara.

Vijesti

DAN BLAŽENE MARIJE TEREZIJE SCHERER

16. lipanj 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U Srijemskoj Mitrovici se nalazi jedna od kuća u kojoj žive i djeluju milosrdne sestre svetog Križa. Dan njihove suutemeljiteljice, blažene Marije Terezije Scherer, svečano je obilježen u utorak, 16. lipnja 2020., u 19.00 sati

U srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, obilježen je Dan Majke Terezije, euharistijskim slavljem koje je predslavio domaći župnik, mons. Eduard Španović, u zajedništvu s laćaračkim župnikom, vlč. Ivicom Zrno, redovnicama koje životom i djelom nasljeduju Majku Mariju Tereziju, te okupljenim vjernim pukom.

Euharistijsko slavlje je bilo lijepa prigoda da se vjernici pobliže upoznaju s likom i djelom blažene Marije Terezije Scherer. Prigodno je pročitan njezin životopis, koji je osvijetlio životne prilike blažene Marije Terezije Scherer.

 

 

 

 

 

 

U obraćanju okupljenoj zajednici, mons. Eduard Španović je istaknuo jednu od veoma važnih crta veliki ljudi, među kojima je i današnja blaženica – primjer koji je vrijedan nasljedovanja.

Današnja blaženica je imala svoje vrijeme i svoje prilike. Svakako da nam i danas ima što poručiti i da nam svojim djelom govori. Spomenuo bih jednu anegdotu, vezanu uz našu crkvu. Jednom prilikom čovjek je objašnjavao kako osobno poznaje sestru koju prikazuje slika koja je pred nama. Naravno, to nije moguće, jer je slika prikazuje blaženu Mariju Tereziju Scherer, koja je preminula davno prije njegova rođenja. Ali ako se bolje zamislimo, mi u našoj sredini imamo časne sestre koje nasljeduju djelo današnje blaženice. I zaista, tko nasljeduje djelo i tko je dionik karizma blažene Marije Terezije Scherer, on je i njezin pokazatelj. Gledajući u milosrdne sestre svetog Križa danas, trebali bismo prepoznati današnju blaženicu, poručio je mons. Eduard Španović pokazujući na sliku blaženice koja je inače izložena u srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi, kao trajni podsjetnik na prisutnost i aktivnost časnih sestara u Srijemskoj Mitrovici.

Ivica Zrno

ANTUNOVO 2020. U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

13. lipanj 2020.

NIKINCI/SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK/ERDEVIK (TU)

 

U subotu, 13. lipnja 2020., svečanim euharistijskim slavljima proslavljen je dan svetog Antuna Padovanskoga u Srijemskoj biskupiji. Donosimo izvješća iz Nikinaca, Srijemske Mitrovice, Laćarka i Erdevika.

 

Nikinci

U subotu, 13. lipnja 2020., svečanim euharistijskim slavljima proslavljen je sveti Antun Padovanski, zaštitnik župe Nikinci. Tradicionalno su slavljena 4 euharistijska slavlja, u 7.00, 9.30, 11.00 i 18.00 sati. Želja i nakana je da svatko iz kuće može toga dana sudjelovati na euharistijskom slavlju, te u osobnoj pobožnosti izreći molitvu u crkvi.

Za naglasiti je da su Nikinci jedina župa u Srijemskoj biskupiji, kojoj je sveti Antun Padovanski nebeski zaštitnik.

Euharistijska slavlja u 7.00 i 18.00 sati predslavio je domaći župnik, vlč. Ivica Živković. Pozdravljajući okupljene vjernike – domaće i goste – vlč. Ivica Živković izrazio je svoju radost zbog velikog i svečanog trenutka za nikinačku župsku zajednicu.

