Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >

NOVI STUDENTI KBF-a U ĐAKOVU

06. listopad 2015.

ĐAKOVO (TU) - Na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku tijekom natječa za upis u I. godinu sveučilišnoga integriranog preddiplomskog i diplomskog filozofsko teološkog studija, u dva natječajna kruga, prijavilo se ukupno 48 kandidata. U ljetnom upisnom roku 35 kandidata upotpunilo je prijavu, a upisu su pristupila 24 hrvatska i 2 strana državljana. U jesenskom upisnom roku prijavu je upotpunilo 13 kandidata, od kojih je 11 kandidata pristupilo upisu. U novu akademsku 2015./2016. godinu upisalo se 37 studenata od kojih: 14 laikinja, 1 redovnica, 10 laika, 1 redovnički kandidat, 9 svećeničkih kandidata Đakovačko-osječke nadbiskupije te po 1 svećenički kandidat za Srijemsku i Subotičku biskupiju. Antonija Pranjković
Preuzeto sa www.djos.hr

 

LISTOPADSKI VJESNIK ĐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE 2015.

01. listopad 2015.

ĐAKOVO (TU) - Biskupi Antun Mandić i Stjepan Bäuerlein tema su listopadskog broja Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije. Urednik, dr. Boris Vulić broj otvara uvodnom riječju pod naslovom Čast i breme, nadbiskup Đuro Hranić piše o Naglascima započete pastoralne godine, nadbiskup u miru Marin Srakić piše o liku biskupa Antuna Mandića, a Tihonija Zovko predstavlja njegovu bibliografiju radova. Darija Damjanović Barišić piše o Predanju biskupa S. Bäuerleina pastoralu i katehezi. Vjesnik donosi i priloge svećenika iz posljednje generacije ređenika biskupa Bäuerleina, tako je Tadija Pranjić svoj rad naslovio Moje sjećanje na biskupa S. Bäuerleina, a Stjepan Belobrajdić - Biskup o kojemu se šutjelo…

Ivica Raguž nastavlja Razgovore s prijateljima u kojima „razgovara“ s Friedrichom Nietzscheom, Boris Vulić i Goran Franjić pišu o Teološkoj naravi monaštva, Vjenceslav Janjić o Mukama po župniku, a Nikolina Jurić o Vrijednosti negativnih emocija. Izbor misnih obrazaca tema je Zvonka Pažina, Robert Farkaš donosi propovijedi za sljedeći mjesec, Josip Filipović materijal za molitveno bdijenje za pokojne, dok Ivan Andrić u glazbenoj građi predlaže skladbu Kliči Gospodinu. Dražen Živić piše o Konfesionalnoj strukturi stanovništva istočne Hrvatske (2001. – 2011.), a Župu Kraljice sv. Krunice, Kuševac predstavlja Anita Lučić.

Rubrika „Vjeronauk i kateheza“ započinje kolumnom Margarete Gregić U prvim redovima na bojišnici života. Nikolina Nedeljković predlaže pripremu za vjeronaučni sat pod naslovom Obilježja postmoderne religioznosti, Krešimir Bulat katehetsku građu na temu Jedinstven sam, dobar, univerzalan i utemeljen te građu za biblijske zajednice Voditi računa o svojoj nutrini: svjetiljka. Ivica Čatić razlaže Proslov Evanđelja po Ivanu, Željko Vurm predstavlja djelo Miroslave Hadžihusejnović Valašek Kad vrime slavno dođe. Uz Godinu posvećenog života Ana Hodak piše o Odgoju za zvanja: teme u redovništvu u vjeronaučnim udžbenicima osnovne škole. Vlč. Tomislav Ćurić ovoga puta iz sakralne baštine nadbiskupije predstavlja krstionici u crkvi sv. Andrije u Donjim Andrijevcima.

U rubrici „Događanja“ posebna pozornost posvećena je Izbjegličkoj krizi te donosimo okružnicu nadbiskupa Hranića, pozive na pomoć Hrvatskog Caritasa, apel vjerskih predstavnika u RH te izjavu predsjednika HBK, nadbiskupa Želimira Puljića i Komisije Iustitia et pax. Zatim slijede izvješća o djelovanju djelatnika i volontera Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i posjetu mons. Hranića i biskupa Antuna Škvorčevića Opatovcu i Bapskoj. Tu je i Papino pismo o jubilarnom oprostu, priopćenje o reformi kanonskog postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe te izvješća o metropolitanskoj sjednici, teološko-pastoralnom seminaru za svećenike, pastoralnim projektima u Vikarijatu Osijek te održanim seminarima i stručnim skupovima. Svećenici su i ove godine pozvani na uključenje u Grupu za podršku i razmjenu iskustava – projekt koji se odvija u Vikarijatu Osijek. Na omotu Vjesnika predstavljena su i nova izdanja – četiri sveska poslanica J. J. Strossmayera „Sve za vjeru i za domovinu“ koje je pripremio nadbiskup Srakić uz pomoć suradnika. M. Kuveždanin
Preuzeto sa http://www.djos.hr

