Vijesti

ZNANSTVENI KOLOKVIJ O 100. OBLJETNICI ROĐENJA BISKUPA DR. H. C. ĆIRILA KOSA

ĐAKOVO (TU) – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Društvo hrvatskih književnika organiziralo je Znanstveni kolokvij o 100. obljetnici rođenja biskupa dr. h. c. Ćirila Kosa (19. 11. 1919. – 6. 7. 2003.). Kolokvij je održan pod biskupskim geslom biskupa Ćirila „In caritate, humilitate et vitae simplicitate – U ljubavi, poniznosti i jednostavnosti života“ u utorak, 19. studenoga 2019. u Dvorani biskupa Strossmayera KBF-a u Đakovu.

Pozdravni govori

U ime organizatora pozdrav je uputio mons. dr. Pero Aračić, upravitelj zavoda HAZU u Đakovu, a potom se nazočnima obratio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. Zahvalio je organizatorima, supokrovitelju Gradu Đakovu, medijskom pokrovitelju Glasu Slavonije te svim predavačima. Pozdravio je sve nazočne, među kojima nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Đuru Gašparovića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog Ivana Ćurića, đakovačkog dogradonačelnika Roberta Francema, Krešimira Markića, izaslanika župana vukovarsko-srijemskog, g. Miroslava Kosa i s. Nataliju Fadiga, nećaka i nećakinju biskupa Kosa, sve okupljene svećenike i brojne časne sestre, profesore i studente KBF-a te nazočne bogoslove.   

Podsjetio je na biskupsko geslo pokojnog biskupa Kosa “In caritate, humilitate et vitae simplicite – ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života” te rekao kako je to uistinu bio njegov životni program koji ga je oslikavao kao čovjeka i biskupa: jednostavnog, skromnog, punog humora, ljudske dobrote i ljubavi, poniznoga. „Radost i vedrina bila je jedna od njegovih karizmi koju je dijelio drugima. Gdje god se pojavio unosio je radost, vedrinu i raspoloženje. Po tome smo ga svi poznavali. U komunikaciji bio je jednostavan i ponizan. Doživljavali smo ga kao istinskog čovjeka Crkve. Volio je Crkvu predvođenu Rimskim biskupom i sjećam se njegovih homilija svake subote u sjemenišnoj kapeli u kojima je i nas bogoslove odgajao u tom duhu ljubavi. O Papi i Papinstvu govorio je uvijek s ushićenjem i iskrenom sinovskom ljubavlju“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić, napomenuvši kako je biskup Kos za vrijeme svoje službe osnovao je 21 župu, zaredio 118 svećenika, izgrađeno je 18 župnih i 22 filijalnih crkava, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana.

U ime gradonačelnika Grada Đakova nazočne je pozdravio dogradonačelnik Robert Francem, ističući kako je ovo iznimno važan znanstveni skup za grad Đakovo, jer je biskup Kos velikan povijesti grada Đakova i hrvatske povijesti. „Ovakvim znanstvenim skupom, dostojnom analizom predstavljanja njegova rada i života možemo valorizirati i smjestiti u društveni i duhovni kontekst njegov život i njega samog“, rekao je dogradonačelnik Francem.

Prvi dio znanstvenog kolokvija – prijepodnevna izlaganja

Prvi blok izlaganja moderirao je dr. sc. Pavo Jurišić, a prvo izlaganje autora dr. sc. Pere Aračića i Ante Pavlovića, dipl. teol., nosilo je temu „Naglasci biskupa Ćirila Kosa u vođenju biskupije“. Izlažući o pastoralnim naglascima tijekom 23 godine biskupovanja mons. Kosa, vlč. Pavlović podsjetio je kako je biskup Kos na čelo biskupije došao kada je svećenstvo bilo poljuljano objavom „Bijele knjige“. U predavanju je izdvojio naglaske biskupstva mons. Kosa, a to su želja za zajedništvom i suradnjom sa svim svećenicima, počevši od onih u Đakovu do onih na terenu; podržavanje svih novijih pastoralnih koraka na području biskupije, obilazak biskupije i sudjelovanje u važnijim proslavama župa (posvete crkve, župnih domova, vjeronaučnih dvorana, prisustvo na misijama i drugim obljetnicama); uključenost u jubileje crkvenog i opće povijesnog značenja za biskupiju i hrvatski narod; skromnost u proslavi vlastitih jubileja i primanja priznanja od Crkve ili države; svjedočenje i zapisivanje ratnih događanja na području biskupija za vrijeme Domovinskog rata; svijest da je samo jedan kamenčić u mozaiku ovih biskupija; crkvena i društvena priznanja u njegovom biskupovom životu; obnašanje dugogodišnje službe predsjednika Vijeća za katehizaciju pri BKJ-HBK; devetomjesečno obnašanje službe administratora Vrhbosanske nadbiskupije; bivanje uz svoj narod i briga za odijeljene kršćanske Crkve.

Dr. sc. Vladimir Dugalić izlagao je na temu „Duhovni profil biskupa Ćirila Kosa“, istaknuvši dobrotu kao glavnu osobinu pokojnog biskupa Kosa, „nenametljiva plemenita čovjeka, ugodna sugovornika uvijek spremna za humor, Božjeg svećenika i biskupa“. Naglasio je kako je pokojnog biskupa odredio njegov svećenički poziv te istaknuo njegovo njegovanje pobožnosti prema BDM, poticanje svećenika na klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, poštivanje Tabernakula i njegovanje euharistijske pobožnosti… Biskupa Kosa predavač je opisao kao iskrenu i dobronamjernu osobu, koji je gajio posebnu ljubav prema sjemeništu, koji je bogoslovima i svećenicima naglašavao važnost intelektualne, duhovne i ljudske formacije, kao čovjeka otvorena duha, promicatelja saborske obnove, borca protiv komunizma i svjedoka vremena, čovjeka koji je gajio zdravo domoljublje te u laicima vidio budućnost društva. Zaključujući izlaganje dr. Dugalić je kazao: „Bio je otvorena duha, čovjek dijaloga, snažne crkvenosti i odanosti Svetom Ocu, vrstan propovjednik. Međutim, iako nije išao glavom kroz zid, u načelima je bio nepopustljiv, ali unatoč jasnoće govora iskazivao je veliko razumijevanje za čovjeka, njegove slabosti, pokušavajući mu pomoći dobrotom i ljubavlju, a ne osuđivanjem. Bio je čovjek malih gesta, imao je osjećaj za žrtvu, osobito za siromašnoga i stradalnika. Nije želio kažnjavati, nego dotaknuti dobrotom i navještajem Božje ljubavi.“

„Biskup Ćiril Kos i komunističke vlasti 1974. – 1990.“ tema je o kojoj je govorio dr. sc. Miroslav Akmadža, koji je biskupovanje biskupa Kosa stavio u kontekst toga vremena, rekavši kako je to bilo vrijeme prilično dobrih crkveno-državnih odnosa, vrijeme nakon obnove diplomatskih odnosa Svete Stolice i Jugoslavije, vrijeme nakon Titova posjeta Papi, ali i vrijeme nakon Hrvatskog proljeća u kojem se ponovno zaoštravaju odnosi. Istaknuo je bliskost biskupa Kosa i nadbiskupa Kuharića, kojemu se često obraćao za savjet. Podsjetio je na mučni „Županjski slučaj“, ali i neke druge situacije koje su pridonijele podjeli svećenika koje je biskup Kos pokušao pridobiti i smiriti. Nažalost, biskup je uza se imao i suradnike Udbe te su praćeni i snimani svi njegovi razgovori. Govoreći o biskupu Kosu u svjetlu obrane vjerskih sloboda, predavač je istaknuo kako se biskup nije petljao u politiku, ali kada je to morao, uglavnom u kontaktima s predstavnicima Vjerske komisije, uvijek je to bilo žestoko, ‘na razini Kuharića’, bez ‘dlake na jeziku’, vrlo odlučno i jasno. Iznio je nekoliko prigovora biskupa Kosa državnim vlastima, podsjetivši kako je biskup od 1986. bio član biskupske Komisije za pregovore s republičkim vlastima, gdje je bio vrlo otvoren, žestok i beskompromisan. Predavanje je zaključio riječima: „Možemo konstatirati da je biskup bio ‘dobrica’, ali čvrst i odlučan prema državnim vlastima u obrani vjerskih sloboda i prava Crkve, pogotovo u teškim okolnostima nesklonosti pojedinih svećenika koji mu nisu pomagali nego odmagali te mu je bilo teže s njima nego s komunističkim vlastima.“