Velika je radost za nas u Nikincima kada se okupljamo oko Gospodina. Danas je za nas poseban poticaj naš nebeski zaštitnik, sveti Antun Padovanski. Upravo tu možemo i vidjeti izvor njegove svetosti – okupljati nas oko Gospodina i poticati na zahvalu za sve što smo od Njega već primili, rekao je vlč. Ivica Živković.

Euharistijsko slavlje u 9.30 sati predslavio je vlč. Károly Szabadi, župnik u Vrbasu. Euharistijsko slavlje je slavljeno na mađarskom jeziku.

Središnje euharistijsko slavlje, u 11.00 sati predslavio je preč. Blaž Zmaić, župnik župe Irig, u zajedništvu s domaćim žunikom, vlč. Ivicom Živkovićem, te svećenicima istočnog obreda. Na početku euharistijskog slavlja, pozdravljajući okupljene vjernike, preč. Blaž Zmaić pozvao je na pobožno slavlje ovoga, svetog i za nikinačku župsku zajednicu, velikog dana.

Najprije Vas želim sve kao štovatelje sv.Ante u zajedništvu sa domaćim župnikom i nazočnim svećenicima pozdraviti u slavlju ovoga dana i na početku ove svete mise. Znamo, tko nas je okupio u ovo sveto mjesto, njegovo ime i zaštitu slavimo, sv. Antun.

U prigodnoj homiliji je istaknuo

Ono što ga čini velikim i da takvu pobožnost doživljava, prije svega je to, što je bio neumorni propovijednik, koji je shvaćao da oduševljava narod za Boga i za Krista. Njegova propovijed bijaše nadahnuta od ljubavi prema Kristu i poruci o kraljevstvu Božjem kao budućnost za sve ljude. Riječi jednog njemačkog biskupa to potvrđuju: „Kršćanin nisi sam za sebeKršćanin si za druge.” Umro je na današnji dan, 13.6.1231. u starosti od 35 godina u Padovi. Utisak, koji ostavlja, daje nam očitati, da ga je papa već 11 mjeseci nakon njegove rane smrti proglasio svetim i postao zagovornik u različitim molbama i kao veliki zagovornik živi i dalje u narodu.

Poznate su njegove propovijedi u korizmi od 1231. u Padovi, koje su povukle za sobom pravu poplavu promjena i obraćenja mnogih ljudi. Njegove riječi posebno su osvjedočene kroz njegov jednostavan način života i uticao je na mnoge ljude.

I danas u tom međuvemenu nisu samo stvari izgubljene, pa da molimo sveca, nego je i čovjek izgubljen-ne zna gdje je. Čovjek je upotrebljavan ali ne ljubljen. Glad je često prazno srce. Bolest ovoga vremena: gubitak sebe. Otuđenje. Što je faciniralo ljude kod Antuna? Njegova povezanost s narodom: iza njegovih riječi su djela. Na starim slikama Antun drži u desnoj ruci goruče srce a u lijevoj otvoreno evanđelje. Evanđelje se otvara samo tada, kad srce gori. A riječ je živa kad govori život. Neka prestanu riječi a progovore djela! A biti kršćanin znači, znati rane ovoga vremena. Svijetu je potrebna ljekovita snaga ljubavi. Neka i svetac progovori. On kaže: Neka ti je Bog uvijek u srcu. – Nijedan blaženik nije toliko blažen, nijedan sretnik nije toliko sretan kao čovjek koji ima Boga u srcu. – Sidro našeg životnog broda jest pouzdanje u Boga; on osigurava našu lađicu da je valovi ne tjeraju amo tamo. – Bog nikad ne prestaje biti Otac svoje djece. Zaključimo, međuvrijeme pripada životu i u međuvremenu moramo živjeti. Koji će nam put pokazati Duh Sveti, ne znamo. Ipak je važno, da pravilno oko toga težimo, borimo se i natjećemo. A pri tome moramo biti mirno odvažni, jer Bog ide s nama. A ti sv. Anto moli za nas!

