BEOGRAD (TU) - Ni jesenjskii dan u Beogradu, 7.10.2017. godine, ni moguća kiša. nisu omeli veliki broj mladih, njih preko četiri stotine iz svih biskupija u Srbiji, za dolazak na organizirani susret mladih. Mldi su došli iz Beogradske nadbiskupije, Subotičke biskupije, Zrenjaninske biskupije, Srijemske biskupije i Apostolskog egzarhata za vjernike bizanstkoog obreda u Srbiji. Susret je započeo okupljanjem u dvorištu katedralne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, gde su sudionicima podeljene majice sa logotipom susreta i sloganom „Dišem ljubav“. Na početku susreta toplim rečima dobrodošlice mladima su se obratili mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup i metropolit beogradski i vlč. Ivica Damjanović, poverenik za pastoral mladih Međunarodne biskupske konferencije Svetih Ćirila i Metoda.

Posle ovog kratkog uvoda usledila su duhovna predavanja – kateheze, na koje su mladi bili podeljeni u dve jezičke grupe: prva za katehezu na hrvatskom, koju je predvodio vlč. Dušan Milekić i druga grupa za katehezu na mađarskom, koju su predvodili vlč. Emanuel Tapolcanji i vlč. Elias Ohoiledwarin. Zajednička tema ove dve kateheze bila je prijateljstvo, toliko važno, ali i možda i potpuno neshvaćeno od strane modernog sveta. Naime u ovo moderno vreme svedoci smo, kako je rekao vlč. Dušan Milekić, „posebno na Facebook-u, prijatelja na sve strane“,dok je istovremeno danas prijateljstvo kao veoma važan deo našeg života „u krizi“. Ističući da se „prijatelj može uzeti za remek delo prirode“, postavio je pitanje da li smospremni da prihvatimo činjenicu da je „jedini način da imaš prijatelje, da i sam budeš prijatelj“, ali ne i onaj koji će se sa svime slagati, koji će samo klimati glavom, jer prijatelj je tu da nas, ali i mi za njega, da u ljubavi i poverenju koje jedni za druge imamo možemo da upozorimo i na greške. Nažalost, u ovo vreme tehnike, mi kao da potiskujemo taj važan deo prijateljstva, i možda u strahu da ne povredimo nekoga, pokušavamo da svima budemo prijatelji, zaboravljajući„da prijatelj svih, nije ničiji prijatelj“. Istakao je da je ovo pojačano time što se danas tako malo upoznajemo međusobno, „sve se događa preko ekrana, dugmeta ili napisane poruke“ rekao je vlč Dušan, dodajući da nam je danas lakše nešto „reći preko poruke,nego uživo“. Takav manjak susretanja, dovodi do toga da nam manjka otvorenosti, iskrenosti i hrabrosti. Nedostupnost za druge, za bližnje, strah od susretanja, danas toliko vidljiv u svetu, nosi sa sobom i opasnost da zaboravimo, ili što je još gore odbacimo najboljeg prijatelja koga neko može imati - Isusa.

Nakon kateheza mladi su imali priliku da čuju nešto više o volonterskom radu u Italiji, zatim o pripremama za Svetski susret mladih koji će se održati 2019. godine u Panami, kao i o sinodi posvećenoj mladima koja počinje sledeće, 2018. godine u Rimu.

Posle ovog informativnog dela, ručka i zajedničkog druženja, mladi su hodočastili ulicama Beograda od katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije do crkve Svetog Ante Padovanskog, predvođeni svetim križem i ikonom Majke Božie. Po dolasku u crkvu Svetog Ante kao pripremu za misu zajedno su molili krunicu, koju su svojim pevanjem ulepšali dva zbora mladih.

Vrhunac susreta bilo je slavljenje svete mise, koju je koncelebrirao veliki broj svećenika iz svih biskupija, a predvodio je beogradski nadbiskup, metropolit i predsednik Vijeća za mlade pri Međunarodnoj biskupskoj konferenciji Svetog Ćirila i Metoda u suslavlju s  predsednikom Međunarodne biskupske konferencije Svetih Ćirila i Metoda Zrenjaninskim biskupom mons. dr . Ladislavom Nemetom, te tajnikom Apostolske nuncijature u Beogradu mons. Filippa Colanga. Na kraju mise mlade je pozdravio i Srijemski biskup mons. Đuro Gašparović..