 

NOVI BOGOSLOVI U ĐAKOVAČKOM SJEMENIŠTU

01. listopad 2015.

ĐAKOVO (TU) - U nedjelju, 27. rujna 2015. u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu okupila su se četrnaestorica novih bogoslova, kako bi prigodnim trodnevnim uvodnim programom započeli svećeničku formaciju. Jedanaestorica od njih s ovom godinom započinju i prvu godinu studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.  To su Nikola Andrić (Kuševac), Bruno Diklić (Slavonski Brod 7), Robert Erk (Osijek 2), Krešimir Iljazović (Slav. Brod 6), Matej Jurišić (Bukovlje), Matej Krešo (Tenja), Antun Nikolić (Otok), Matej Vereš (Josipovac 2), Josip Vuksanović (Semeljci) i oni su kandidati Đakovačko-osječke nadbiskupije, te Dejan Komjat (Šid), kandidat Srijemske i Bogdan Rudinski (Subotica) kandidat Subotičke biskupije. Tu su i dvojica koji su već završili studij teologije – Gabrijel Prekratić (Ivanovac) i Blaž Jokić (Privlaka), te jedan koji je pri završetku studija – Zlatko Hnatešin (Odvorci).

Uvodni program predvidio je više sastanaka sa svećenicima odgojiteljima, raznolike molitvene točke, pohod Župi Presvetog Trojstva u Tordincima i župniku vlč. Dejanu Bubalu. Program je predvidio i susret s nadbiskupom Đurom Hranićem u Nadbiskupskom domu, koji se dogodio u utorak, 29. rujna. Nadbiskup je ohrabrio okupljenu mladost na predano nasljedovanje Krista i pažljivo i otvoreno osluškivanje Božje volje za svakoga pojedinoga. Ovom su se susretu priključili i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, generalni vikar Ivan Ćurić te svećenici koji rade u nadbiskupskim uredima.   Domagoj Lacković
        
  Preuzeto sa http://www.djos.hr                                                                                 

VJERNICI ZEMUNA I SURČINA NA KIRVAJU U STARČEVU

01. listopad 2015.

STARČEVO (TU) - U utorak 22. rujna u starčevačkoj župnoj crkvi Svetog Mauricija svečano je proslavljen crkveni god. Svetoj misi na hrvatskom jeziku nazočiloje mnoštvo vjernika iz Starčeva, a ove su godine sa njima bili i gosti iz Zemuna i Surčina. Misno slavlje uveličalo je nekoliko svećenika Zrenjaninske biskupije u koncelebraciji sa zemunskim župnikom, Jozom Dusparom,koji je u svojoj prigodnoj homiliji prisutne podsjetio na bitnetrenutke iz životopisa SvetogMauricija, ranokršćanskoga mučenika.

Pominjući njegova tadašnja odricanja i žrtve on seosvrnuo i naizazove s kojima su kršćani danas suočeni. Blagdansko ozračje upotpunio je katolički zbor župe Presvetoga Trojstva iz Surčina na čelu s voditeljicom, Katicom Naglić, i  uz glazbenu pratnju Kristiana Gojanija i Renate Gašpar na klavijaturi. Na samome kraju, vlč. Gyula Pósa, starčevački župnik, zahvalio se svima koji su pridonijeli proslavi i upozorio vjernike na važnost redovitog prisustva svetim misama i aktivnog sudjelovanja u vjerskom životu. Na ručku i veselom druženju priređenom toga popodneva u župskom domu, našli su se uz domaćine iz crkvenog vijeća i svi dragi gosti skupa s predstavnicima mjesnih vlasti koji dugi niz godina pružaju podjednaku potporu objema vjerskim zajednicama u Starčevu. Dalibor Mergel

                                                                                                                           

HODOČAŠĆE POLAZNIKA ŠKOLE ZA ŽUPNE SURADNIKE ĐAKOVAČKO-OSJEČKE NADBISKUPIJE U SRIJEM

01. listopad 2015.