 

Srijemska Mitrovica

 

 

 

 

 

Svečano je bilo i u središtu Srijemske biskupije, u Srijemskoj Mitrovici. Iako sveti Antun nije nebeski zaštitnik župe, uz svetog Dimitrija uživa posebno mjesto u vjerničkom životu župljana.

Od ranih jutarnjih sati počeli su dolaziti prvi hodočasnici, sa željom i nakanom, izliti pred Gospodina svoju pobožnu molitvu, te moliti uslišanje svojih životnih potreba, po zagovoru svetog Antuna Padovanskoga. U 9.30 i 19.00 sati slavljena su euharistijska slavlja, koja su bila veoma dobro posjećena. Za istaknuti je da su euharistijska slavlja slavljena u dvorištu župe, jer je crkva bila premalena za sve vjernike koji su se okupili na euharistijsko slavlje.

Hodočasnički pohod na molitvu, te u potrazi za vjerničkom utjehom bio je vidljiv cijeli dan do kasnih večernjih sati. Veoma je pohvalno da su na ovaj dan crkvu pohodile brojne obitelji sa djecom.

U prigodnom obraćanju okupljenim vjernicima, predslavitelj euharistijskog slavlja, mons. Eduard Španović podsjetio je na značenje i ulogu svetog Antuna u našim životima.

Sveti Antun nas zove i potiče da budemo ljudi vjere i ostanemo vjerni Bogu. Velika je i značajna njegova uloga za nas i u današnjem danu i vremenu. On nas potiče na vjernost Bogu i Njegovoj svetoj crkvi. Brojna su uslišanja naših molitava koja smo zadobili zagovorom ovog tako nam dragog sveca i nebeskog zagovornika. Sveti Antun nam je poziv i poticaj da ostanemo na pravom putu, na Božjem putu.

Na koncu euharistijskih slavlja, upriličen je blagoslov ljiljana, nabožnih predmeta, te djece.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Laćarak

 

 

 

 

 

 

Crkva svete Ane u Laćarku, na dan svetog Antuna bila je ispunjena mnoštvom vjernika koji su se okupili dati slavu Bogu, poticajem i primjerom svetoga Antuna. Euharistijsko slavlje, s početkom u 11.00 sati predslavio je domaći župnik, vlč. Ivica Zrno. Na samom početku upriličena je završna pobožnost na čast svetom Antunu Padovanskom, te je nakon toga uslijedilo euharistijsko slavlje. Za istaknuti je da je crkva bila otvorena cijelo prijepodne, te da se vjernici nisu uputili u crkvu samo na osobnu pobožnost i paljenje svijeća, nego da su radosno sudjelovali u euharistijskom slavlju, kao vrhuncu svake molitve i osobne pobožnosti.

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Zrno je rekao kako je iskreni vjernički život ispunjen različitim situacija koje možda ponekad nećemo razumjeti. Ali to nema veze, jer za čovjeka koji govori o sebi kao vjerniku važno je ono što Gospodin stavlja pred njega, ne što mu svijet pokušava nametnuti kao vrijednost. Svetac kojeg se danas tako rado sjećamo, može nam biti istinskim primjerom vjere i vjerničkog života na zemlji.

Ne smijemo se zavaravati da su sveci ljudi koje je „Bog bacio na zemlju“ pa nam iz toga razloga govore kako se živi za Boga. Sveti Antun je rođen sasvim konkretne godine, u konkretnoj obitelji, gradu, zemlji i Narodu, a to je poput tebe i mene. Ono što ga izdvaja i čini posebnim jest način života kojim je živio za Boga i time nam postao primjerom vjere. Na nama je da se odlučimo hoćemo li ga nasljedovati, a preporuka je da to učinimo svim srcem. Ne zaboravimo – svi smo mi na svetost pozvani, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Na koncu euharistijskoga slavlja blagoslovljeni su nabožni predmeti, te na osobit način zazvan Božji blagoslov po zagovoru svetog Antuna na djecu koja su bila u crkvi.