Nadbiskup u miru mons. dr. Marin Srakić, izlažući na temu „Biskup Ćiril Kos: ´Nisam se prepoznao´“, iznio je niz detalja o biskupu Kosu, napose se osvrnuvši na biskupovo hapšenje, istragu i osudu, kao i odsluživanje sedmogodišnje zatvorske kazne. Na početku se prisjetio svojih bogoslovskih dana, napose 5. listopada 1959. godine, kada su u jutarnjim satima bogoslovi u hodnicima sjemeništa čuli buku. Tadašnji duhovnik Kos došao je među njih i rekao da se ne uznemiravaju, da su došli članovi tadašnjeg Sekretarijata unutrašnjih poslova, koji su cijeli dan, do kasnijih večernjih sati vršili pretres. Bogoslovi su kroz prozor gledali odvođenje svojih poglavara, a kasnije su bili  i pozivani na saslušanja. Nadbiskup u miru čitao je neke segmente unaprijed pripremljenih optužnica koje su bile u potpunoj suprotnosti s istinom. Nadalje, iznio je niz zanimljivih pojedinosti vezanih uz zatvorske dane biskupa Kosa, uz njegova poznata pisma pisana na toaletnom papiru, njegove zanimljive i dobre odnose s istražiteljima i uzničarima. Svojom vedrinom i dobrotom zadobivao je simpatije svih s kojima se susretao, a u teškim trenutcima gledao je samo one dobre i lijepe stvari.

Nema boljeg pokazatelja o stanju sloboda u jednoj državi od toga kako se sudi građanima u toj državi, naglasak je iz predavanja dr. sc. Mate Artukovića, koji je govorio na temu „Osuda Ćirila Kosa u ondašnjim pisanim medijima“. Rekao je kako su totalitarni režimi 20. stoljeća nastojali ući u svaku poru života svojih podanika, neprestano ga kontrolirati te su ga isprepleli mrežom doušnika, osiguravši „zakonom“ kontrolu misli, riječi i djela. Sve

to nalazimo i u montiranom političkom procesu profesorima, svećenicima i bogoslovima Đakovačkog sjemeništa 1959./60., koji je imao za cilj ukidanje Bogoslovije. Novinska izvješća s ovog procesa jednako su dobar pokazatelj zločinačkog karaktera komunističkog režima, kao i sudstva. Novinari svih analiziranih listova (Glas Slavonije, Večernji list, Vjesnik) na državnoj razini, kao i na lokalnoj razini (Đakovački list, Brodski list) dragovoljno su uskladili svoje misli s tužiteljevim i u svojoj revnosti su i uvećali krivicu optuženih, dodajući i ono što u optužnici ne stoji, pretvarajući se u još oštrijeg tužitelja. Duhovnik Kos u tim je izvješćima predstavljen kao neprijatelj i rušitelj države, socijalističkog uređenja i JNA, neprijatelj „bratstva i jedinstva“ napose hrvatskog i srpskog naroda. Predstavljen je kao odgajatelj budućih neprijatelja države,  koje je odgajao „usađivanjem u buduće bogoslove mržnje prema pojedinim nacionalnostima i grubom zloupotrebom vjerskih osjećaja u političke svrhe“. Izvješća su uvijek počinjala naslovima „Suđenje proustaškoj grupi Ćirila Kosa“, ili „proustaškoj grupi Ćirila Kosa i drugih“ ili „proustaškoj grupi iz Đakova“. Najbolja ilustracija karaktera medija u vezi s ovim procesom ostavili su sami mediji. Naslov „Osuđeni su proglašeni krivim“ sve govori sam po sebi o medijima, o novinama, o novinarima i njihovoj savjesti. Sve je bilo u ovakvim slučajevima u sramotnoj službi jednoga zločinačkog režima.

Zadnje izlaganje u dopodnevnim dijelu kolokvija održao je dr. sc Milan Šimunović na temu „Katehetsko vijeće HBK i predsjednik Ćiril Kos“. Biskupa Kosa nazvao je „ocem hrvatske kateheze“, koji je na čelo Katehetskog vijeća došao 1974., u turbulentna vremena, kada se osjetio koncilski umor. Istaknuo je biskupov doprinos osnivanju Katehetske zimske škole, njegovo inzistiranje da se stvori hrvatski katehetski dokument, koji je izašao 1984. godine, inovativni dokument „koji nas je ‘spasio’ da pripremljeni 1990./91. možemo ući u škole s vjeronaukom“. Biskup Kos imao je karizmu učenika i učitelja, davao nam je podstrek da radimo s velikom odgovornošću, slušao je, imao je povjerenja u ljude, a mi smo imali veliko povjerenje u njega, čulo se u izlaganju. Dr.  Šimunović prisjetio se 1990. godine i Katehetske ljetne škole u Đakovu, kada je biskup Kos, predosjećajući promjene, pitao organizatore jesu li spremni za ulazak vjeronauka u škole te velike radosti biskupa Kosa kada je to i ostvareno. „Često nam je citirao riječi Ivana Pavla II. da tome zadatku, katehezi u župnoj zajednici i vjeronauku u školi treba posvetiti najbolje ljudske zalihe, ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva“, rekao je predavač, zahvaljujući biskupu Kosu te ističući nemjerljiv doprinos đakovačke Crkve i đakovačkih biskupa trima, kako je rekao, prevažnim hrvatskim katehetskim dokumentima.

Drugi dio znanstvenog kolokvija

Drugi dio znanstvenog kolokvija, kojeg je moderirao mr. sc. Tadija Crnjak, započeo je izlaganjem s. M. Estere Radičević na temu „Biskup Ćiril Kos, dar Božji zajednici Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu“. Na osnovu arhivske građe, sjećanja pojedinih sestara i njihovih uspomena, kao i dostupne literature, govorila je o snažnim vezama između biskupa Kosa i zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, počevši od njegova dolaska

kao mladog svećenika u Bogosloviju, službe u Srijemskoj Mitrovici, gdje surađuje sa sestrama koje rade u bolnici te surađuju u župi, ponovnog dolaska kao duhovnika i profesora u Đakovo, uzničkih dana kada su mu sestre donosile hranu i brinule za njega i ostale zatvorene svećenike, njegova povratka iz zatvora, biskupskih godina, umirovljenja, bolesti pa do posljednjih dana njegova ovozemaljskog života. Biskup Ćiril Kos osobito se brinuo za duhovni život sestara, kako u sjemeništu, biskupskom dvoru i katedrali, tako i u provincijalnoj kući pa i na filijalama na kojima su djelovale sestre. Svojom vedrinom, optimizmom i bratskom naklonošću koristio je svaku priliku da sestrama pomogne prihvaćati životne nedaće i križeve. Bio je ispovjednik kandidatica i novakinja, držao je sestrama duhovne nagovore, egzorte, sudjelovao kod samostanskih slavlja, kod polaganja zavjeta i drugih proslava. Dijelio je sa sestrama žalosti i radosti, uspjehe i neuspjehe – bio ponosan na “moje predrage sestre”, kako je uvijek govorio.  Bio je uistinu zahvalan sestrama za sve što su mu učinile, osobito zadnjih godina života, u bolesti i nemoći. Bio nam je dar Božji kroz godine mnoge! Čulo se u izlaganju s. Estere Radičević.