PETROVARADIN (TU) - Već samo jutro najavljivalo je da će dan biti poseban i čudesan. Nakon okupljanja ispred zgrade vikarijata u Osijeku gdje nas je dočekao autobus započelo je to željno i dugo iščekivano hodočašće 8. generacije polaznika Škole za župne suradnike Đakovačko-osječke nadbiskupije, a povodom završetka dvogodišnje formacije. I to u Srijem i središnje odredište - našoj Gospi Snježnoj u Tekije. Hodočašće je organizirao Nadbiskupijski Pastoralni centar Đakovačko-osječke nadbiskupije, a voditelj hodočašća je bio dr. sc. Stanislav Šota, predstojnik Škole za župne suradnike, koji je i sam Srijemac, rodom iz Bapske, tako da se sve odvijalo u opuštajućem srijemskom duhu i ozračju. Već pri samom prelasku državne granice vidjeli smo široka i prostrana polja na kojima su mučene i pogubljene brojne tisuće srijemskih Hrvata, žrtve II. svjetskog rata i komunističkog režima, a slike tih strašnih događaja prolazile su nam mislima, a istovremeno i molitvama. Još pod dojmom svega toga polagano smo se približavali Srijemskoj Mitrovici i našoj katoličkoj katedrali sv. Dimitrija, sjedištu Srijemske biskupije, gdje nas je raširenih ruku i širokog osmijeha na licu dočekao tamošnji župnik, dekan i generalni vikar Srijemske biskupije mons. Eduard Španović, rođeni Mitrovčanin, a s njime također i župnik u Laćarku i pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici vlč. Mario Paradžik, podrijetlom iz Vukovara. Radost i zajedništvo tih predivnih trenutaka ne može se opisati ni izgovoriti riječima. Župnik Eduard nas je tada poveo u katedralu, te nas je upoznao sa životom i mučeništvom sv. Dimitrija.

Ispričao nam je također i povijest nastanka Srijemske Mitrovice, tadašnjem Sirmiumu koji je bio jedan od četiri prijestolnice velikog Rimskog carstva, a također i o velikom broju naših ljudi, koji su živjeli na prostoru Srijema, a koji su 90-ih godina bili progonjeni i morali prisilno otići iz Srijema s namjerom da im se uništi i izbriše svaki trag življenja na tim prostorima. Zanimljiv je podatak da su prije progona Hrvati činili čak više od polovine ukupnog stanovništva Srijema. A nije to uopće ni čudno ako uzmemo u obzir da je Srijem već u ranom srednjem vijeku bio u sastavu hrvatske države, a kasnije u sastavu Kraljevine Hrvatske, te zatim Nezavisne Države Hrvatske, i to sve do Zemuna. Danas je u Srijemu ostao živjeti još jako malen broj Hrvata. Oni su svi međusobno povezani i drže se zajedno, kao jedna hrabra obitelj i kao da nam svojim ostankom žele poručiti da su ostali s posebnim razlogom i zadaćom - a to je čuvati uspomene i naše hrvatske korijene koji su ostali duboko usađeni u srijemsko tlo. Redovito se okupljaju na svetim misnim slavljima popunjenim do zadnjega mjesta, a u slobodno vrijeme sastaju se u župskim prostorijama po različitim skupinama koje djeluju u župi.

Nakon razgledavanja katedrale sv. Dimitrija, te osobne i zajedničke molitve, uputili smo se prema centru grada gdje smo se zaustavili ispred ostataka nekadašnje ranokršćanske bazilike sv. Dimitrija, te smo razgledali njenu unutrašnjost. Tamo smo se nakratko pomolili, a zatim ulicama grada pošli prema rijeci Savi. Prolazeći centrom i ulicama Srijemske Mitrovice obasjanim već kasnim ljetnim suncem, mogli smo primijetiti onaj stari način gradnje kuća, koji dolazi posebno do izražaja po njihovim starinskim krovovima i trošnoj fasadi, a koji u zajedništvu s prirodnim ljepotama i šarolikim bojama, te brežuljkastim krajolikom, odišu i daju osjetiti sve čari raskošnog i kićenog Srijema. Dolaskom na rijeku Savu, već pomalo umornu i nekako žalosniju nego smo na nju inače navikli, doznali smo da su upravo tu na jednom od mostova koji se pružaju preko nje, 304. godine zbog kršćanske vjere mučeničkom smrću pogubljeni prvi srijemski biskup sv. Irenej i njegov đakon sv. Dimitrije po kojem je Srijemska Mitrovica dobila ime. No, prije što je dobila naziv Srijemska Mitrovica nosila je ime Dmitrovica. Valja također napomenuti da je po sv. Dimitriju i naš hrvatski kralj Zvonimir nosio pohrvaćeno ime Dmitar.