 

Erdevik

 

 

 

 

 

U župskoj crkvi Sveti Mihael, arkanđeo, u Erdeviku, također je proslavljen dan svetog Antuna Padovanskoga. I za erdevičku rimokatoličku zajednicu, ovo je jedan od dana kada se, bez obzira koji je dan u tjednu, okupljaju na molitvu i slavljenje Sakramenta Euharistije. Tako ej bilo i na Antunovo 2020. Euharistijsko slavlje, s početkom u 9.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, upravitelj župe.

Osim euharistijskog slavlja, crkva je bila otvorena cijeli dan, za sve koji su željeli doći na osobnu molitvu, bez obzira na vjeroispovijest. Stanovnici ovog srijemskog mjesta – Rimokatolici, Pravoslavci, Evangelici – na dan svetog Antuna rado dolaze u Rimokatoličku crkvu, tražeći zagovor Sveca svega svijeta. U tome duhu možemo reći da je sveti Antun Padovanski, za Erdevik izraziti ekumenski svetac, što se pokazalo i ove godine.

 

Ivica Zrno

TRODNEVNICA NA ČAST SVETOM ANTUNU PADOVANSKOM

12. lipanj 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Od srijede do petka (10.–12. lipnja 2020.), u katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, u Srijemskoj Mitrovici, upriličena je trodnevnica na čast sv. Antunu Padovanskom. Ova tradicionalna pobožnost već duži niz godina pruža opravdanje nizom lijepih duhovnih plodova.

Predvoditelj ovogodišnje trodnevnice bio je domaći župnik, mons. Eduard Španović. Govoreći o liku i djelu sv. Antuna Padovanskog, pokušao je, okupljenim vjernicima približiti lik i djelo, svima tako dragog sveca.

 

Sveti Antun, za čiji dan se pripravljamo, poput nebeskog svijetla, jasno nam svijetli i pokazuje put prema Bogu. Njegov životni primjer, a samim tim i poticaj, svijetli nam i pokazuje put kojim nam je ići prema Bogu, istinskom Izvoru našega života. Bez Boga vjernik ne može živjeti i za Boga vjernik mora živjeti. Život svetog Antuna može nam biti veoma dobrim primjerom. U taj primjer se možemo ugledati i njega nasljedovati.

Nalazimo se u užoj pripravi, za ovaj tako dragi dan i tako dragi spomen. Usmjerimo svoje živote, poput svetog Antuna, prema Bogu. Za nas će to biti spasonosno, a Bogu će to biti dostojna zahvala za sve darove koje nam daje, a između svih možemo izdvojiti osobiti dar Euharistije. Jučer, na svetkovinu Presvetoga Tijela i krvi Kristove, na osobit smo način zahvalili Gospodinu za taj veličanstveni dar, poručio je mons. Eduard Španović.

 

 

 

 

 

 

 

Ovogodišnja trodnevna priprava bila je osobito obilježena Sakramentom Pokore. Budući da je pandemija korona virusa, u jednom trenutku, „zakočila“ redoviti vjernički život, vjernici srijemskomitrovačke župe iskoristili su ovu duhovnu prigodu za pojačano pristupanje Sakramentima.

Ivica Zrno

 

PROSLAVA SVETKOVINE PRESVETOGA TIJELA I KRVI KRISTOVE

11. lipanj 2020.


SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK (TU) – U četvrtak, 11. lipnja 2020., u srijemskomitrovačkoj katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, bazilici manjoj, svečano je proslavljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo.

Euharistijska slavlja su slavljena u 9.30 i 19.00 sati. Euharistijska slavlja predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, župnik u katedralnoj crkvi. Na večernjem euharistijskom slavlju suslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.