„Ćiril Kos apostolski upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije 1990. godine“ tema je izlaganja dr. sc. Pave Jurišića, tijekom kojega je predavač podsjetio kako je mons. Ćiril Kos upravljao Vrhbosanskom nadbiskupijom kao apostolski administrator punih devet mjeseci, i to u vremenu od preuzimanja uprave 19. travnja 1990. do ustoličenja novog nadbiskupa Vinka Puljića u Sarajevu 19. siječnja 1991. Istaknuo je kako biskup Kos to nije želio, ali je iz poslušnosti Crkvi prihvatio ovaj zadatak i savjesno ga vršio kroz cijelo vrijeme svoje uprave. U tom je vremenu nastojao smiriti stanje u Nadbiskupiji, smanjiti tenzije među klerom Nadbiskupije, koji je bio podijeljen u sebi, povoljno i pravedno rješavati naslijeđene probleme koji su stajali pred njim. Njegov način rada i pristup svećenstvu i puku u Nadbiskupiji bio je pozitivno usmjeren, tako da je moglo nastupiti mirnije razdoblje kod imenovanja novoga nadbiskupa Vinka Puljića, koji će se nastupom u službu morati uhvatiti u koštac s drugim problemima koji su stajali pred njim, a to su oni krvavi događaji Domovinskoga rata koji su pogodili ovaj prostor, Vrhbosansku mjesnu Crkvu, hrvatski narod i cijelu novonastalu državnu tvorevinu Bosnu i Hercegovinu, čulo se u zaključku izlaganja. 

Na simpoziju o biskupu Ćirilu Kosu, dr. sc. Antun Japundžić održao je predavanje na temu „Ekumenski rad biskupa Ćirila Kosa“. U svome izlaganju Japundžić je približio ekumensko zauzimanje biskupa Kosa koje iščitavamo ponajprije iz biskupovih govora, propovijedi i pozdrava koje je imao u raznim prigodama te je ukazao da je djelovanje biskupa Kosa išlo u smjeru ekumenske suradnje i otvorenosti, što je posebice naglašeno u odnosu prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Osim vrednovanja biskupovog ekumenskog rada, u izlaganju je bilo govora i o određenim poteškoćama s kojima se biskup Kos susretao u svojim ekumenskim pothvatima, naročito za vrijeme Domovinskoga rata.

Dr. s. Finka Tomas imala je izlaganje na temu „Biskup Kos i promicanje kulta sv. Ćirila i Metoda“. Istaknula je veliki doprinos solunske Braće u naviještanju evanđelja Slavenskim narodima i  u postavljanju temelja Slavenskoj pismenosti. Kao sveti i odvažni muževi promicali su slavljenje liturgije na domaćem jeziku, nošeni uvjerenjem da se Bog obraća svakom čovjeku upravo na materinjem jeziku, ostvarujući odnos s njime, iz čega proizlazi da ga čovjek smije slaviti i kroz liturgiju upravo na tome jeziku. Tako su bili predšasnici II. vatikanskog koncila. Opisujući lik biskupa Kosa koji je bio revni promicatelj kulta svete Braće, istaknula je njegovu zauzetost na tom polju osobito preko slavljenja jubileja vezanih uz njihove osobe. Tako je nastavio liniju svojih predšasnika, osobito Strossmayera, najvećeg promicatelja njihova kulta u drugoj polovini 19. stoljeća. 

Mirko Ćurić, prof., u svome izlaganju naslovljenom „Razgovori biskupa Kosa za Đakovački glas“, govorio je o dva božićna razgovora vođena s biskupom Ćirilom Kosom za Đakovački glasnik 1994. i 1995., koji su „vrijedan primjer njegovog biskupskog rada i odnosa prema univerzalnim vrijednostima Katoličke Crkve ili prema aktualnoj crkvenoj i društvenoj situaciji, koji ga zorno oslikavaju kao svećenika, biskupa i građanina koji se na poseban način nosi sa izazovima svoga poslanja“. Predavač je kao posebnu biskupovu vrlinu izdvojio postojanost njegovih stavova, napose kod bolnih i otvorenih pitanja koja su otvorili Domovinski rat i raspad Jugoslavije. Dosljedno se zauzimao za „vlastito obraćanje, pomirenje i opraštanje“, za krčenje srca „zasijanih minama“ te za mirnu reintegraciju Podunavlja, unatoč svijesti da je nakon Oluje sasvim izvjesna uspješnost slične akcije u njegovoj biskupiji. Također, snažno se zalagao za očuvanje biskupijskog jedinstva sa srijemskim dijelom, nudeći povijesne argumente te analogiju s ustrojem  SPC. Veliku obnovu biskupije skromno je pripisivao „maru župnika i vjernika i velikim donacijama naših ustanova i poduzeća…“ Vjerovao je u važnost povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, kao što se zalagao za povratak iseljenih s okupiranih područaja, ali i očuvanje katoličkih i hrvatskih obitelji u srijemskom dijelu Biskupije. Unatoč svemu, nije ga napuštao optimizam i vjera u Božju providnost, tako da je opći ton oba razgovora zapravo optimističan, jer se u cjelini osjećalo kako vjeruje u napredak i svoje Biskupije i svoga naroda.

Zadnje izlaganje priređivača dr. sc. Stanislava Šote i mr. sc. Eldine Lovaš nosilo je naslov „Pastoralna skrb biskupa Ćirila Kosa za prognanike Đakovačke i Srijemske biskupije tijekom Domovinskog rata“. Predavač je svoje izlaganje usmjerio na tri razine pastoralne brige: brigu za izbjeglice s okupiranog područja, skrb za Srijemsku biskupiju i pastoralnu brigu za izbjegle i prognane iz Bosne i Hercegovine. U prvom dijelu, govoreći o skrbi za izbjegle i prognane s okupiranog područja, izlagač donosi bezbrojne apele biskupa Ćirila upućene europskoj i svjetskoj javnosti, potresna pisma, napose patrijarhu SPC Pavlu te poziv na mir, posebice u suradnji s pojedinim biskupima tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije. Drugi dio tiče se konkretne pastoralne brige i skrbi za izbjeglice. S obzirom da je jedan dio prognan u Mađarsku, biskup je imenovao 5 svećenika za pastoralni rad s njima, podijelio missio canonica časnim sestrama također u Mađarskoj te na području Primorsko-goranske i Istarske županije, gdje su se bili smjestili prognanici i izbjeglice s okupiranog dijela biskupije. U zadnjem dijelu izlaganja predavač se dotaknuo pisama i korespondencije biskupa Kosa s kardinalom Puljićem, s naglaskom na karitativnoj dimenziji – prihvatu prognanih iz BiH i njihovom smještaju u župama Biskupije i uključenosti domaćih svećenika u pastoralni rad s njima.

Priredila: Anica Banović

Preuzeto sa: http://djos.hr

20. NADBISKUPIJSKO SPOMEN-HODOČAŠĆE U VUKOVAR

VUKOVAR (TU)  – Ove godine 18. studenoga navršila se 28. obljetnica stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika. Obilježavajući Dan sjećanja na žrtve Vukovara, Đakovačko-osječka nadbiskupija 20. godinu zaredom organizirala je Nadbiskupijsko spomen-hodočašće. Brojni vjernici iz nadbiskupije, predvođeni nadbiskupom mons. Đurom Hranićem i svojim župnicima, časne sestre te bogoslovi Đakovačkog sjemeništa sa svojim poglavarima, pridružili su se hodočasnicima iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva koji su se došli pokloniti žrtvi Vukovara. Program je započeo u krugu Vukovarske bolnice, a zatim je krenula Kolona sjećanja s preko 65 tisuća ljudi koja je prolazila kroz vukovarske ulice do Memorijalnog groblja.

Kolona sjećanja

Sjećanje je to na put koji su prešli ranjenici od vukovarske Opće bolnice do Ovčare gdje su ubijeni i poslije sahranjeni na Memorijalnom groblju. Prije misnog slavlja, molitvu kod središnjeg križa na Memorijalnom groblju predvodio je nadbiskup Hranić. Potom su u čast poginulima u obrani Vukovara položili vijence: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović s predsjednikom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjednikom Vlade RH Andrejom Plenkovićem s izaslanstvom, zatim predsjednici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara.

Pozdravne riječi i misa zadušnica

Predsjedatelj euharistijskog slavlja na Memorijalnom groblju bio je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. U koncelebraciji su bili đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, mons. umirovljeni nadbiskup mons. Marin Srakić i pomoćni biskup Ivan Ćurić. Po prvi put ovdje je bio mons. Giorgio Lingua, novi apostolski nuncij u RH, u pratnji tajnika mons. Janusza Blachowiaka, tajnika Apostolske nuncijature, potom Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, mons. Antun Škvorčević, biskup požeški, mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, pomoćni biskupi zagrebački mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski te mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije, mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije, mons. Ivan Nikolić, izaslanik riječkog nadbiskupa, mons. Željko Majić, generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, fra Jure Šarčević, provincijalni ministar Hrvatske kapucinske provincije, fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu te brojni svećenici među kojima vukovarski župnici fra Ivica Jagodić – gvardijan i dekan, fra Slavko Milić i vlč. Zvonimir Martinović te fra Ante Perković, fra Branimir Kosec i fra Slavko Antunović koju su prošli iskustvo logora.