Marija Antonela Kanelić

ČEREVIĆ (TU) - Župljani župa Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica, na spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 2017. godine, u pratnji svojega župnika vlč. Zdravka Čabrajca, hodočastili su u svetište Gospe od Brze pomoći u Slavonski Brod 1 (Mala crkva). U župi ih je dočekala časna sestra Uršulinka koja ih je upoznala s poviješću nastanka svetišta i pobožnosti prema Gospi od Brze pomoći. Hodočasnicima se obratio i preč. Petar Šokčević, svećenik Srijemske biskupije u Sotu u miru, koji je nekada bio na službi u Srijemu u župi Svete Katarine u Sotu..Nakon iskazane pobožnost prema Gospi od Brze pomoći hodočasnici su se upoznali s još nekim događanjima svetišta te su imali priliku nabaviti nabožne predmete u svetištu.
U posljepodnevnim satima posjetili su župu Sveti Dominik Savio u Slavonskom Brodu 7 (Kolonija), gdje je na službi nekadašnji čerevićki i beočinski župnik, a potom mitrovački župnik preč. Josip Matanović, koji je hodočasnike upoznao s povješću župe i crkve, te je nakon toga uslijedila kratka okrjepa.
Po povratku prema Srijemu hodočasnici su posjetili župu Uznesenja BDM u Slavonskom Brodu 8 (Brodsko Vinogorje), gdje je nakon kratkog upoznavanja s poviješću župe od strane župnika vlč. Markana Kormanjoša, slavljena sveta misa. Na svetoj misi ih je pozdravio župnik Kormanjoš, a u kratkoj homiliji je progovorio o povijesnoj povezanosti Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, koje se nastavlja u zajedništvu Đakovako-osječke Crkvene i Srijemske biskupije kao sufragana.  Po završetku mise uz kratki odmor uslijedio je povratak svojim župama.

Davor Kormanjoš

BEŠKA (TU) - Svečanu Sv.Misu na crkveni god Svete Male Terezije u Beški predvodio je vlč.dr.Davor Vuković, profesor na KBF u Đakovu u koncelebraciji sa vlč.Ivanom Varoščićem, svećenikom u miru te domaćim župnikom preč.Božidar Lusavcem.

U svojoj pozdravnoj riječi preč.Lusavec je svim vjernicima čestitao crkveni god Svete Male Terezije, te pozdravio svećenike, domaće vjernike, goste te mladi zbor iz Srijemske Mitrovice.

U prigodnoj homiliji za ovaj blagdan vlč.Vuković je rekao: „Draga braćo i sestre, slušajuči današnja čitanja, u sva tri čitanja proteže se tema mudrosti. Prvo čitanje nam govori tražite Boga vi ponizni, vi skromni, tražite Boga i mudrost Njegovu. Drugo nam govori o Božjoj mudrosti koja je neka nasuprot našim ljudskim nekad skučenim mudrostima, a čitanje kaže izabra Bog mudre pa posrami lude  one koji nisu da posrami da misle da jesu. Imamo Evanđelje o djevicama koje imaju ulja, ulje koje je simbol Božje snage. Simbol one životne energije koju Bog daje onima koji se u Njega uzdaju. Mudrost braćo i sestre, koji smo pozvani tražiti Božju mudrost i koja se daje jednostavnima i skromnima. Sveta Mala Terezija koja je ljudski bila gledana kao slaba, malena, grešna al mudra djevojka, ljudskim očima malena i krhka ali u Božjim velika jer je Boga tražila. Rođena je u malome mjestu, u obitelji od devetoro djece, ovdje vidimo jedan detalj koji je bitan za vjerski život a to je obitelj male Terezije koja je bila prožeta vjerom. Imala je predivne roditelje, roditelje koji su bili ljudi vjere, to je prvi bračni par  koji je u katoličkoj crkvi proglašen svetima. Oni su bili ljudi koji su vjerovali u Boga, pouzdavali se u Boga, čak devetoro djece dali i svima su utisnuli vjeru. Među nama ovdje prevažno je kakvi su roditelji i što utisnu roditelji u prvim godinama i od prevažnoga značaja, što roditelji utisnu u biće svoje djece. Svetu Malu Tereziju život nije mazio, već u 4. Godini svoga života ostala je bez majke i podizao je i veliku ljubav joj pokazivao otac i starija sestra Paulina. No ono što je primila od roditelja a što je njeno srce osjetilo a to je jedna djetinja predanost Bogu. Od djetinjstva pa do svoje mladosti kada je i umrla, Terezija je bila djevojka koja se predavala Bogu. Ona je tražila Isusa i želela da bude blizu Boga, osjećala je od početka Božju ljubav.  Osjećala je da je vjera i pouzdanje u Isusa najveće blago koje čovjek u životu može imati.“