 

Iako je u Republici Srbiji radni dan, euharistijska slavlja bila su veoma dobro posjećena, što je istinsko svjedočanstvo svijesti o vrijednosti i veličini dana i samoga slavlja. Prijepodnevno euharistijsko slavlje, slavljeno je redovito u crkvi.

Za večernje euharistijsko slavlje bilo je predviđena svečana tijelovska procesija koja se već tradicionalno odvija u crkvenom dvorištu, ali zbog predviđanja loših vremenskih prilika, od tijelovske se procesije, nažalost, moralo odustati. Prijašnja iskustva nam svjedoče kako u tijelovskoj procesiji vjernici veoma rado sudjeluju. Stoga je na koncu večernjeg euharistijskog slavlja upriličena pobožnost pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, te blagoslov s Presvetim.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U prigodnoj homiliji, mons. Španović se obratio okupljenim vjernicima, govoreći o vrijednosti i veličini slavlja u kojem se nalazimo.

Živo se sjećajući Isusove posljednje večere, oživljavamo taj spomen i danas, u ovom trenutku. Isusov želja je bila ostati trajno sa učenicima. Stoga im je ostavio spomen i svetu baštinu Presvetoga Tijela i Krvi. Taj čin slavimo i toga se čina spominjemo i u ovom trenutku.

Što Isus čini za nas, što nam ostavlja u dvorani posljednje večere? To se može opisati samo jednom riječju – ljubav. I to je Božja ljubav, koja se ne može mjeriti ljudskim mjerilima. To je ljubav koja ide čovjeku u susret, koja ga dodiruje u konkretnoj situaciji, daje mu novu mogućnost i novu životnu perspektivu. To je ljubav koja ljubi i oslobađa. To može samo Bog. Ljudska ljubav ima različite oblike, ponekad je i sebična. Stoga smo u današnjem danu pozvani biti nositelji ljubavi i to one na koju nas Gospodin poziva.

 

 

LAĆARAK - U četvrtak, 11. lipnja 2020., u župnoj crkvi župe Sveta Ana, u Laćarku, svečanim euharistijskim slavljem, u 11.00 sati proslavljena je svetkovina Tijelova.

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Ivica Zrno, laćaraćki župnik.

Vjernici okupljeni oko euharistijskoga Stola, ovim su činom iskazali javno štovanje Presvete Euharistije. Samim time iskazana je vjernička ljubav prema onome što se naziva Srce Crkve i vjerničkog života.

Govoreći o ovome velikom i neizmjernom Otajstvu, vlč. Ivica Zrno je istaknuo da današnji veliki i sveti dan nalazimo u nekoliko naziva. Postoji onaj jednostavniji i nama svima poznat – Tijelovo. Naziva se također i Brašančevo, ali puni naziv današnjega dana je Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Upravo ovaj posljednji naziv preporuča se zapamtiti, jer u potpunosti izražava i ocrtava sadržaj današnjega dana i događaja koji želimo proslaviti.

Povijesno gledajući, svetkovina nastaje kao plod jednog „manjka“ i to manjka proslave važnoga dijela crkvenog života. Sve započinje viđenjima jedne redovnice, sv. Julijane, koncem 12. stoljeća. U viđenju joj dolazi sasvim jasna poruka i poslanje, a to je jasno vidljivo u riječima koje joj tumače prethodno nerazumljivu objavu: „Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, koje bih htio osnovati. To je svetkovina najvećega i najsvetijega Oltarskog sakramenta. Trenutačno se ovog otajstva spominjete samo na Veliki četvrtak, ali i toga su dana glavni predmet razmatranja moja patnja i smrt; stoga želim ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će taj sakrament slaviti svi kršćani…“

Sve nas ovo treba usmjeriti prema onoj najvećoj svetinji koja nam je od samog Krista dana i povjerena, a slavimo je i u ovom trenutku – Sakrament Euharistije. Svatko od nas bi, istinski živeći svoju vjeru, trebao biti živi nositelj Boga u ovome svijetu, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Ivica Zrno

SESTRE SVETOG KRIŽA POSJETILE SRIJEMSKU BISKUPIJU

07. lipanj 2020.