Misi su nazočili i predstavnici vlasti RH, predvođeni predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem i predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, potom ministri u Vladi RH, saborski zastupnici, predstavnici prosvjetnog, kulturnog, gospodarskog i političkog života, župani, gradonačelnici i načelnici na čelu s Božom Galićem, županom domaćinom i Ivanom Penavom, gradonačelnikom Vukovara. Također su nazočili i predstavnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji, članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata, kao i rodbina poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja te djelatnici medija. Sve goste neposredno prije početka mise pozdravio je preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a i ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Uslijedila je pozdravna riječ mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkog na početku euharistijskog slavlja, koji se je od srca zahvalio svim mjesnim crkvama na sudjelovanju i promicanju suradnje te svim predstavnicima državnih i civilnih vlasti što su se zajedno ujedinili u molitvi „za one koji su svojom krvlju i životom branili slobodu, ali i za one koji su nam nanijeli zlo, te za molitvu za pokoj svih poginulih u obrambenom ratu koji nam je, nažalost, bio nametnut.”   

Iz propovijedi biskupa Perića

Na početku propovijedi mons. Perić istaknuo je snagu Krvi Kristove koja sjedinjuje Židove, koji su smatrali da im spasenje već pripada po izabranju i pogane koji o spasenju ništa ne znaju. I jednima i drugima sv. Pavao govori kako nam je svima „sa strahom i trepetom raditi oko svoga spasenja”. Pri tome i osobno sudjelujemo vjerom i trpljenjem u svom tijelu dopunjujući prema sv. Pavlu „što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“. Sjedinjenje Isus uspostavlja svojim križem, znakom svoje nesebične ljubavi, nudeći se kao najiskreniji prijatelj i Židovima i poganima. Krv je prolio da uvjeri ta dva svijeta da on jednako voli jedne i druge te im donese mir, istaknuo je biskup Perić.

„Tako i mi, Hrvati i Srbi. Kao narodi, koji se vole dičiti kršćanskim imenom, u svome su okrilju imali i onih koji nisu uvijek bili Kristovi učenici, ni beskompromisno svjedočili za istinu i pravdu – oprosti nam, Bože! Kao što je bilo i onih, poput blaženoga mučenika nadbiskupa Stepinca, koji su žrtvovali svoj život za jedinstvo Crkve Isusove – hvala Ti, Bože! Zajednica – župna, gradska, narodna, državna može imati uspjeha samo kada u njoj ima istinskih služitelja općega dobra, spremnih nesebično slijediti ideale mira utemeljene na pravdi i istini. Neće se, dakle, nikakvom nacionalističkom agresijom dokinuti neprijateljstvo i uspostaviti prijateljstvo među narodima, nego samo vlastitom žrtvom prožetom ljubavlju i uključenom u Kristovu žrtvu”, naglasio je biskup Perić.

Govoreći o Vukovaru, usporedio ga je sa posljednjim bojnim redom Termopilskog klanca sa svojim spartanskim kraljem Leonidom i 300 njegovih suboraca koji su se 500 godina prije Krista suprostavili velikom Perzijskom Carstvu, „i  kojih je, kako i sam vojskovođa reče, ‘za smrt bilo previše’, a ‘za slave nije trebalo više’“, spomenuo je biskup Perić i nastavio kako i „pred jednom takvom ekspanzijom – da navedemo ovaj naš komemorativni događaj – stoji grad Vukovar sa svim popratnim gradovima i selima istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema. Stoji grad sa svojih više-manje 2.000 branitelja i svojim Leonidom na čelu, koji je svjestan da ih je za smrt previše, a za domovinski ponos i diku i ne bi trebalo više; svaka je prava žrtva za pravu slobodu i sve na veću slavu Božju. I kada je grad razoren, kada su branitelji poubijani u obrani grada, pa i onih nekoliko stotina iz bolnice i u bolnici, a drugi u nepoznato odvedeni i još se neki nisu vratili, kada se nije moglo proći gradom od užasa i strave, kada se kukalo iz svega grla zbog poraza i pada, najednom njihova žrtva novom zarudje zorom.”

Spomenuo je tragični završetak u Vukovaru: „Tromjesečna epopeja branitelja završi u očima ljudi kao katastrofa na današnji dan prije 28 godina. A mi se nadasmo da će branitelji, da će mediji, da će političari, da će međunarodna, da će…, a kad tamo: pobijeni, deportirani, izgubljeni; silovane; uništenje… A onda iz bezdana poraza i tolike nedužne krvi prolivene ukaza se velebna pobjeda kao rezultat žrtve paljenice, užasan gubitak kao neprotumačiv dobitak, iz tragične smrti novi život. Bog veličanstveno pokaza da ne potpisuje ničiju nepravdu, ničiju neistinu, ničiju mržnju, čija god ona bila! On je na strani onoga tko čini pravdu, tko govori istinu i tko uzvraća ljubavlju na ljubav, tkogod on bio.”

Biskup Perić uputio je poziv i istočnim i zapadnim kršćanima da ne dopuste uklanjanje kršćanske vjere i kulture iz europske sredine, jer će se takva „Europa nasukati na tragediju besmislenih prava: prava na pobačaj protiv naravna rađanja; prava na eutanaziju protiv Božjega vlasništva nad ljudskom egzistencijom; prava na promjenu spola i roda protiv ljudske naravi; prava na gay brakove protiv prave ženidbe; prava na bezimene roditelje protiv postulata obitelji i tako redom. Jer, ni najznanstveniji ateizam, ni najdemokratskiji liberalizam, ni najprivlačniji relativizam nisu Božje istine nego ljudske deformacije božanske istine”, naglasio je biskup Perić.

Na samom kraju homilije je pozvao i Hrvate i Srbe da se: „’ne uznemiruje srce’ naše, pod uvjetom da vjerujemo ‘u Boga’ i u Tebe. Ti si nam pokazao put objavljujući nam da ‘u kući Oca’ Tvojega ima ‘mnogo stanova’, da nema ne bi nam kazao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’. Kada nam pripraviš mjesto, doći ćeš po nas da i mi budemo gdje si Ti. A kuda i kamo Ti odlaziš, znamo put: put Križa kojim si Ti prošao, put Žrtve koju si Ti podnio, Put Istine i Života, jer si Ti sam jedina Istina i Život. Kada dođeš, Gospodine Isuse, nađi nas ne kako ratujemo za stanove zemaljske, nego kako se radujemo i radimo za ‘stanove vječne’. Tako neka bude!”

Zahvala vukovarskog župnika

Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio i fra Ivica Jagodić, vukovarski župnik i dekan. Posebnu zahvalu uputio je mons. Periću  na njegovim pastirskim riječima. Nadalje je zahvalio medijima “koji su se danas stavili u službu molitve i pijeteta” te je nastavio: “Gotovo svako razdoblje svjetske povijesti opterećeno je znakovima ljudskoga zla i progonstva ljudi. Čovjek koji je ranjen zlom opterećen je utegom grijeha. Ali zato čovjek koji u sebi nosi snagu milosti sve diže u visine i obnavlja Grad. Danas smo ponosni što smo unatoč porušenom gradu oprostili počiniteljima zla nad 2717 žrtava. Unatoč svakom pedlju ovoga grada koji je podsjećao na ono najgore, udahnuli smo i dali novi život gradu snagom oprosta i mira. A na tom putu nam je i dalje potrebna vaša molitva i podrška u svakom smislu, jer nitko nam ne može garantirati da nećemo zauzvrat primati nove kušnje i nove izazove. Od srca hvala svima koji su svojim dolaskom pokazali svoju blizinu, svoju ljubav i solidarnost s nama ovdje u Vukovaru.”

Misno slavlje na vukovarskom groblju skladnim pjevanjem i sviranjem uveličao je Akademski zbor “Pro Musica” iz Mostara i Tamburaški orkestar Mostar, pod ravnanjem Davora Kožula.