Slijedila je molitva vjernika, u kojoj se molilo za vjernike, svećenike te posebno za beščansku župu.

Na samom kraju preč.Lusavec se zahvalio svima za sve što se pripremilo za ovaj crkveni god. Zahvalio se svećenicima, s.Ceciliji Tomkić te njenom zboru mladih iz Srijemske Mitrovice koji su animirali ovo Euharistijsko slavlje.

Poslije Sv.Mise upriličen je ručak u župskoj dvorani i šatoru kako za domaće tako i za goste.

Darko Peka

NOVI SLANKAMEN (TU) - Ulaznom pjesmom Zdravo Sveti Mihovile, započelo je Sveto Misno slavlje crkvenoga goda Sv.Mihovila Arkanđela u Novom Slankamenu. Svetu Misu je predvodio mons.Jozo Duspara, dekan u koncelebraciji sa župnikom preč.Berislavom Petrović i svećenicima Srijemske biskupije te u prisustvu pravoslavnog sveštenika u Novom Slankamenu, oca Radomira Sando.

U svom pozdravnom govoru župnik Petrovićje pozdravio sve nazočne svećenike i vjernike te svim Slanakmencima čestitao njihovog zaštitnika riječima: „ Želim da svi primimo milost, i da svi primimo zaštitu i taj zagovor ali također, pozvani smo i mi dati od sebe svoj dio da zaslužimo zagovor Svetoga Mihovila.“

Evanđelje je otpjevao preč.Božidar Lusavec, župnik u Beški i župni upravitelj u Maradiku.

Prigodnu homiliju izrekao je vlč.Dušan Milekić, župnik u Inđiji i župni upravitelj u Novim Banovcima.