Sestre svetog Križa posjetile Srijemsku biskupiju

– Godina Majke Amadeje (Karoline) Pavlović –

U subotu, 6. lipnja 2020., predstavnice časnih sestara Svetog Križa iz Đakova, na čelu sa s. Helenom Šajbl, provincijalnom asistenticom, te s. Marijom Esterom Radičević, koja je predstavila život i rad Majke Amadeje (Karoline) Pavlović, posjetile su Srijemsku biskupiju. Susrele su se msgr. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim, te preč. Markom Lošem, župnikom župe Sveti Rok, hodočasnik, u kojoj je krštena Majka Amadeja.

Susret je bio, ponajprije u Srijemskoj Mitrovici, gdje se nalazi jedan od samostana sestara, a zatim i u Petrovaradinu, gdje je rođena i krštena Majka Amadeja. Povod ovom susretu je 50. obljetnica smrti Majke Amadeje, redovnice čiji je život ostavio neizbrisiv trag u teškim godinama života i rada sestara svetog Križa.

Nakana i želja sestara svetog Križa je postavljanje spomen–ploče na spomen Majke Amadeje i to u Petrovaradinu, gradu u kojem je rođena, te u crkvi svetog Roka, hodočasnika, u kojoj je krštena.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U razgovoru, koji se odvijao u Petrovaradinu, predstavljen je plan i program obilježavanja dana Majke Amadeje. Koncem studenog 2020. godine započela bi Godina Majke Amadeje. U okviru Godine sestre svetog Križa bi hodočastile  u crkvu svetog Roka u Petrovaradinu. Također bi se upriličio prigodni duhovni program. U Đakovu se planira organizacija simpozija u čast Majke Amadeje. A kao zaključak Godine planira se izrada i postavljanje spomen–ploče u čast Majci Amadeji, što bi bilo 2021. godine, kada se navršava 50 godina od njezine smrti.

 

O liku i djelu Majke Amadeje Pavlović, razgovarali smo sa s. Marijom Esterom Radićević.

Prema riječima s. Marije Estere, riječ je o veoma važnoj obljetnici, te o veoma poniznoj redovnici, koja je obnašala mnoge službe za svoga redovničkog života. Jedna od tih službi je služba provincijalne poglavarice, koju je vršila u vremenu 1943. – 1955., što je bilo veoma teško doba za Crkvu kao i njihovu zajednicu časnih sestara. Trebalo je, a nije bilo ni malo lako sačuvati i zajednicu i uniforme u javnoj službi, protumačila je s. Marija Estera Radičević.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za vrijeme svoje aktivne službe, Majka Amadeja je uložila brojne napore, te učinila puno dobrih djela, koja i nisu bila odmah vidljiva niti poznata. Tako se posebno može izdvojiti spašavanje života desetgodišnje židovske djevojčice Zdenke Binnenstok iz Osijeka. O tome herojskom činu svjedočila je Zdenka osobno, 2007. godine, prigodom svoga posjeta Đakovu i đakovačkom samostanu, kojeg se veoma rado sjeća. Na njezinu inicijativu pokrenut je postupak, te je Majci Amadeji 23. ožujka 2009. posthumno dodijeljeno priznanje Pravednik među narodima. Radi se o najvećem priznanju koje Država Izrael dodjeljuje  nežidovima. Time se Majka Amadeja ubrojila među 117 sunarodnjaka, koji su dobili ovo visoko priznanje.

 

O njezinim zaslugama i požrtvovnosti posvjedočio je kardinal Alojzije Stepinac. Njegove su riječi: Sestre svetog Križa jedina su ženska redovnička zajednica koja nije molila dispenzu da odloži redovničko odijelo. Te sestre imaju dobar redovnički duh.