Preuzeto sa: http://djos.hr

SREDIŠNJA SVEČANOST PROSLAVE DANA KBF-A U ĐAKOVU

ĐAKOVO (TU) – Proslava Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, u 214. godini od ustanovljenja Dijecezanskog bogoslovnog učilišta Biskupijskog sjemeništa u Đakovu te 15. godini od osnutka KBF-a u Đakovu, započela je 6. studenoga 2019. svečanim misnim slavljem u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra, koje je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović.

U koncelebraciji su bili đakovačko-osječki nadbiskup i Veliki kancelar đakovačkog KBF-a mons. Đuro Hranić, beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić i pomoćni biskup Ivan Ćurić te brojni svećenici, među kojima profesori KBF-a predvođeni dekanom izv. prof. dr. sc. Vladimirom Dugalićem te odgojitelji Bogoslovnog sjemeništa na čelu s rektorom prof. dr. sc. Stjepanom Radićem.

Članovima akademske zajednice KBF-a nadbiskup Hranić čestitao je Dies facultatis, pozdravljajući sve profesore, profesorice i zaposlenike Fakulteta, Nadbiskupijske i fakultetske knjižnice i Studentskog zbora, na čelu s dekanima i prodekanima, sve studentice i studente, zajednicu Bogoslovnog sjemeništa, diplomante koji su uspješno završili svoj studij, članove njihovih obitelji i prijatelje. Nadbiskup je pozdravio nadbiskupe ibiskupe koncelebrante, sve predstavnike osječkog Sveučilišta te drugih teoloških učilišta, predstavnike brojnih znanstvenih, kulturnih i prosvjetnih ustanova, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske te Brodsko-posavske županije, grada Đakova, sve svećenike i časne sestre. „Hvala što ste zajedno s nama ujedinjeni u zahvaljivanju i u molitvi za potrebe našeg Fakulteta i za Bogoslovno sjemenište u Đakovu, za ove drage diplomante koji su uspješno završili svoj studij i koji se zasigurno pitaju hoće li im diploma uskoro omogućiti zaposlenje, kako bi od svoga poštenoga rada mogli uzdržavati sebe i svoje obitelji“, rekao je nadbiskup Hranić.

 Iz homilije biskupa Gašparovića

U svojoj homiliji srijemski biskup osvrnuo se na naviješten evanđeoski tekst koji donosi Isusove riječi o soli, svjetlu, gradu na gori i svjetiljki na svijećnjaku. Sveto pismo predstavlja našega Gospodina Isusa Krista kao samu Mudrost. „Riječ je o tome da Kristovi učenici u svakom vremenu znaju da Bog s njima računa, da su poslani svijetu za rast njegove kvalitete, da po svakom od nas Bog unese jedno obogaćenje više: da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Isusove riječi otkrivaju dubinu našega poslanja koje izvire iz Kristova poslanja. Upravo je Isus u svijetu djelovao kao sol i kao svjetlo. Na nama je da ono što je s njime u svijetu započelo mi nastavljamo u uvjetima sadašnjeg trenutka“, rekao je biskup Gašparović.

Podsjetivši kako Isus kršćane opisuje kao „sol zemlje“, biskup je naglasio kako Isus time nije zapovjedio da postanemo sol, nego je utvrdio činjenicu da već jesmo sol: „Mi kršćani djelujemo kao sol kada se miješamo sa svojom okolinom. Samo na taj način možemo izvršavati od Boga dobiveni zadatak očuvanja i ‘davanja okusa’ društvu u kojem se krećemo. Iako često nismo svjesni toga, naši svakodnevni životi smiruju, ublažavaju ljude i društvo oko nas, zato što u životu praktično isijavamo Isusa Krista. Naši svakodnevni životi ‘daju okus’ društvu putem svjedočenja Isusa Krista. Mi kršćani nemamo izbora o tome da li hoćemo ili nećemo da budemo sol zemlje. Ako smo stvarno kršćani, mi ćemo se miješati sa svijetom tako da svijet postane mjesto u kome se bolje živi“.

Svoju propovijed biskup je zaključio željama da Katolički bogoslovni fakultet nastavlja obnavljati žar i radost služenja Gospodinu i osposobljavati radnike za evanđelje, poslanje i naviještanje. „Molim Gospodina da postanemo neumorni radnici za Božje kraljevstvo; da postanemo neumorni navjestitelji evanđelja, spasenja duše i da postanemo hrabri svjedoci Isusa Krista“, rekao je biskup Gašparović.

 Svečanost promocije diplomiranih teologa

Proslava je nastavljena u Dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i sveučilišne knjižnice Fakulteta akademskim činom promocije 27 magistara teologije te jednog diplomiranog teologa.

Uvodeći u proslavu, dekan KBF-a Vladimir Dugalić pozdravio je sve nazočne, među kojima nadbiskupa Hranića, biskupa Gašparovića, nadbiskupa u miru Srakića, pomoćnog biskupa Ćurića, prof. dr. sc. Dražana Kozaka, prorektora za nastavu i studente – izaslanika rektora Sveučilišta u Osijeku te sve dekane i prodekane osječkih fakulteta. Pozdrav je uputio dekanima i prodekanima crkvenih učilišta: doc. dr. sc. Anti Barišiću, prodekanu KBF-a u Zagrebu, dr. sc. Iliji Markoviću, prodekanu KBF-a u Sarajevu, dr. sc. Danimiru Pezeru, dekanu Franjevačke teologije u Sarajevu te doc. dr. sc. Tadeju Stegu, prodekanu Teološkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Milosrdnim sestrama sv. Križa na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki, svim predstavnicima političkog, kulturnog i društvenog života. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji ove proslave, ističući Studentski zbor pod vodstvom mo. Ivana Andrića, koji je pjevanjem animirao misno slavlje i obogatio svečanost promocije.

Pozdravne govore potom su uputili prof. dr. sc. Dražan Kozjak, prorektor za nastavu i studente Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Robert Francem, zamjenik gradonačelnika grada Đakova, mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup metropolit te dr. sc. fra Danimir Pezer, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu.

Dodjela zahvalnica, nagrada i priznanja

Dodijeljene su i zahvalnice Fakulteta: prof. dr. sc. Nikola Škalabrin, umirovljeni profesor kanonskog prava, primio je zahvalnicu u prigodi 75. godišnjice života te 50. godišnjice svećeništva, dok je prof. dr. sc. Karlo Višaticki, umirovljeni profesor biblijskih znanosti, primio zahvalnicu za dugogodišnji predani rad u akademskoj zajednici KBF-a u Đakovu.

Godišnju nagradu za najbolji diplomski rad na temu „Seksualno zlostavljanje u Katoličkoj Crkvi – karakteristike osoba koje zlostavljaju i smjernice za prevenciju kroz svećeničku formaciju“ dobio je Matej Perić, mag. theol. Rad je rađen pod mentorstvom doc. dr. sc. Josipa Bošnjakovića, koji je okupljenima i predstavio nagrađeni rad.

Godišnje dekanove nagrade za uspjeh u studiju dobili su Ksenija Gaćarić, studentica 1. godine (4,429), Matea Miličić, studentica 2. godine (4,6), Dušan Balažević, student 3. godine (4,424), Robert Erk, student 4. godine (4,827) te Slađana Bradarić, studentica 5. godine (4,867).

Ove godine Fakultet je podijelio i dvije nagrade za izuzetno zalaganje u radu nenastavnog osoblja. Nagrađena je Lidija Drmić, dipl. theol., voditeljica Ureda za studente i studije te Zvonko Sabolski, voditelj Odsjeka zaštite od požara – domar.

Izvješće o radu Fakulteta

Dekan KBF-a, prof. dr. Dugalić, okupljene je izvijestio o radu Fakulteta, podsjetivši kako je prije mjeseca dana započela 214., a ujedno 15. akademska godina od uzdignuća filozofsko-teološkog studija na rang KBF-a u Đakovu u sastavu Sveučilišta u Osijeku. „S ponosom možemo reći da su mnoge generacije profesora i studenata najzaslužniji za razvoj i napredak našeg učilišta, jer su svojim marljivim i predanim radom ugrađivali sebe, svoje znanje i sposobnosti te vrijeme i sredstva da bi mi mogli danas slobodno i nesmetano nastaviti njihovim stopama. Upravo se u tome očituje međugeneracijska povezanost koja nas ujedinjuje i na tragu povijesne memorije, pamćenja povijesti, otvara budućnosti“, rekao je dekan Dugalić.