„Uz današnji blagdan triju arkanđela napose danas ćemo ovoj zajednici čestitati i zaželjeti da se uistinu oslanja na pomoć Svetom Mihovilu, kome je ova župna zajednica i posvećena. Predivan blagdan, Mihael- Tko je Kao Bog! Predpostavljam da mi kao vjernici nešto znamo o ovome arkanđelu, ali isto tako i o anđelima koje naša Crkva naučava da su prisutni u našim životima i svaki od nas ima svoga anđela čuvara. Da svaki od nas ima svog vodiča kroz svoj život i svoju savjest. No progovoriti i govoriti od značenju i potrebi o njihovim prisutnostima u našim životima ovisi vjerujemo li da postoje. Mi smo ovdje prisutni kršćani, predpostavljam da u ispovijesti svoje vjere da su anđeli dio našega duhovnog života  i duhovnoga svijeta. To nisu samo mala slatka krilata stvorenja, to su predivna duhovna bića koja je Bog stvorio, i koja mu služe u poniznosti i radosti i u ljubavi hode sa nama. Pokazati nam put prema Bogu. Vjerujemo li u njih? Imamo li iskusvo u svome životu da su oni uz nas. Netko je znao imati, nažalost neki kršćani odmahnu rukom pa čak i među svećenicima postavi se pitanje „Ha Anđeli, Demoni“? To je neki znak pitanja, uistinu mešu nama ovdje prisutnima, koliko smo imali iskustvo imati svog osobnog anđela čuvara ili zagovor i pomoć arkanđela. Jer ako ne vjerujemo u njih, pitanje je da li smo kršćani onda u potpunosti sa naukom svoje Crkve u uzalud sjedimo tu kada se klanjamo za nas ne postojećim bićima. Sam imam iskustvo u kome snaga i prisutnost Arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, napose Mihaela je velika pomoć u svom oslobođenju ljudi koje zlostavlja sotona. Demoni?! Gledajući kako pomažu kada je izazoveš u poniznosti, pomozite toj osobi. Da oslobađaju osobu od utjecaja zloga opsjednutih ili osobe ili prostora. No znam da je ovo sada što govorim, mnogima zvuči čudno, i mnogima će biti šta sad priča, kakvo zlo, kakvi demoni?! Vjerovati u anđele je danas tražiti zagovor kod Arkanđela je besmisleno ako ne znamo čemu oni nama danas služe. Od čega nas čuvaju Anđeli. Zbog čega nas vode kroz život, mi smo kao nesposobni i ne znamo kuda treba ići. No ako želimo spoznati ljepotu, snagu, veličinu i potrebu njih u našem životu, potrebno je znati tko je taj neprijatelj, od kojega oni nas brane. Crkva pada u napast, svećenici da sve manje govorimo o sotoni i njegovom djelovanju, vjernici sve manje prihvaćaju da sotona djeluje u našim životima. To je nešto za filmove, za zastrašivanje, za ona trenutke kad se mladi okupe pa ćemo plašiti jedni druge. Sotona je prisutan, ako nječimo njegovo postojanje, nječimo i postojanje anđela i nječimo bilo kakvu Kristovu rečenicu i njegov smisao žrtve za nas. S toga na današnji dan možda se zapitati o punini naše vjere i ono što vjerujemo. No kažem da bi mi znali potrebu njihovog postojanja u našem životu, valja upoznati i neprijatelja. I nažalost sotona je dobro sjeme posijao u sve vjernike pa čak i u crkvi da on ne postoji i da ga nema. Taj rogonja a to je filmski?! No zanimljivo je to da gde god se okrenemo i nažalost sve više vidimo zlo u svijetu. Rećićemo to je odabir samoga čovjeka, uistinu čovjek bira hoće li činiti dobro ili zlo, ali isto tako dobro znamo koliko u našem srcu postoji iskušavanje. Nagovorni ni sami ne možemo opisati kako i zašto, no sami nešto nagovaramo. Objasnimo sebi zašto nam se obitelji raspadaju, zašto sve manje djeca imaju poštovanje prema roditelju misleći da su veći od njih. Zašto se obitelji rastaju, zašto je sve više ubojstava isamoubojstava. Zašto je sve više sekti, sve više govorimo da đavao ne postoji a sve više je sotonskih sekti i sve više nažalost naši mladi prizivaju duhove u našim selima vračanja, magije i onda dođeš u crkvu. Ne ide to tako. Kako to ne postoji a okrećeš se njemu? Zar ne vidimo kad se pogleda ovaj svijet da je majka u stanju baciti svoje dijete u kontejner. Šta se o događa sa nama. Zlo se širi. Što se to događa u nama kršćanima? Svi smo kršćani u crkvi ali čim izađemo iz nje sve pada u vodu. Možda će baš kršćanim prvi koji će nositi mržnju, doći u svoj dom i rasturiti ga. Svećenik zapostaviti svoje mjesto gdje treba biti u svojoj slabosti ali i poslanju. Što se događa? Nije sve kriv sotona, ali nas dobro napoji otrovom. S toga ako ne vidimo okolnosti onda se divi u našem srcu, okorijelosti, malodušnosti. Zar ne primjećujemo da se mijenjamo, nažalost na gore?! No da ne bi bilo tako sve crno, jer nije crno i Bog donosi spasenje, sa svojim sinom nas otkupljuje i šalje pomoć i kroz duhovna bića kao što su anđeli i arkanđeli. S toga sa razlogom zazivamo ih. I ja bih možda želio da kroz tumačanje njihovih imena spoznamo zašto su oni tako korisni nama, a još više i poticaj. Pred Mihaelom sotona je izuzetno slab. Mihael- Tko je kao Bog? U njemu je tolika snaga toga odgovora Tko je kao Bog. Bog je ljubav. Sotona pred tom ljubavlju mora biti poražen. S toga kad pomišljamo i zazivamo ili gledamo na Mihaela treba biti poticaj našega kršćanskog života. Ja svjedočim „Tko je kao Bog“! Nosim tu ljubav koju mi je iskazao. Mi kršćani sigurno nećemo svjedočiti o Božanskoj ljubavi ako je nismo osetili. Alimnogo toga zna biti, ispunimo crkvu ali ne dopuštamo da nas Bog ljubi. Svi imamo svoje kako ćemo. Mihaela pomozi da i ova zajednica i svaki kršćanin osjeti i spozna tu ljepotu Tko je kao Bog! I da ja to svjedočim drugima, ne samo da sjedim u crkvi i kažem da sam kršćanin. Bog je snaga, Bog je jakost. Možemo li mi kršćani svjedočiti da je Bog jakost? Jakost našega života i jakost da se odupremo zlome.  Govorim o tome zato što i mi kršćani od mladih do starijih lako ćemo se prilagoditi svijetu. Svi kradu pa i ja ću, svi lažu pa i ja ću. Jesmo li spremni da budemo u ratu sa sotonom? Nismo nijemi gledaoci nečega, mi smo kršćani. Mi s Kristom želimo se boriti protiv zla. Bog iscijeljuje, toliko je ranjenih i izgubljenih. Hvala što nam želi pokazati kao svoga glasnika. Želimo li biti iscijeljeni. Džabe bilo bilo kakva krunica i molitva ako ti ne želiš biti iscijeljen. Dragi Slankamenci i dragi kršćani molimo se njima povremeno, često, ali neka nas vode po svojim imenima biti kršćanima i baš u tom poslanju jer mi nismo nijemi posmatrači. Mi smo glasnici kao i On. On je jakost  i On je iscijeljenje. Neka doista zaštiti ovo mjesto, ovu zajednicu i našu biskupiju i svakako neka nas potaknu biti njima odnosno glasnici Božje ljubavi.