Potom smo nakon kratke pauze posjetili ostatke nekadašnje rimske utvrde tj. monumentalne antičke građevine - Sirmiumsku Carsku palaču koja je izgrađena krajem trećeg stoljeća, a također smo obišli i ostatke katoličke crkve koji se nalaze u njenoj neposrednoj blizini, a pokraj kojih naše Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova imaju svoju kuću. A nisu sestre slučajno upravo na tom mjestu. One svojim prisustvom zapravo čuvaju ostatke tih ruševina jer bi ih inače tamošnja vlast već odavno najrađe zatrpala.

Nakon jako ukusnog i obilatog ručka gdje su nas već na samom ulazu restorana domaćini dočekali s pozdravom „Hvaljen Isus i Marija“ i gdje smo se osjećali kao kod kuće, ispunjenih srdaca ali i želuca oprostili smo se od vlč. Eduarda Španovića i katedrale sv. Dimitrija, te krenuli našoj Gospi Tekijskoj. Na Tekijama pred crkvom Gospe Snježne, u svetištu Majke Božje Tekijske, dočekao nas je Petrovaradinski župnik i ravnatelj svetišta Tekije vlč. Stjepan Barišić rukujući se sa svakim od nas i želeći nam dobrodošlicu u to svima drago Marijansko svetište. Voditelj svetišta Petar Pifat ukratko nam je predstavio povijest svetišta, a zatim smo imali svetu misu koju je predvodio predstojnik Škole dr. sc. Stanislav Šota.

Po završetku misnog slavlja, molitvom i pjesmom preporučili smo se Gospi Snježnoj ili kako bi po domaće tamo rekli „Gospi Tekijskoj“, da nas čuva, štiti i zagovara na našim životnim putovima. Svakako je važno spomenuti da je crkva povjerena zaštiti Gospe Snježne jer je upravo na blagdan Gospe Snježne, 05. kolovoza 1716. godine nedaleko od tadašnje crkvice Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije koju su isusovci koristili za bogoslužje, austrijska vojska pobijedila brojčano nadmoćniju tursku vojsku i nanijela joj težak poraz.

Nakon razgledavanja svetišta put nas je dalje odveo u Srijemske Karlovce, u katoličku kapelu Gospe od Mira. U dvorištu ispred kapele Gospe od Mira dočekao nas je vlč. Marko Loš, župnik u Petrovaradinu i župni upravitelj župe Presveto Trojstvo u Srijemskim Karlovcima, i nakratko upoznao sa njenom poviješću i današnjim statusom i funkcijom. Upravo na tom mjestu 29. siječnja 1699. godine sklopljen je Karlovački mir između kršćanskih saveznika i Turaka. Tim sporazumom osmanlijska je vojska bila poražena i okončan je veliki turski rat. Poslije potpisivanja mira franjevci su u spomen na taj događaj sagradili drvenu kapelu posvećenu Gospi od Mira, koju su Turci srušili prilikom slijedećeg austrijsko – turskog sukoba. Poslije turskog poraza u bici kod Petrovaradina franjevci su podigli novu kapelu 1716. godine koja je postojala sve do 1817. godine kada su Karlovački katolici podigli sadašnju kapelu. Iz Srijemskih Karlovaca zaputili smo se za Petrovaradin, gdje smo na putu do naše katoličke crkve sv. Jurja i župne kuće u kojoj stanuje Srijemski biskup Đuro Gašparović, prošli pokraj rodne kuće našega hrvatskoga bana Josipa Jelačića. U crkvi sv. Jurja, koju su poslije odlaska Turaka izgradili isusovci, vlč. Marko nam je ukratko iznio podatke o samoj crkvi i posvjedočio o našem hrabrom biskupu Đuri Gašparoviću koji s ponosom predstavlja, predvodi i čuva naš hrvatski puk, a potom smo se laganim korakom, kako su već koga noge nosile, uputili prema Petrovaradinskoj tvrđavi. Uspon na Tvrđavu nije bio nimalo lak, a pogotovo ne za one koji nisu bili u baš najboljoj formi, uzimajući i činjenicu da je bila i sparina, a nad nebom i tvrđavom su se nadvili tamni oblaci najavljujući i donoseći nevrijeme i kišu. Pogledom s tvrđave na Novi Sad i početkom padanja kiše koja se u trenutku izlila sa nebeskih visina blagoslivljajući nas, naše hodočašće se polako bližilo svome kraju. Na putu prema miloj nam Hrvatskoj domovini zapjevale su se naše stare hrvatske srijemske pjesme, a prije samoga razilaženja predstojnik Škole dr. sc. Stanislav Šota uputio nam je riječi zahvale, a ujedno i ohrabrenja za naš budući angažman u župnoj zajednici, te smo svi sretni i duhovno obogaćeni proživljenim lijepim trenucima u Srijemu zahvalili Gospodinu na darovanim nam i primljenim milostima u danu koji je bio uistinu čudesan.  Krešimir Jakumetović