Ivica Zrno

LIPANJSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

02. lipanj 2020.

PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Ovo je prvo okupljanje svećenika Srijemske biskupije nakon pandemije korona virusa.

 

Duhovna obnova je zakazana za utorak, 2. lipnja 2020.

Predvoditelj duhovne obnove bio je fra Karlo Harmat, ofm, otac franjevac iz Novog Sada.

Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

 

U svojim razmatranjima fra Karlo je pozivao na razmišljanje o svećeništvu i svećeničkom životu koje bi se trebalo odvijati u znaku životnog poziva i gesla Služenje u ljubavi.

Za svećenika i njegov istinski poziv veoma je važno iskreno i ispravno shvaćanje ova dva pojma – služenje i ljubavi.

Prvi dio izlaganja bio je posvećen razjašnjavanju središnjih pojmova služenja i ljubavi:

Ova dva pojma koriste se često, često ih se izgovara i ponavlja. U tome ambijentu mogu nam biti pomalo dosadni. Ali to u isto vrijeme znači da ih nismo ispravno shvatili, te da su nam doprli tek do intelekta, a ne do srce. Prihvatili smo ih tek glavom, ali ne i srcem. A upravo ih je potrebno prihvatiti srcem, jer prema Svetom Pismu, srce je čovjekov centar, ono je u dubini čovjeka.

Tumačeći riječi Ivanova Evanđelja (Iv 21, 15–18), te Kristovog trostrukog pitanja Petru, istaknuto je kako je tek iskrena ljubav temelj svećeničkog poslanja.

Ako ne ljubiš Krista, trebaš se zapitati što tražiš u ovom zvanju? Treba pasti ovce, pasti stado, ali s ljubavlju. Ako ne radiš s ljubavlju, onda i ne služiš, nego strižeš ovce, što ni u kom slučaju nije svećenikov zadatak. Svećenik je, kao pastir, na čelu stada, zajednice koja mu je povjerena. To znači da služi vlašću koja mu je dana.

Svećenik treba ljubiti Krista ljubavlju punom entuzijazma, a to je čovjeka koji se s oduševljenjem posvetio nekome ili nečemu, a u ovom slučaju Kristu i stadu. A svoje zvanje, svoju službu treba trajno hraniti molitvom, slušanjem Riječi, Euharistijom, Sakramentima, poruke su koje je istaknuo fra Karlo Harmat.

Drugi dio razmatranja, fra Karlo Harmat, posvetio je svećeničkom djelovanju.

Istaknuto je kako svećeničko djelovanje ima i nadnaravni aspekt.

Po tome smo dionici Kristova svećeništva. Moramo biti svjesni da služimo prikazivanjem žrtve na dobrobit onih koji su nama slični. To znači da trebamo imati Kristove osjećaje. Mi djelujemo „In persona Christi capitis Ecclesiae“. Stoga moramo imati „isto mišljenje i isti mentalitet“ kao u Isusa Krista. Misliti na Kristov način često znači prihvatiti križ, poput Krista poniziti samoga sebe „do smrti na križu“ (usp. Fil 2, 5).

Svećeničko djelovanje ima i zajedničarsku dimenziju.

To bi nas trebalo podsjetiti da svećenik dijeli ljudima i s ljudima ono što Krist nosi u svom srcu. O tome lijepo govori sv. Ivan Maria Vianney: „Svećeništvo je ljubav Isusova srca“.

Stoga bi svećenik trebao biti uzor posvećenosti Bogu. Svećenik bi sve trebao vrednovati u Božjem svijetlu i na sve gledati Božjim očima, poručio je fra Karlo Harmat okupljenom kleru Srijemske biskupije.

 

Nakon izlaganja uslijedilo je kratko iznošenje iskustava.

Duhovna obnova je zaključena Anđeoskim pozdravljenjem i bratskim stolom.

 

Ivica Zrno