Na samom kraju župnik Petrović se svakom svećeniku ponaosob zahvalio što su uveličali ovaj crkveni god u Novom Slankamenu. Dekan preč.Duspara udijelio je Božji blagoslov te je Euharistijsko slavlje završeno.

Svetu Misu animirao je mješoviti župni zbog iz Novom Slankamena.

Poslije Svete mise upriličen je prigodni domjenak za sve vjernike i svećenike u župskoj dvorani.

Darko Peka

STARA PAZOVA (TU) - U Utorak 26. septembra 2017 u Centru za Hemodijalizu Stara Pazova, ravnatelj Caritasa Srijem Vlč. Jozo Dusparai koordinator Petar Dujić, predali su kao donaciju digitalnu vagu koja će služiti za merenje nepokretnih pacijenata.

Ravnatelj doma zdravlja Dr. Aleksandar Omerović zahvalio se Caritasu na donaciji i istakao da je jedna ovakva vaga bila neophodna kako bi svakodnevno mogli da mere težinu nepokretnih pacijenata i da je to važan deo terapije za bubrežne bolesnike. Trenutno se u Staroj Pazovi na hemodijalizi leči 45 pacijenata.

Vlč. Duspara istakao je važnost uloge Caritasa u srijemskoj biskupiji i govorio je o raznim aktivnostima koje Caritas trenutno realizira na teritoriji srijemske biskupije.

Sredstva za nabavku digitalne vage su dobijena od Caritasa Njemačke i isključivo su namenjena za institucije koje se bave sa hemodijalizom.

Petar Dujić

Koordinator CaritasaSrijem

ZEMUN (TU) - U samostnu Sestara Milosrdnica Svetog Vinka Paulskoga u Zemunu u srijedu 27. rujna 2017. godine sestre milosrdnice su proslavile svetkovinu svoga utemeljitelja.

Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović u zajedništvu sa župnikom i dekanom župe Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu preč. Jozom Duspara i gvardijanom Samostana Svetog Ivana Krstitelja u Zemunu o. Željkom Paurić. Uz sestre milosrdnice u Zemunu: sestrom Blandinom, predstojnicom i sestrom Vjekoslavom i drugih na misi su bile i redovnice drugih družbi, kao i velik broj vjernika iz Zemuna i drugih župa Srijemske biskupije i Beogradske nadbiskupije zajedno s predstavnicima VeleposlanstvaRepublike Hrvatske i Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama u Beogradu. Kao predstavnica sestara Milosrdnica u Zagrebu bila je sestra Marija Paula Kljajić, zamjenica sestre Provincijalke Sestara Milosrdnica Svetog Vinka Paulskoga u Zagrebu.

U pozdravnoj riječi sestra Marija Paula Kljajić pozdravila je sve sudionike slavlja. Istaknula je kako tim slavljem sestre milosrdnice žele zajedno s okupljenim vjernicima proslaviti blagdan Svetog Vinka Paulskoga, svojega utemeljitelja, ali i zahvaliti Bogu za sve milosti i snagu koju primaju po Božjoj dobroti po zagovoru svetog Vinka, te se preporučiti Božjoj providnosti.
Uvodeći u misno slavlje biskup Gašparović je čestitao sestrama slavlje njihovog zaštitnika koji je u zajedništvu sa sestrom Lujizom njihov i naš uzor i primjer života.

Promišljajući u duhu današnje svetkovine predvoditelj slavlja je u homiliji progovorio o svetom Vinku kao “divu kršćanske ljubavi” i o njegovom životu koji je “otvoreno evanđelje”. Jednostavna teologija sveca je Ljubav Božja, a njegov neposredan i jasan govor jest “služiti znači kraljevati”. Biskup je naglasio da je sveti Vinko sa svetom Lujzom de Marillac ostao nadahnitelj za sve suvremene kongregacije aktivnoga i apostolskoga života, kao i za svjetovne ustanove i karitativna laička udruženja. “Oni su nositelji velike karizme ljubavi, nastavio je biskup Gašparović. Oni nam pokazuju primjer kako služiti čovjeku u njegovoj cjelovitosti, tjelesnoj i duhovnoj. Pokazali su nam da je potrebno služiti čobjeku u tjelesnim djelima milosrđa: gladnog nahraniti, žednog napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati te mrtve pokopati. Uz ta tjelesna djela milosrđa govore nam da su tu i duhovna: savjetovati, poučiti, grješnika ukoriti, utješiti, oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Bogu se moliti. To je prepoznatljivi poziv naših dužnosti prema bližnjemu. Valja to ne samo napamet učiti, nego i u životu provoditi.”
Da bi se tjelesna i duhovna djela milosrđa mogla ostvariti potrebno je, naglasio je Gašparović, primijetiti da je sveti Vinko osnovao redovničku žensku družbu koja nije zatvorena u samostan, već joj je karizma upravo tražiti ljude u njihovim potrebama – na ulicama i trgovima, po kućama i stanovima, u bolnicama i po ubogištima.

“Nije li upravo Gospodin naš Isus Krist proglasio blaženstva? zapitao se biskup, i dodao u duhu evanđelja: molimo da naše srce bude i siromašno i žedno pravednosti, milosrdno i mirotvorno, da zadobijemo vječnu nagradu zajedno sa svetim Vinkom i onima koji su poput njega, i na njegov poticaj i primjer, služili Gospodinu u svojoj braći i sestrama. Pitanja na posljednjem sudu, kad je Gospodin bio gladan, žedan, stranac, bolestan ili u tamnici, pokazuju da se naš odnos prema Bogu mjeri odnosom prema čovjeku, i to najmanjemu. Sveti Vinko je siromahe nazivao našim

blagom i kapitalom. Gdje je siromah brat i prijatelj, tamo je slika Isusa Krista. On je činio ono što i Isus kad je u susretu s gluhonijemima, s grešnicima, slijepima i uzetima očitovao znakove spasonosne dobrote. Dobrota je evanđelje Kraljevstva Božjeg. Ona nas uči kako se brinuti o drugima i pomagati im bez interesa; kako se žrtvovati u duhu Isusove zapovijedi: Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio, zaključio je predvoditelj slavlja.

Na kraju misnoga slavlja preč. Duspara je pozdravio sve sudionike i progovorio o djelovanju Biskupijskog Caritasa Srijem, zalaganju za siromašne i one koji u u duhovnoj i tjelesnoj potrebi, te osnivanjima župnih Caritasa u Biskupiji.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao župni zbor župe “Uznesenje Blažene Djevice Marije” iz Zemuna.

                                                                                         Tiskovni ured Srijemske biskupije