 

 

SKUPŠTINA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE

25. rujan 2015.

Skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajineOSIJEK (TU) - Đakovačko-osječka crkvena pokrajina pred izazovom siromaštva u Slavoniji, Pastoralni izazovi grada Osijeka te Izbjeglička kriza bile su teme skupštine biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, održane u srijedu, 23. rujna, u Vikarijatu Osijek. Susretu su nazočili mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki u miru, mons. Antun Škvorčević, biskup požeški te kancelari navedenih nad/biskupija. Zbog aktualnih poteškoća na graničnim prijelazima, skupštini nije nazočio srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović. Početku sjednice nazočili su i medijski djelatnici.

Siromaštvo u Slavoniji. Pojašnjavajući teme skupštine, nadbiskup i metropolit Hranić podsjetio je na veliki egzodus ljudi iz Slavonije zbog nezaposlenosti i rastućeg siromaštva, što se odrazilo i na demografsku depopulaciju, pa su ruralna područja Slavonije opustjela. To je veliki izazov za obje biskupije, naglasio je i nastavio: „Za mojih boravaka u inozemstvu posljednjih godina vidio sam i čuo kako najveći postotak novopridošlih u hrvatske katoličke misije čine ljudi s područja Slavonije. Nekada se u Slavoniju dolazilo, sada se odlazi. Susrećemo se s ozbiljnim i teškim pitanjem i izazovom siromaštva, pa želimo vidjeti što kao Crkva možemo učiniti i na koji način tome pristupiti.“ Poticaj za zajedničku diskusiju biskupima je prigodnim izlaganjem dao prof. dr. Vladimir Dugalić, profesor društvenog socijalnog nauka Crkve na KBF-u u Đakovu.

Pastoralno djelovanje od zajedničkog interesa u gradu Osijeku. Govoreći o pastoralnom djelovanju u gradu Osijeku, mons. Hranić je naglasio kako će biskupi zajednički promišljati o prijedlozima i mogućnostima razvijanja pastorala na ovome prostoru. Podsjetio je na velik broj studenata koji u Osijek dolaze iz raznih dijelova Slavonije, a ovdje svoje sjedište imaju i brojne institucije čija nadležnost seže sve do Požeške biskupije. Istaknuo je nove mogućnosti zgrade Vikarijata s novoizgrađenim dvoranama te najavio osnivanje Instituta za novu evangelizaciju Ivan Pavao II. Navedeni Institut trebao bi na akademskoj razini ulaziti u kontakt s različitim institucijama i njihovim djelatnicima na području Osijeka i okoline te tako ostvariti prioritetne zadaće Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske – a te su, uz rad s odraslima, mlađim obiteljima i bračnim parovima, na osobit način rad sa studentima i fakultetski obrazovanim osobama, jer one uvelike utječu na stvaranje vrijednosnog ozračja u čitavu društvu. Ravnatelj Instituta, kao i biskupski vikar za grad Osijek, bit će prof. dr. Vladimir Dugalić, čija će zadaća biti, među ostalim, i koordinacija nadžupnih oblika pastorala u gradu.

Izbjeglička kriza. Biskupi su razgovarali i o velikom humanitarnom izazovu izbjegličke krize, kojom je na osobit način pogođeno područje Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nadbiskup Hranić naglasio je da se Caritas od prvoga trenutka uključio u pružanje karitativne pomoći izbjeglicama u prolazu u obliku osnovnih živežnih namirnica i higijenskih potrepština te da su obje biskupije spremne pomoći u svemu što one mogu, ne ulazeći u druga ozbiljna pitanja i dimenzije izbjegličke krize. „Nositelj humanitarne skrbi za izbjeglice je Hrvatski Crveni križ, a mi s njima imamo dobru, koordiniranu suradnju“, naglasio je mons. Hranić, podsjećajući na sadržaj okružnice koju je uputio, kao što je to učinio i mons. Škvorčević za svoju biskupiju.