Podsjetio je kako je na fakultetu upisano 112 redovitih studenata koji pohađaju Sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski filozofsko-teološki studij. Osim njih tri đakona pohađaju pastoralnu godinu kao oblik cjeloživotnog obrazovanja i neposrednu pripravu za svećeničko ređenje, a na fakultetu se izvodi i Teološko-katehetski program cjeloživotnog učenja za odgajateljice i odgajatelje u predškolskim ustanovama u trajanju od dva semestra sa smjerovima:  Religiozni odgoj i kateheza te, u suradnji s dječjim vrtićem Nazaret -Sunčev sjaj Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, smjer Kateheza Dobroga pastira.

Na fakultetu je uposleno 23 nastavnika, njih 17 u znanstveno-nastavnim zvanjima, petero u suradničkom zvanju asistenta, 1 predavač, a trenutno imaju ugovore s 11 vanjskih suradnika. U administrativnim i tehničkim službama kao nenastavno osoblje zaposleno je 17 osoba.  

Radovi nastavnika referiraju se u međunarodnim bazama te raste indeksiranost i citiranost njihovih radova. Od listopada 2018. godine fakultetski znanstveni časopis Diacovensia indeksira se u C.E.E.O.L  bazi. U protekloj akademskoj godini nastavnici su objavili 6 autorskih knjiga, od kojih je jedna sveučilišni priručnik. Organizirana su tri znanstvena simpozija, tri gostujuća predavanja, predstavljeno je nekoliko knjiga, organizirane su tribine, djelatnici su sudjelovali na stručnim skupovima, u suradnji s gradom Đakovom organizirali 17. Strossmayerove dane. Fakultet ima potpisane sporazumne ugovore sa 13 inozemnih fakulteta te raste i Erasmus razmjena. Osim na matičnom fakultetu i na sastavnicama osječkog sveučilišta, nastavnici KBF-a surađuju s teološkim fakultetima u sastavu zagrebačkog, splitskog te sarajevskog sveučilišta, kao i s Hrvatskim katoličkim sveučilištem. Profesori KBF-a sudjeluju u dva međunarodna znanstvena projekta, dva nacionalna te dva domaća stručna projekta, a Fakultet u suradnji s Nadbiskupijom izvodi projekt digitalizacije Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, najstarijeg hrvatskog crkvenog časopisa, a među tri najstarija u RH.

Dekan je spomenuo brojne projekte i aktivnosti studenata; od izdavanja svoga časopisa Teofil do brojnih izvannastavnih aktivnosti, među kojima je Večer stvaralaštva i sudjelovanje na prvoj Teologijadi. Kao središnji događaj protekle akademske godine istaknuo je Studijsko hodočasničko putovanje u Rim i susret s papom Franjom. Dekan je naglasio i brojne aktivnosti kojima se nastoji njegovati duhovna dimenzija studenta, kao i duh solidarnosti te je istaknuo kako je „Mali kampus“, kako znaju reći za đakovačko učilište, malo mjesto za velike mogućnosti, stavljajući naglasak na mogućnost kvalitetnog studiranja i osobnog rada sa studentima, kvalitetnog individualnog rada sa studentima, na činjenicu da je 92% nastavnog kadra steklo kvalifikaciju znanosti na inozemnim sveučilištima kao i na personaliziran pristup studentima popraćen mentorskim sustavom podrške koja uključuje i brigu za znanstvenu i duhovnu formaciju studenata.

„Ipak, novo vrijeme pred nas stavlja i nove izazove. Demografska kriza, uzrokovana ponajviše padom nataliteta i odlaskom mladih u inozemstvo, što dovodi do opadanja broja studenata, ali i zasićenosti određenim zanimanjima na tržištu rada, zahtijeva izradu novih studijskih programa koji će odgovoriti zahtjevima današnje evangelizacije. Pri kraju je izrada elaborata specijalističkog studija Pastoral kriznih situacija te Bolničko dušobrižništvo i duhovna dimenzija palijativne medicine. U suradnji s KBF-om Sveučilišta u Sarajevu pristupili smo izradi doktorskog studija u specijalizaciji iz Religiozne pedagogije i katehetike te Ekumenske teologije i međureligijskog dijaloga. U suradnji s fakultetima osječkog Sveučilišta pokrenute su inicijative za novim oblicima združenog studija. Osim toga, i izradi je i program cjeloživotnog obrazovanja za suradnike i animatore u pastoralu župne zajednice“, rekao je dekan Dugalić te svoje izlaganje zaključio govoreći o zadaći i poslanju humanističkih znanosti, području kojem pripada fakultet i njegovo nastavno-znanstveno djelovanje. 

Pozdravni govori

Prof. dr. sc. Dražan Kozak, prorektor Sveučilišta u Osijeku

Kao izaslanik rektora Sveučilišta u Osijeku prof. dr. sc. Vlade Guberca, prorektor Dražan Kozak u svom je govoru istaknuo kako Sveučilište u Osijeku već 29 godina s ponosom nosi ime biskupa Strossmayera, koje je stalni podsjetnik za osječku akademsku zajednicu da znanstveni i nastavni rad treba biti na dobrobit svoga naroda i cjelokupnog društva. Uprava Sveučilišta pozdravila je inicijative koje KBF poduzima kako bi se postojeći studijski programi kontinuirano poboljšavali, osuvremenjivali i prilagođavali potrebama društva i tržišta rada, na temelju nacionalnih i međunarodnih standarda. Istaknuo je riječi rektora Guberca prigodom Dana Sveučilišta, 29. svibnja o.g., da je u dogovoru s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom i KBF-om u Đakovu u planu konačno ustrojavanje centra ili čak prvog sveučilišnog instituta za bibliografsko-dokumentacijsku građu o J. J. Strossmayeru i crkvenoj povijesti. Na kraju svoga obraćanja prorektor Kozak pozdravio je sve sveučilištarce i diplomante, čestitavši im uz želju da stečenim znanjem pridonesu boljitku svoga grada, ovog dijela Hrvatske i šire. Uime Senata i osječke akademske zajednice zahvalio je crkvenim i državnim vlastima, napose Nadbiskupiji na kontinuiranoj i svesrdnoj pomoći pri razvoju KBF-a u Đakovu.

Nadbiskup beogradski mons. Stanislav Hočevar

U svom pozdravnom govoru beogradski nadbiskup mons. Hočevar među ostalim je rekao kako je ovdje da uime beogradske Crkve izrekne zahvalu ponajprije Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji na čelu s pastirom Đurom Hranićem, u kojem otkriva pravog evanđeoskog prijatelja. Istaknuo je kako od svoje mladosti sanja o većoj i jačoj suradnji među mjesnim crkvama te izrazio radost što primjećuje kako su u Nadbiskupiji, na KBF-u i u đakovačkom Sjemeništu velika nastojanja na tom planu. „Neka vas Bog blagoslovi za taj veliki dar, neka blagoslovi vaše stalno raspoloženje da budete u službi malih, nemoćnih i neka vam da puno snage na tom području. Moram iskreno reći da jako trpim zbog podijeljenosti kršćanstva. U ovo vrijeme globalizacije naš je grijeh sve veći što jače ne radimo na jedinstvu kršćana. Jedinstvo je dar milosti i jedina preventiva da se svijet može spasiti i zato sam sretan da svi vi imate poseban osjećaj za to. Zahvaljujem na tom senzibilitetu i molim da vam Gospodin da puno inspiracije, kako bi u ovom važnom trenutku s novom snagom neba mogli ući u novu budućnost. Puno je izazova, ali je Božji duh jači“, naglasio je mons. Hočevar.

Robert Francem, zamjenik gradonačelnika Grada Đakova

„Vjerujem da u kvaliteti i uspješnosti rada našeg KBF-a Sveučilište prepoznaje važnost i potrebu postojanja pa i širenja svojih sastavnica na okruženje. Sveučilište i fakulteti društvu u kojem postoje daju višestruku vrijednost. Čovjekov intelektualni razvoj i razvoj vrlina temelji su na kojima društvo gradi svoju sposobnost suočavanja s problemima i rješavanja istih. Manje urbane sredine gube svoju bitku u borbi s gospodarskim, demografskim i socijalnim problemima jer nedostaje potentna intelektualna i moralna snaga mladih te je nužno graditi i zadržavati mlade. Upravo Sveučilište i fakultet imaju tu neprocjenjivu i često podcijenjenu ulogu izgradnje, aristotelovski rečeno, etičkih i dijanoetičkih vrlina kao temelja zdravog i prosperitetnog društva. Potreban je dodatan, ali nužan napor da se odgovori izazovima vremena i da se ponuda programa prilagodi potrebama vremena jer u srži je svevremenosti obrazovanja da bude suvremeno. Upravo je KBF u Đakovu za Đakovo stup na kojem se gradi i dokaz da se može graditi novo i bolje društvo“, rekao je zamjenik gradonačelnika Francem, poručujući upravi KBF-a da će u daljnjem radu i realizaciji planova u Gradu Đakovu uvijek imati sigurnog partnera.

Dr. sc. fra Danimir Pezer, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu

Dekan Franjevačke teologije u Sarajevu dr. sc. fra Danimir Pezer podsjetio je kako je glavni cilj univerziteta odgoj za istinu i dobro. Na univerzitetu se stječe i znanje i vrlo je važno da osim znanja profesori studentima prenose životnu mudrost, rekao je dekan Pezer, dodajući kako je glavna karakteristika mudra čovjeka da zna da je konačno biće. „Suprotnost mudrosti je volja za moć, biblijski rečeno. Stoga, biti mudar na političkom planu značilo bi nastojati oko zajedničkog života, da se on temelji na pravednim i umnim normama, a ne tek zavoditi ljude lijepim riječima, bez obzira na istinu i moralne kriterije. Na našem akademskom planu to znači da profesori uvijek trebaju biti otvoreni novim znanjima i spoznajama te studentima nastojati prenijeti duh mudrosti, izgraditi stav otvorenosti prema mudrosti, a mladi ljudi, studenti, trebali bi biti svjesni svojih granica, svog kritičkog odnosa prema autoritetu i tradiciji“, rekao je fra Pezer, naglašavajući diplomantima da ne zaborave da je krajnji cilj studija svetost života. Anica Banović

 

 

 

 

Preuzeto sa: http://djos.hr

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SKUPŠTINA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U ĐAKOVU

ĐAKOVO (TU) – U srijedu, 30. listopada 2019., u Nadbiskupskom domu u Đakovu održana je 47. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, kojom je predsjedao nadbiskup metropolit, mons. dr. Đuro Hranić. Sudjelovali su svi biskupi iz metropolije i kancelari, a u radu je sudjelovao i mons. dr. Vladimir Dugalić, dekan KBF-a u Đakovu.

Nakon molitve Srednjega časa, izraze dobrodošlice uputio je nadbiskup Hranić. Naglasio je da su biskupi metropolije okupljeni uoči svetkovine Svih svetih, koja otkriva i bitno određuje cilj našega kršćanskoga života i pastirskoga djelovanja. Ona nam posvješćuje cilj prema kojemu hodimo te usmjerava naše sadašnje korake. Središnja tema skupštine Slavonija, Baranja i Srijem pred izazovima iseljavanja i demografske krize kao da sudionike skupštine ne usmjerava prema cilju o kojemu govori svetkovina Sviju svetih. No, spasenje koje nam je Isus Krist donio je cjelovito te po nama ljudima zahvaća i cjelokupnu stvorenu stvarnost. Zato, usmjereni prema cilju, a to je Krist Gospodin, koji nas uvodi u zajedništvu s Bogom Ocem, razmatrajući o pitanjima ovozemne stvarnosti, biskupi kao pastiri u stvari promišljaju o cjelovitom spasenju svoga naroda i o služenju Crkve u vidu njegova cjelovitoga spasenja. Crkva želi biti ljubiteljica i promicateljica života. Želi se stavljati u službu života jer je svjesna da je živi čovjek slava Božja (sv. Irenej).

Nakon čitanja i usvajanja zapisnika s prethodne skupštine, sudionici skupštine su zajedno s mons. Dugalićem analizirali novi dorađeni prijedlog teksta Pisma kojega biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine žele uputiti vjerničkoj i društvenoj javnosti na području Slavonije. Pismom žele, s naslova i u svijetlu Evanđelja, pokazati svoju pastirsku brigu, suosjećajnost i solidarnost s konkretnim čovjekom. Svjesni da svaka obnova društva počinje s obnovom obitelji, biskupi u svome Pismu na poseban način žele naglasiti nužnost odgovornijeg pristupa te važnost sustavnog pastorala braka i obitelji.

Osvrnuli su se na postojeće oblike crkvenog promicanja otvorenosti i ljubavi prema životu kao najvećem Božjem daru, te na razne oblike crkvene podrške i služenja braku i obitelji i obiteljima s više djece (kao što su pomoć roditeljima u odgoju i obrazovanju budućih generacija kroz osnivanje katoličkih osnovnih i srednjih škola; stipendiranje učenika i studenata, osobito onih slabijeg imovinskog stanja; podrška i pomoć obiteljima s više djece u ovom vremenu kada društvena klima i stambena politika promiču sliku obitelji koja u djeci više ne gleda obiteljsko dobro i dar koji ispunjava roditelje; skrb o starim, siromašnim, nemoćnim i ranjivim skupinama itd.). Naglasili su da su kršćanska dobrotvornost i djela milosrđa najjače svjedočanstvo predanosti i zauzetosti za bližnje u potrebi.

U posljednjem dijelu skupštine biskupi su se osvrnuli na aktualna crkvena i pastoralna pitanja unutar Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Tiskovni ured

Preuzeto sa: http://djos.hr

PROSLAVA SVETKOVINE SVETOG DIMITRIJA, ĐAKONA I MUČENIKA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U subotu, 26. listopada 2019. godine, u Srijemskoj Mitrovici proslavljena je svetkovina nebeskog zaštitinika Srijemske biskupije, katedrale i župe Srijemska Mitrovica svetog Dimitrija, đakona i mučenika. Euharistijsko slavlje, u katedrali – manjoj bazilici, predvodio je mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s nadbiskupima i biskupima Đakovačke-osječke crkvene pokrajine mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom đakovačko-oječkim i metropolitom, mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, mons. Antunom Škvorčevićem, požeškim biskupom i domaćinom mons. Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom, te nadbiskupima i biskupima Beogradske crkvene pokrajine mons. Stanislavom Hočevarom, beogradskim nadbiskupom, metropolitom i mons. Ivanom Penzeš, subotičkim biskupom. U slavlju je sudjelovao i generalni vikar Srijemske biskupije i župnik župe sveti Dimitrije mons. Eduard Španović i vlč. Ivica Zrno te tridesetak svećenika. U euharistijskom su slavlju također sudjelovali i svećenici Srijemske biskupije, redovnici i sestre Svetog Vinka Paulskoga u Zemunu, bivše sestre Svetog Franje u Zemunu, svećenici grkokatolici u Srijemu, te ostali vjernici iz Srijema i susjednih župa iz Republike Hrvatske, kao i svećenici iz Janjeva sa Kosova i svećenici članovi Međunarodne biskupske konferencije Svetog Ćirila i Metoda,.

Zajedništvo vjere i poštovanja

Proslava svetkovine svetog Dimitrija, đakona i mučenika, od velikog je značaja za Srijemsku biskupiju i Grad Srijemsku Mitrovicu. Grad je i dobio ime po svetom Dimitriju, koji je mučenički pogubljen uz ostale srijemske mučenike prije više od 1700 godina, u progonima kršćana od cara Dioklecijana. Po zagovoru svetog Dimitrija i drugih srijemskih mučenika, Srijemska biskupija se uspjela očuvati i danas. Ovogodišnjim euharistijskim slavljem, izraženo je zajedništvo vjere i poštovanja prema euharistijskom otajstvu.

Ovaj događaj je značajan zbog toga što se mi u zajedništvu svake godine koncem listopada sastanemo sa našim biskupima Đakovačko-osječke nadbiskupije, a isto tako i sa biskupom Požeške biskupije. Ovo je prigoda za crkveno zajedništvo, ne samo biskupa nego i svećenika i naših vjernika iz Srijemske Mitrovice i drugih župa koji redovito dolaze da euharistijskim slavljem proslave ovaj blagdan. To je ohrabrenje svih nas, kako naše biskupije tako i vjernika iz naših župa. To je za nas vrlo važno i nastavit ćemo tako živjeti i poticati jedni druge u svim susretima koje budemo organizirali, istaknuo je srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović.

Mučeništvo kao temelj kršćanske vjere

Sve vjernike pozdravio je predsjedatelj euharistijskog slavlja, pomoćni biskup Đakovačko-osječki, msgr. Ivan Ćurić. U svojoj propovjedi posebno je između ostalog istaknuo, da Kristovo evanđelje ukazuje da je najvažnije zajedništvo svih ljudi, te da mučeništvo pripada temeljima kršćanske vjere.

Mučenik ne mrzi svijet, nego očituje i navješćuje nove istinske vrijednosti, koje su ostvarljive jedino u Bogu i u zajedništvu s ljudima. Mi danas živimo u civilizaciji s toliko napretka i emancipacija, a opet u nepravdi i patnji ljudi. Mučeništvo je uvijek suobličavanje Kristu. Neka nam putokaz bude Dimitrije i škola mučeništva. Pogledajmo svoje živote i ako je potrebno iz korijena promijenimo vlastite stavove i preispitajmo sve vrijednosti koje nas sada zaokupljaju. Promijeniti se da bi mogli uvijek biti dionici zajedništva s Kristom. Današnja katolička zajednica u Srijemu brojno je ostala jako mala. Kroz Srijem je možemo reći, prošao teški kotač povijesti: stradanja, rata, suza...Čekali smo vrijeme ozdravljenja. Danas unatoč teškim iskustvima i stradanjima, naš je odgovor snaga evanđelja, a duhovni putokaz nam je satkan u molitvi, svetom zaštitniku za mir i jedinstvo, poručio je mons. Ćurić.

Ruka bratskog zajedništva

Na euharstijskom slavlju u Srijemskoj Mitrovici, sudjelovao je i nadbiskup i metropolit Đakovačko-osječke nadbiskupije Đuro Hranić, koji je posebno istaknuo značaj molitve za izgradnju zajedničke budućnosti, na dobrobit cjelokupnog društva.

Sveti Dimitrije je radije prolio svoju krv nego se odrekao Krista. Kroz čitavu povijest sveti Dimitrije je svijetlio svim vjernicima, svim kršćanima da trajno, i u zgodno i u nezgodno vrijeme, budu vjerni Isusu Kristu i da svojim vjernim kršćanskim identitetom vjernošću u evanđelju, evanđeoskim idealima, nastoje svijetliti u svojoj zajednici, kako bi ona bila ljudskija, solidarnija, s više osjećaja za druge ljude. Crkva se održala i očuvala svoju vjeru u Krista i danas u ovim novim okolnostima. Jednako tako želi svim kršćanima i u Srijemskoj Mitrovici i u ovome društvu,  pružiti ruku bratskoga zajedništva, zajedno sa većinskom pravoslavnom crkvom u jednu cjelinu, jer vjerujemo u istoga Krista, častimo Djevicu Mariju i imamo zajedničku bogatu baštinu. Ona je čvrsti snažni temelj, s kojega svi zajedno možemo rasti u budućnost. Radujemo se što je u kršćanstvu i u Crkvi, zapuhao jedan novi vjetar unutar kojeg mi prepoznajemo da nismo uvijek bili vjerni Isusu Kristu i dopuštali smo da se previše ljudskoga nastani u nama. Onda kada smo previše bili mi u središtu, a premalo Krist Gospodin, onda je istina ono što ja zastupam. Tako su nastali raskoli unutar Crkve tijekom povijesti. Danas shvaćamo da smo svi skupa griješili i da se moramo obratiti i vratiti Kristu. Što budemo više jedni s drugima, automatski ćemo prepoznati kako smo međusobno bliži. Što se više našega ljudskoga, tvrdoglavoga nastanjuje u nama, mi imamo neke druge interese. A kad nam nije u središtu Krist, onda i naš dijalog ima poteškoća. Ali kad dopuštamo da se Krist nastani u nama, da jedni druge promatramo Kristovim očima, njegovim srcem, onda se doista prepoznajemo kao braća i idemo graditi zajedničku budućnost, naglasio je nadbiskup Hranić.

 Na kraju misnoga slavlja, generalni vikar Srijemske biskupije i župnik župe Svetog Dimitrija, đakon i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, mons. Španović, zahvalio se svima na zajedništvi naglasivši: Izabran od davnih dana, Mitar je naš štit i brana.

Pored velikog broja vjernika na euharistijskom slavlju su prisustvovali: Veleposlanik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu gospodin Gordan Bakota, gospodin Hrvoje Vuković Konzul prvog razreda Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, vijećnici HNV-a, članovi HKC-a Srijem–Hrvatski dom, predstavnici mađarskog, njemačkog kulturno-umjetničkog društva iz Srijemske Mitrovice, predstavnik Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama, gospodin Gavrilo Grban, te gradonačelnik Srijemske Mitrovice gospodin Vladimir Sanader sa suradnicima.

Pjevani dio euharistijskog slavlja animirao je svojim skladnim pjevanjem, te originalnim pjesmama, crkveni zbor Sveta Cecilija iz Srijemske Mitrovice, uz orguljsku pratnju s. Svjetlane Paljušević iz Đakova.

Tekst: Suzana Darabašić/Ivica Zrno

Foto: Suzana Darabašić

 

KATEHETSKA NEDJELJA I DAN KRUHA I ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE LJUDSKOGA RADA

ČEREVIĆ / BEOČIN / SRIJEMSKA KAMENICA (TU) - Na tridesetu nedjelju kroz godinu 27. listopada 2019. godine  župe Sveti Josip u Čereviću, Sveta Barbara u Beočinu i Našašće svetoga Križa u Srijemskoj Kamenici, proslavile su katehetsku nedjelju i dan kruha i zahvalnosti za plodove ljudskoga rada. Na svetim misama koje je predvodio župnik vlč. Zdravko Čabrajac, djeca i mladi su na početku misnoga slavlja zatražili pred okupljenom zajednicom blagoslov za nedavno započete školsku i akademsku godinu.
Vlč. Čabrajac je u prigodnim homilijama koje su tematski bile povezane s čitanjima od tridesete nedjelje kroz godinu,
koja govore o Gospodinu kao sucu, poručio okupljenim vjernicima da postoje trenutci kada bismo Bogu rekli koliko smo dobri ili koliko smo dobra učinili, da grijehe činimo po našim mjerilima, te gledamo druge i komentiramo njihov moralni i duhovni život na taj način budimo u sebi farizeja iz prispodobe današnjeg evanđelja. Zatim je u nastavku homilije poručio da se ne treba uspoređivati jer svatko ima svrhu u ovome svijetu, te da smo s razlogom stvoreni drugačiji i da je život koji nam je darovan putovanje, a ne natjecanje. Uz poticanje djece i mladih na vjersku i svaku drugu pouku župnik je u nastavku svojih homilija poručio da moliti Boga znači osloboditi se idola i ući u Božje otajstvo, onako kako nam ga je Sin objavio i usrdno se moliti rječima „Bože, smiluj se meni grešniku!“ jer nitko od nas nije u potpunosti samo farizej ili samo carinik, potpuni svetac ili izgubljeni grešnik. Zatim je poručio da svaka molitva treba dolaziti iz srca, jer se onda tek vidi kakvo je srce i vjera osobe koja moli.

Liturgijsko pjevanje u svim župama bilo je popraćeno skladnim pučkim pjevnjem župnih zborova i okupljene zajednice.

U svakoj od pojedinih župa predstavnici svih uzrasta su u prigodnoj prikaznoj procesiji donijeli darove koji predstavljaju znanje i obrazovanje u vjeri kao što su Biblija, Katekizam za mlade – Youcat i Vjeronaučni udžbenici, te plodove zemlje i rada ruku čovječjih, zemlju, kruh i vino koji su bili popraćeni prigodnim mislima o njihovom značenju. Nakon svih euharistijskih slavlja uslijedilo je druženje u župskim prostorijama.

Davor Kormanjoš