Potaknut novinarskim upitom, nadbiskup Hranić opisao je situaciju u Tovarniku, gdje je bio u subotu, 18. rujna. Rekao je da je tada u Tovarniku bilo oko 2.500 migranata, koji su se za svog boravaka u tom mjestu disciplinirano i mirno ponašali. Pripremao se vlak za odlazak migranata, kao i autobusi, a sve je koordinirala policija. Svi su bili opskrbljeni hranom i pićem, jedino se podjela obuće odvijala uz malu gužvu. Nadbiskup je rekao kako se s izbjeglicama moglo mirno komunicirati te da su izrazili zadovoljstvo onim što im je pruženo. „Ugodno me iznenadilo da su naši vjernici po selima pokazali toliko otvorenosti, empatije i suosjećanja. Očito da progonstvo i sve što su stanovnici s područja istočne Slavonije i zapadnog Srijema proživjeli tijekom rata utječe na njihovu spremnost da pomognu drugima u potrebi. Čujem kako ljudi iz svojih domova iznose ono što imaju i dijele izbjeglicama, poštujući njihov način ishrane“, istaknuo je nadbiskup Hranić. „To su Crkva i njezin Caritas na djelu, oni očituju humano lice utjelovljenoga Sina Božjega.“

Novinari su biskupe pitali kako gledaju na strah od islamizacije Europe, na što je mons. Hranić odgovorio: „Mi se ne bojimo. Doživljavamo da je svaki čovjek brat, da smo svi stvoreni na sliku Božju i da nijedna religija u svom sadržaju nema elemente nasilja. Imamo višestoljetno iskustvo mirnoga suživota s islamom u BiH, kao i u mnogim krajevima svijeta. Posljednjih godina došlo je do određene radikalizacije, pa zbog onoga što se događa u Siriji ISIL izaziva strah i zebnju. Vidimo da nedovoljno promišljena politika i diranje u postojeći suživot može izazvati dugoročne i vrlo ozbiljne posljedice. Ovo što se danas događa posljedica je nečega te to treba biti poticaj za kritičko razmišljanje o promjeni pristupa izvoru krize na Bliskom istoku. Ovakav razvoj situacije zahtijeva i poziva one koji su izazvali krizu na radikalan obrat u vođenju vlastite politike, na oslobođenje od vlastitih interesa te na zauzetost za opće dobro.“

 

Biskup Škvorčević je dodao kako budućnost Europe ovisi o tome kakvi će se odnosi izgraditi između islama, kršćanstva i onih koji smatraju da nisu vjernici. „To je silna zadaća koja stoji pred nama, te ni mi u Hrvatskoj ne možemo ostati ravnodušni prema tome i reći da nas se to ne tiče. Budućnost će tražiti od nas da prihvaćamo jedni druge, ne s naslova islama ili kršćanstva, već s naslova ljudskoga i da s tog polazišta pokušamo voditi dijalog“, naglasio je biskup Škvorčević . Nadbiskup Srakić podsjetio je kako je biskup Strossmayer u jednom listu rekao: „Naslućujem da će iza ovih nereda, zbrke koja postoji u svijetu, uslijediti vedri dani.“ Izrazio je nadu da je možda ova zbrka koju doživljava Europa danas nagovještaj nečega vedroga. Potom je poručio: „Nema gladnog katolika, nema gladnog Hrvata - gladan je čovjek. I kad treba pomoći, onda pomažemo čovjeku. Zato ne možemo reći kako nam ne trebaju muslimani. Treba pomoći čovjeku, od one najsitnije djece, do odraslih ljudi koji su u zreloj dobi morali napustiti svoju domovinu.“

Posjet izbjegličkom kampu Opatovac i graničnom prijelazu Bapska. U popodnevnim satima nadbiskup Hranić i biskup Škvorčević, u pratnji ravnatelja Caritasa te kancelara obiju biskupija, posjetili su izbjeglički kamp u Opatovcu te nekadašnji pogranični prijelaz u Bapskoj, preko kojega trenutno pristiže u Hrvatsku najveći broj izbjeglica. M. Kuveždanin                                                                                                                              Preuzeto sa http://www.djos.hr

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >