Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 >

PRAVILNIK ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA – PROGLAŠENJE

05. veljača 2011.

 

GRB-BISKUP_URO-2008

 

PETROVARADIN, 5. veljače 2011. godine Na sjednicama biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine pristupilo se izmjenama i dopunama dosadašnjih odredbi, pravilnika i statuta. Tako je došlo do izmjene i dopune dosadašnjih odredbi za župna vijeća i izradi novog Pravilnika za župno pastoralno vijeće Srijemske biskupije.



 

PETROVARADIN, 5. veljače 2011. godine Na sjednicama biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine pristupilo se izmjenama i dopunama dosadašnjih odredbi, pravilnika i statuta. Tako je došlo do izmjene i dopune dosadašnjih odredbi za župna vijeća i izradi novog Pravilnika za župno pastoralno vijeće Srijemske biskupije.Ovaj Pravilnik stupa na snagu 25. siječnja 2011. godine odobrenjem dijecezanskog biskupa. Od toga dana prestaju vrijediti Odredbe od 15. svibnja 1988. godine, br. 981/1988., a koje su uzete u obzir prilikom izrade novoga Pravilnika.

 

PRAVILNIK ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA

U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

 

 

Narav i svrha

 

Članak 1.

Župno pastoralno vijeće (u daljnjem tekstu: ŽPV) savjetodavno je tijelo župnika (usp. kan. 536 § 1-2) koje u skladu s krsnim poslanjem svih vjernika i sviješću suodgovornosti planira, promiče i usklađuje pastoralnu djelatnost u župi na području naviještanja Božje riječi (kerigma), bogoslužja (leiturgia) i dobrotvornosti (diakonia).

 

 

Ustanovljenje

 

Članak 2.

Svaka župa Đakovačko-osječke nadbiskupije treba imati ŽPV, koje predstavlja cijelu župnu zajednicu (usp. kan. 536; dekrete o osnutku ŽPV-a br. 981/1988. od 15. svibnja 1988. i br. 1100/1997. od 4. lipnja 1997.; Izjave i odluke Druge biskupijske sinode, br. 583).

 

 

Sastav

 

Članak 3.

1. Broj članova ŽPV-a ovisi o veličini župe. Neka on ne bude manji od 6 niti veći od 20 članova.

2. Za članove ŽPV-a mogu biti izabrane punoljetne osobe koje su primile sakramente kršćanske inicijacije. Trebaju se odlikovati uzornim kršćanskim životom, razboritošću, aktivnim sudjelovanjem u životu župne zajednice te biti spremne promišljati o pastoralnim pitanjima u crkvenom duhu. Predlaže ih župnik, izabire župna zajednica, a potvrđuje dijecezanski biskup. Svoju službu vrše besplatno.

3. Članovi ŽPV-a po službi su župnik, župni vikari i rektori javnih crkava na području župe. Župnik neka vodi računa da među članovima ŽPV-a bude i barem po jedan predstavnik osoba posvećenoga života te vjeroučitelja u školi koji žive na području župe.

 

 

Izbor

 

Članak 4.

1. Kad dijecezanski biskup odredi datum izbora članova ŽPV-a, župnik je pozvan duhovno pripremiti župnu zajednicu tako da posvijesti suodgovornost vjernika laika za vlastitu župu i za ostvarenje poslanja Crkve. Uz to protumači zadaće ŽPV-a, postupak izbora kandidata i zajednicu poziva na molitvu za izbor.

2. Barem četrnaest dana unaprijed župnik obavještava vjernike o mjestu i datumu izbora članova ŽPV-a, upoznaje ih s listom kandidata, te ih poziva na sudjelovanje na izboru.

3. Posavjetovavši se s nekima od suradnika, župnik sastavlja listu kandidata za ŽPV, vodeći računa o zastupljenosti svih staleža i dijelova župe. Na listu treba uvrstiti barem dvostruko više kandidata od predviđenog broja članova ŽPV-a, naznačivši uz ime svakog kandidata i godinu njegova rođenja, adresu stanovanja te zanimanje.

4. Župnik određuje i odbor, sastavljen od barem troje župljana, koji mu pomažu u pripremi i u izboru članova ŽPV-a.

 

Članak 5.

1. Izbor članova ŽPV-a obavlja se u cijeloj Biskupiji u nedjelju koju odredi dijecezanski biskup poslije svake svete mise.

2. Aktivno pravo glasa imaju svi punoljetni župljani koji su primili sakramente kršćanske inicijacije. Biraju tako da na listi s popisom kandidata zaokruže redni broj ispred imena onoliko kandidata  koliko je predviđeno članova ŽPV-a.

3. Izabrani su oni kandidati koji dobiju najveći broj glasova. Ako ih je više s jednakim brojem glasova, izabran je stariji po dobi.

4. Župnik u roku od tjedan dana pisanim putem dostavlja dijecezanskom biskupu na potvrdu imena onih osoba koje su na izborima dobile najveći broj glasova. Uz dopis dostavlja i primjerak glasačkoga lista s imenima svih kandidata te uz svako ime navodi i broj dobivenih glasova.

5. Ako među članovima ŽPV-a po službi niti među izabranima članovima ŽPV-a nema nijednog člana ustanova posvećenog života ili nijednog vjeroučitelja u školi, župnik uz popis izabranih članova za potvrdu dijecezanskom biskupu dodaje i po jednog njihovog predstavnika.

 

Članak 6.

1. Članove ŽPV-a potvrđene od dijecezanskog biskupa župnik predstavlja župnoj zajednici u nedjelju koju odredi dijecezanski biskup na svetoj misi na kojoj su nazočni i svi potvrđeni vijećnici.

2. Potvrđeni članovi ŽPV-a mogu prilikom predstavljanja pred župnom zajednicom izreći obećanje da će svoju službu obavljati zauzeto i savjesno.

3. Potvrđene članove ŽPV-a župnik je dužan što prije poučiti o njihovim dužnostima i pravima, te ih upoznati s pastoralnim potrebama i djelatnostima župe. Isto tako, dužan je pozivati ih na sudjelovanje u programima koji se za njih organiziraju na regionalnoj i biskupijskoj razini.

 

 

Predsjednik

 

Članak 7.

Predsjednik ŽPV-a je po pravu župnik (usp. kan. 536 § 1-2). Župnik:

-         saziva i predsjeda sjednicama ŽPV-a;

-         određuje dnevni red svake sjednice;

-         određuje zapisničara sjednice.

 

 

Mandat članova

 

Članak 8.

1. Mandat članova ŽPV-a traje pet godina, a svaki član može biti ponovno biran. Za trajanja mandata članovi ŽPV-a mogu biti uklonjeni zbog teških razloga, koje treba dokumentirati i dostaviti dijecezanskom biskupu da on uklanjanje prihvati. Težak razlog mogu biti i tri neopravdana uzastopna izostanka sa sjednica ŽPV-a.

2. U slučaju preseljenja na područje druge župe, smrti, ostavke prihvaćene od župnika, uklanjanja ili trajne spriječenosti člana Vijeća, župnik treba u roku od mjesec dana o tome pisanim putem obavijestiti dijecezanskog biskupa i od njega zatražiti da kao novog člana ŽPV-a potvrdi osobu s izborne liste koja je s najvećim brojem glasova dobivenim na izborima ostala izvan Vijeća. Tom vijećniku mandat istječe u isto vrijeme kad i ostalim članovima.

 

 

Sjednice

 

Članak 9.

1. ŽPV održava sjednice četiri puta godišnje, a ako je potrebno i više puta. Župnik pisanim putem saziva sjednice ŽPV-a barem osam dana unaprijed. Sjednicu je dužan sazvati i na traženje jedne trećine članova Vijeća.

2. Za valjanost sjednice potrebna je prisutnost barem dvije trećine članova. Odluke se donose apsolutnom većinom glasova (polovica plus jedan glas), a postaju pravomoćne ako ih odobri župnik.

3. Na sjednicama ŽPV-a mogu sudjelovati na poziv župnika i druge osobe u ulozi stručnjaka, no nemaju pravo glasa pri donošenju odluka.

4. Župnik neka ne odstupa od jednodušnog mišljenja Vijeća bez veoma važna razloga. Važne odluke koje donese nakon savjetovanja s ŽPV neka osobno na prikladan način priopći župnoj zajednici.

5. Poželjno je da ŽPV, u dogovoru sa župnikom, o svom redovitom radu i zaključcima sjednica na primjeren i svima dostupan način redovito obavještava čitavu župnu zajednicu.

6. O sjednici se vodi zapisnik. Zapisnik sjednice mora biti prihvaćen na sljedećoj sjednici, te potpisan od župnika i zapisničara.

7. Zapisnike treba prigodom kanonskog pohoda dati na uvid dijecezanskom biskupu, odnosno njegovu delegatu.

 

 

Djelovanje

 

Članak 10.

1. ŽPV razmatra sva pitanja povezana s vjerskim životom i pastoralnim djelovanjem u župi, pripravlja prijedloge i zaključke te vodi brigu za njihovo provođenje.

2. U načelu ima tri odbora:

  1. Odbor za naviještanje Božje riječi otkriva i potiče karizme i službe unutar župne zajednice, pomaže župniku u okupljanju i trajnoj formaciji župnih suradnika. Skrbi o unaprjeđenju župne kateheze, pastorala braka i obitelji, mladih te različitih "posebnih" skupina vjernika i društvenih ustanova na njezinu području. Traži nove mogućnosti evangelizacije vjernika i društvene sredine.
  2. Odbor za liturgijski i molitveni život potiče kršćansko slavlje dana Gospodnjega, skrbi o pripremi bogoslužnih i molitvenih slavlja u župi, promiče različite liturgijske službe, aktivno sudjelovanje svih vjernika u liturgiji, skrbi o doličnosti i urednosti paramenata, liturgijskog posuđa i knjiga te o uređenju liturgijskog prostora u skladu s liturgijskim propisima.
  3. Odbor za karitativnu djelatnost posvećuje brigu siromašnima, socijalno ugroženima te osobama na rubu društva. Razmatra socijalne i druge probleme svoje okoline te nastoji u granicama mogućnosti župe pružiti djelotvornu pomoć. Promiče suradnju s vjerničkim društvima i socijalnim ustanovama. Organizira pastoral starijih osoba i bolesnika te članova njihovih obitelji.

 

 

Uputa na opće odredbe

 

Članak 11.

Na sve ono što nije sadržano u ovom Pravilniku primjenjuju se odredbe Zakonika kanonskoga prava te Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske.

 

 

Stupanje Pravilnika na snagu

 

Članak 12.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu kad ga odobri dijecezanski biskup. Od toga dana prestaju vrijediti Odredbe od 15. svibnja 1988. godine, br. 981/1988.

___________________

 

Broj: 28/2011.

 

Ovime odobravam gornji Pravilnik župnog pastoralnog vijeća u Srijemskoj biskupiji te on stupa na snagu s današnjim datumom.

 

U Petrovaradinu, 25. siječnja 2011.

 

 

Preč. Marko Loš,                                                      + Đuro Gašparović,

         kancelar                                                             biskup srijemski

 

Biskupski ordinarijat

POŽAR U RIMOKATOLIČKOJ CRKVI U NEŠTINU

04. veljača 2011.

 

NEŠTIN, 4. veljače 2011. godine - Policijskoj stanici u Bačkoj Palanci prijavljeno je da je tijekom noći između 2. i 3. veljače izvršena provala i dogodio se požar u Rimokatoličkoj crkvi Svete Ane u Neštinu.



      NEŠTIN, 4. veljače 2011. godine - Policijskoj stanici u Bačkoj Palanci prijavljeno je da je tijekom noći između 2. i 3. veljače izvršena provala i dogodio se požar u Rimokatoličkoj crkvi Svete Ane u Neštinu. Prema izjavi župnika u Čereviću, koji upravlja filijalom Neštin, požar je započeo u sakristiji crkve gdje je izgorio sav crkveni inventar i proširio se u svetište do oltara. Provala na glavna crkvena vrata i požar se ponovio sljedeće noći između 3. na 4. veljače kada je zapaljen oltar i propovjedaonica u crkvi, koji su zajedno s drugim crkvenim inventarom potpuno izgorjeli.

      Detalji provale i požara će biti poznati nakon policijskog izvješća. Istraga je u tijeku.

 

Tomislav Mađarević

 

 

 

Tomislav Mađarević

U BEŠKI KONCERT ODRŽAO ZBOR „SVETE CECILIJE“ IZ ZEMUNA

03. veljača 2011.

 

Koncert_Sv._Cecilije_u_Beki

BEŠKA, 30. siječnja 2011. godine - Na inicijativu prečasnog Božidara Lusaveca iz Beške i Zemunskog župnika, monsinjora Joze Duspare upriličen je koncert u župnoj crkvi „Svete Terezije od Djeteta Isusa“ u Beškoj.



 

      BEŠKA, 30. siječnja 2011. godine - Na inicijativu prečasnog Božidara Lusaveca iz Beške i Zemunskog župnika, monsinjora Joze Duspare upriličen je koncert u župnoj crkvi „Svete Terezije od Djeteta Isusa“ u Beškoj. Naime, članovi crkvenog zbora „Svete Cecilije“ iz Zemuna rado su prihvatili poziv da održe koncert sa neznatno izmenjenim programom u odnosu na onaj koji je upriličen pred Božić, tačnije 22.12. prošle godine u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu.

Koncert_Sv._Cecilije_u_Beki

      Nakon veoma ugodne dobrodošlice od strane domaćeg župnika i župljana, članovi zbora su počeli užurbano da vrše posljednje pripreme pred koncert pošto su se prethodno malo opustili uz zdravicu i ugodan razgovor sa domaćinima.  Koncert je započeo pjesmom „Raduje se o Betleme“ nakon koje je usljedio niz, svim vjernicima veoma dobro poznatih, pjesama kao što su „Spavaj sinko“, „O pastiri“, „Veselje ti navješćujem“ i mnogih drugih.  Nakon nekoliko izvedenih numera koje je zbor pod vođstvom mlade talentirane dirigentice Natalije Stamenković sa puno truda i ljubavi pripremio, mladi ministrant Petar Dujić je pročitao pjesmu „Sretan Božić“ a zatim, pošto je zbor izveo sljedećih nekoliko kompozicija,  gospođa Danijela Lukinović je pročitala pjesmu „Zašto?“.

Koncert_Sv._Cecilije_u_Beki_III

      Publika je potom, na veliko zadovoljstvo, imala priliku da pogleda i predstavu „Siroče“ koju je sa puno ljubavi i truda sa djecom i mladima pripremila sestra Ozana.  U nastavku programa, zbor „Svete Cecilije“ je izveo još nekoliko Božićnih pjesama. Nakon svake od njih začuo bi se pljesak koji je u potpunosti ispunjavao crkvu. Na licima u publici, a isto tako i na licima članova zbora, jasno se moglo primjetiti raspoloženje najradosnijeg kršćanskog blagdana iako je Božićno vrijeme već za nama.  Program koncerta završen je pjesmom „Tiha noć“ koju svi vrlo rado i slušaju i pjevaju.

Koncert_Sv._Cecilije_u_Beki_II

      Na samom kraju večeri, monsinjor Jozo Duspara i domaći župnik Božidar Lusavec uputili su nekoliko riječi učesnicima koncerta i publici. Interesantan je podatak da su župe Beške i Maradika, koje nemaju neku značajniju povijest i koje su različite po mentalitetu svojih župljana, oduvijek bile povezane pa su tako i ovom prigodom koncertu prisustvovali i mnogi Maradićani.  To je svakako primjer kako se u praksi živi vjera. Nakon koncerta Zemunci i domaćini su nastavili ugodno druženje uz zakusku i veoma živ razgovor. Ne štedeći ni tada glasove, do kraja večeri se začula i još po neka pjesma koju su članovi zbora poklonili domaćinima. Kao što su i prečasni Božidar i prečasni Jozo istakli,  ovo svakako neće biti posljednji put da se župljani Zemuna i Beške sastaju da bi podijelili ono najdragocjenije što čovjek posjeduje, duhovne darove i vrijednosti.

 

Lukinović Danijela

 

Danijela Lukinović

DAN KAD JE TOVARNIK PLAKAO

03. veljača 2011.

 

Dan_kad_je_Tovarnik_plakaoTOVARNIK, 31. siječnja 2011. godine – U Tovarniku je obilježen „Dan kada je Tovarnik plakao“. Uspomena je to na dan prije trinaest godina kada su ekshumirane 53 mučki ubijene žrtve Tovarničana, branitelja i civila.



 

      TOVARNIK, 31. siječnja 2011. godine – U Tovarniku je obilježen „Dan kada je Tovarnik plakao“. Uspomena je to na dan prije trinaest godina kada su ekshumirane 53 mučki ubijene žrtve Tovarničana, branitelja i civila. Toga tragičnoga dana kada su se u dugom nizu kovčega nalazili nevini stradalnici , ubijeni u egzekucijama četnika i JNA, pojedine obitelji oplakivale su mnogobrojne članove, među kojima je najmlađi mučenik imao samo sedamnaest godina.

Dan_kad_je_Tovarnik_plakao

      Komemoracija je obuhvatila procesiju koja je krenula iz školskoga dvorišta kao i prije trinaest godina, i duž puta do groblja uz pjevanje svetih pjesama, stigla najprije pred zajedničku masovnu grobnicu. Nakon molitve svećenika tovarničkoga župnika Stjepana Vukovca, izaslanstva Županije , Općine i raznih udruga položile su vijence i zapalile svijeće. Kratkim obraćanjem župana Bože Galića i načelnika Jakoba Asića podsjetili smo se na dane plača i tuge, a potom se uputili na grob mučenika vlč. Ivana Burika. Ubijen je u Domovinskom ratu u naletu podivljalih četničkih hordi, iako je bio zagovornik ekumenizma i zajedništva  među narodima.

      Dan ranije u Tovarniku je predstavljena dokumentarna knjiga „Svjedoci života i smrti Ivana Burika“, u nakladi Udruge dr. Ante Starčević, koju je uredila Nevenka Nekić, a predstavili su je dr. Dražen Živić, ravnatelj Instituta Ivo Pilar u Vukovaru, fra Gordan Propadalo, gvardijan vukovarskoga franjevačkoga samostana, vlč. Petar Šokčević, župnik u miru te urednica Nevenka Nekić. Predsjednik Udruge Antun Ivanković obavijestio je nazočne o radu Udruge koja je do sada objavila dvije knjige i dva dokumentarna filma, priredila znanstveni simpozij  pod nazivom „Ivan Burik  svjedok vjere-mučenik Crkve“, te organizirala niz drugih manifestacija.

      Istu dokumentarnu knjigu predstavili su 26. siječnja u sklopu Svećeničkoga tjedna u Zagrebu u Nadbiskupskoj klasičnoj Gimnaziji biskup gospićko-senjski msgr. Mile Bogović, akademik Stjepan Damjanović, dr. Ante Nazor i urednica.

      Time su se dostojno obilježili povijesni događaji vezani uz Domovinski rat i stradanja na prostoru ne samo Tovarnika, nego cijeloga Srijema.

 

 

 

Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik

Nevenka Nekić, književnica

Antun Ivanković, predsjednik

 

Antun Ivanković

IZBORI ZA ŽUPNA PASTORALNA VIJEĆA – OKRUŽNICA

29. siječanj 2011.

 

GRB-BISKUP_URO-2008

 

PETROVARADIN, 29. siječnja 2011.godine - Uslijed isteka mandata Župnim pastoralnim vijećima (ŽPV), dijecezanski biskup određuje da se izbori za članove ŽPV-a u svim župama Srijemske biskupije održe u nedjelju 20. veljače 2011. godine.

 



 

      PETROVARADIN, 25. siječnja 2011.godine - Svim ŽPV-a u Srijemskoj biskupiji istječe mandat 12. veljače 2011. godine što vrijedi i za župe kojima je u međuvremenu mandat produžen.

      S tim u svezi dijecezanski biskup određuje da izbori članova ŽPV-a u svim župama Srijemske biskupije budu u nedjelju 20. veljače 2011. godine. Izbori neka se obave prema Pravilniku o ŽPV-a. U cijelosti donosimo tekst Okružnice:

 

 

                                                                     Petrovaradin‚ 25. siječnja 2011.

Broj: 27/2011.

Predmet: Župna pastoralna vijeća, izbori

-         okružnica

          SVIM ŽUPNIM UREDIMA

          SRIJEMSKE BISKUPIJE

 

Prečasni/Velečasni gospodine,

 

obavještavamo Vas da članovima svih župnih pastoralnih vijeća (ŽPV) Srijemske biskupije mandat istječe 12. veljače 2011. Isto vrijedi i za župe kojima je u međuvremenu produžen mandat.

Važeće biskupijske odredbe za ŽPV-a nalažu da izbore za članove ŽPV-a treba obaviti u skladu s Biskupijskim odredbama. Određujem da će izbor članova ŽPV-a u svim župama Srijemske biskupije biti u nedjelju 20. veljače 2011. godine.

Biskupijske odredbe o ŽPV-a, čl. 3 kažu da broj članova ne bude manji od 6 niti veći od 20, što ovisi o veličini župe i potrebi da budu zastupljene filijale. U jednoj župi može biti samo jedno ŽPV.

 

Oslanjajući se na važeće Biskupijske odredbe za župna vijeća, donosimo upute za predstojeće izbore članova ŽPV-a.

Neka se izbor obavi na slijedeći način:

1. U nedjelju, 6. veljače 2011. godine, neka se na svim euharistijskim slavljima, u svim crkvama, najavi dan, vrijeme i mjesto izbora članova ŽPV-a i upoznaju vjernike s listom kandidata.

2. U nedjelju 13. veljače 2011. godine, neka se u Srijemskoj biskupiji moli za odgovoran i blagoslovljen izbor članova ŽPV-a.

3. U nedjelju 20. veljače 2011. godine, neka se obavi izbor članova ŽPV-a u skladu s biskupijskim odredbama.

4. O rezultatima izbora treba izvjestiti Biskupski ordinarijat do konca veljače 2011. godine, koji će izdati dekret o potvrdi izbora ŽPV-a.

5. Potvrđene članove ŽPV-a treba predstaviti župnoj zajednici, po mogućnosti za vrijeme nedeljnog euharistijskog slavlja. Potvrđeni članovi ŽPV-a mogu prilikom predstavljanja pred župnom zajednicom izreći obećanje da će svoju službu obavljati zauzeto i savjesno.

 

Svim župnim zajednicama želim da dobiju što bolje članove ŽPV-a, a svim svećenicima želim da u župnim vijećima prepoznaju Božji poziv na obnovljeni apostolski zanos i pastoralno djelovanje u našoj biskupiji, sukladno s suvremenim pastoralnim smjernicama sveopće Crkve.

 

Pozdrav i blagoslov u Gospodinu!

 

 

Preč. Marko Loš                                                     + Mons. Đuro Gašparović

kancelar                                                                        biskup srijemski

 

 

 

 

Biskupski ordinarijat

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 21. PRVA I DRUGA KNJIGA O KRALJEVIMA

29. siječanj 2011.

 

Knjiga_kraljeva1Kr 1-2 izvještavaju o Davidovoj smrti, o Salomonovu usponu na tron te potom prate dvorsku povijest do propasti obaju Kraljevstava. Iako prenose historiografsku građu, i ovdje je interes interpretirati povijest u svjetlu Deuteronomija.



 

      Sastav knjiga

      1Kr 1-2 izvještavaju o Davidovoj smrti, o Salomonovu usponu na tron te potom prate dvorsku povijest do propasti obaju Kraljevstava. Pregled materijala:

 

1Kr 3-11 opisuju Salomonovo kraljevanje:

  - pozitivne strane – 3,1-10,29 (mudrac, graditelj, trgovac, diplomat);

  - negativnu stranu – 11;

1Kr 12-13 – politički i vjerski raskol

1Kr 14-16 – povijest dvaju kraljevstava do pojave proroka Ilije

1Kr 17-2Kr 1 – ciklus o Iliji

2Kr 2-13 – ciklus o Elizeju

2Kr 14-17 – dva kraljevstva do pada Sjevernog kraljevstva 721.

2Kr 18-25,21 – opisuje Južno kraljevstvo

2Kr 25,22-30 – razni dodaci

 

      Temeljni teološki naglasci

      Iako prenose historiografsku građu (potječe iz kraljevskih arhiva, narodne predaje), i ovdje je interes deuteronomističkog redaktora (DtrH) prvotno teološki – interpretacija povijesti u svjetlu Deuteronomija. Glavni kriterij prosudbe jest vjernost pojedinog kralja i naroda Savezu s Gospodinom, pogotovo kada se radi o pitanjima idolatrije te centralizacije kulta u Jeruzalemu.

      Povijest dvaju odvojenih kraljevstava jest djelo deuteronomističke škole 6. st.pr. Kr. Namjera je bila prikazati zašto su propala oba Kraljevstva. Ogledni primjer njihovog postupka jest prikaz religioznog djelovanja Jeroboama I u 1Kr 12,26-33. Naime, u 10. st. nije postojao nikakav monopol jeruzalemskog Hrama, a kultovi organizirani u Betelu i Danu bili su kultovi posvećeni Izraelovom Bogu, bikovi tj. telad tamo nisu predstavljali idole nego vidljive znakove nevidljive Božje prisutnosti. Ipak pripovjedač ove kultove smatra idolatrijom, kler neovlaštenim, a u teladi vidi oživljavanje zlatnog teleta iz Iz 32. Oltar je stoga osuđen od anonimnog proroka (13,1-10).

      Zanemarujući profane (političke, diplomatske, vojne i dr.) aspekte, kraljeve i ostale likove se prosuđuje prvenstveno sa religioznog aspekta. Tako su svi kraljevi Sjevernog kraljevstva osuđeni jer su favorizirali kanaansku idolatriju ponavljajući Jeroboamov grijeh (1Kr 12,26-33; usp. 11,26-40), a od južnih jedino su pozitivni Ezekija i Jošija zbog borbe protiv idolatrije. Ni Salomon koji je gradio jeruzalemski Hram nije pošteđen osude, jer njegova kasnija idolatrija jest smatrana uzrokom podjele Kraljevstva (1Kr 11,26-40). I pad Sjevernog kraljevstva bit će isto tako uzrokovan idolatrijom (2Kr 17,7-23).

      Južno kraljevstvo je imalo svoju uzdanicu u liku kralja Jošije koji se bio svim srcem obratio Gospodinu (2Kr 22-23). Ključni moment u Jošijinoj reformi jest slavljenje Pashe u Hramu (2Kr 23,21-23), kao što je naznačeno u Pnz 16,1-8. Ovo slavlje, čini se, zaokružuje cjelokupno do sada prepričavano Izraelovo iskustvo počevši od egipatskog ropstva. Naime, u knjigama od Post-2Kr su opisana samo 4 slavlja Pashe a svako od njih se nalazi na početku nove etape u hodu izraelskog naroda. Tako je prva Pasha (Iz 12) preludij izlasku iz egipatskog ropstva, drugu (Br 9,1-5) su slavili na Sinaju kao slobodni ljudi na početku hoda u Savezu s Gospodinom, treću je slavio Jošua (Jš 5,10-12) po prelasku Jordana i po ulasku u Obećanu zemlju, a četvrta je Jošijina kad je došlo do centralizacije kulta u Jeruzalemu.

 

      Teologija Hrama

      Hram je kuća u kojoj Gospodin nastanjuje svoje ime i u kojoj prebiva Njegova slava (1Kr 8,10-12). U svojoj dugačkoj molitvi Salomon ga predstavlja mjestom u kojem se grešnici mogu obraćati Bogu tražeći oproštenje (8,22-53). U slijedećem poglavlju sam Gospodin predskazuje da će Izraelova nevjernost uzrokovati razorenje Hrama (9,1-9). Ovo je zapisano nakon što se razorenje dogodilo 587.g. i nastoji pružiti objašnjenje.

      Hram, iako je prebivalište slave Božje ipak nije garancija za iskreni i trajan hod s Njim. Provodeći idolatrijski život, oni koji potom u nj dolaze i nastoje se štititi njime kao mjestom sigurnosti na taj način i sam Hram čine objektom idolatrije. On je trebao biti mjesto tj. sredstvo susreta a ne zaštitno sredstvo protiv istine i vjernosti Bogu, nekakva amajlija koja bi davala sigurnost pred Gospodinom. Uz Hram, koji se pokazao relativno pasivnim, postojala je potreba za znatno aktivnijim i efikasnijim kontaktom Boga s narodom.

 

      Proroštvo

      Jedno od obilježja DtrH koje stoga izbija u prvi plan u 1-2Kr jest proroštvo. Imajući Pnz 18,15-18 kao oslonac, DtrH bilježi sve proročke pojave i njihove riječi: povijest tako postaje trajno ispreplitanje proročke riječi i obećanja te njegovog ispunjenja. Stoga ne čudi poveći broj proroka: Samuel, Natan, Gad, Ilija, Elizej, Izaija (2Kr 19-20) te grupe proročkih sinova (1Sam 10,5-12; 2Kr 2,7-18; 4,1). Proroštvo je stoga način Božje stalne prisutnosti usred svoga naroda. Ono je jasan znak Njegove vjernosti kojom ne prepušta narod samom sebi i razornoj snazi grijeha, nego neprestano traži kako bi ga izbavio i zato mu šalje svoju riječ putem proroka kojeg uzima u svoju službu.

      Božja poruka u proročkoj riječi podsjeća na prošle Gospodinove spasenjske zahvate, postaje poticaj koji raskrinkava grijeh, naviješta posljedice grijeha i prijeti kaznom da bi čovjek skrenuo s pogubnog puta kojim je krenuo. Na slušateljima je prihvatiti proročku riječ i obratiti svoj (hebr. šub, vratiti se) put autentičnog traženja Boga. Obraćenje se očituje prije svega u odbacivanju idolatrije i  u vršenju pravednosti prema bližnjemu.

      Famozni tekst 2Kr 17,7-23 uzrokom propasti obaju Kraljevstava smatra prije svega idolatriju (r. 7-12.19-20) – ona je razlog i razorenju Hrama (1Kr 9,1-9) – te nespremnost naroda poslušati proročku riječ (r.13-14; 24,2). Mojsijev projekt vjernosti (Pnz 5,1-4; 6,4-8; 9,1 itd.) koji je poslije ponovno prihvaćen u Obnovi Saveza (Jš 24), vremenom biva sve intenzivnije odbacivan; opomene nisu vrijedile. Progoniti Gospodinove proroke znači odbijati Savez i navući na se Njegovu srdžbu. Time babilonsko sužanjstvo dobiva teološko opravdanje.

 

      Primjer: prorok Ilija

      Jedan od proroka koji su pozivali na vjernost Savezu jest „otac“ biblijskog proroštva, prorok Ilija. Njega susrećemo poglavito u tzv. ciklusu proroka Ilije (1Kr 17-2Kr 2). Tamo se na relativno jednostavan način oslikava profil čovjeka Božjeg. I ovdje se radi „svetoj biografiji“ napisanoj s velikom umjetničkom i religioznom senzibilnošću. DtrH ga opisuje kao „drugog utemeljitelja jahvističke vjere“ iza Mojsija. On je, za razliku od Samuela koji je uvodio novi politički sustav i rješavao pojedinačne probleme, trebao spasiti sam Izraelov identitet da ne dođe do potpunog otpada od Gospodina. Dakle, sve ono što je Izrael postao nakon izlaska iz Egipta došlo je u pitanje. Ova opasnost je pratila Izrael i nakon vremena proroka Ilije pa je zato njegov lik i djelo naročito interesantan DtrH.

      Prorok Ilija se pojavljuje iznenada da bi najavio pošast kao Mojsije jednu od egipatskih nevolja (1Kr 17,1-29). Potom se skriva na potoku Keritu gdje ga Gospodin čudesno hrani (17,2-6) kao svojevremeno narod u pustinji. Nakon čudesne žrtve na Karmelu i svršetka suše (18,20-46), mora poput Mojsija u izgnanstvo; poput njega susreće Boga na Horebu u lahoru (1Kr 19,12), te poput Mojsija prije svog silaska sa scene ostavlja nasljednika (1Kr 19,15-21), prije nego što će misteriozno iščeznuti na kolima u vihoru, put neba. On pripada najvećim i najtajnovitijim osobama izraelske povijesti.

      Dvije su temeljne osobine proroka čija je riječ gorjela kao zublja (Sir 48,1). Svjedok je Boga živoga: stalno živi u prisutnosti Božjoj, pa i u trenucima obeshrabrenja (1Kr 19); snažno je branio Gospodinova prava nad Izraelom i suzbijao pokušaje idolatrije; prokazivao je nepravde moćnika (1Kr 21) i tako anticipirao poruku Amosa i Hošee. Stajući u odbranu Boga i bližnjega naznačivao je put postizanja mira (šalom) i stoga ga Biblija smatra pripraviteljem mesijanskih vremena (usp. Mal 3,1.22-24; Sir 48,10; Mk 9,9-13). On je svjedok trezvenog i asketskog života: pred izazovom blagostanja (usp. Pnz 8,7-20) i luksuza (usp. Am 2,6-16), jasno pokazuje da čovjek ne živi samo od kruha nego od onoga što izlazi iz Božjih usta (Pnz 8,3). On je čovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara (2Kr 1,8) koji živi trezveno uzdajući se u providnost Božju (1Kr 17,1-6) i primajući gostoprimstvo ljudi (1Kr 17, 7-16). Stoga je postao uzorom Ivanu Krstitelju (usp. Mk 1,2-8) i ranom kršćanskom monaštvu.

 

      Zaključno: babilonsko sužanjstvo i eventualna nada

      Smatra se da su 2Kr 24-25 dodani tijekom sužanjstva u sklopu druge deuteronomističke redakcije koja konstatira da su posljednji kraljevi činili ono što je zlo u Gospodnjim očima (23,32.37; 24,9.19). Unatoč Jošiji, i Južno kraljevstvo biva kažnjeno i odvedeno u sužanjstvo (23,26-27; 25,21). Monarhija, dakle, nije bila garancijom spasenja. Na temelju takvog zaključka je napravljena oštra revizija prošlosti da bi se pronašli uzroci recentnog stanja, ali i ukazalo na mogući hod u budućnost. Kao što je istina da čovjek u predvečerje života sabire ono što je do tada sijao, isto je tako istina da kako god malo sabrao budućnost može početi samo na temelju onoga što ima. Primjenjujući shemu iz Knjige o sucima, Izrael u periodu sužanjstva sebe doživljava idolopoklonikom koji je kažnjen, koji se pokajao i zavapio Gospodinu za izbavljenje. Proroci će čuvati živom nadu u novi nezasluženi, dobrohotni Božji dar (usp. Ez 34-37; Iz 40-55).

      Čitajući deuteronomističku povijest kao cjelinu, može se steći dojam da ova teologija otvara odveć tjeskoban horizont za današnjeg vjernika. Shema grijeh→kazna koju se svaki puta i neizostavno primjenjuje na svaku situaciju daje sliku Boga koji čovjeku pristupa kao kakav upravitelj kažnjeničkog mehanizma: svaki čas ima razloga za kažnjavanje. Zahtjev radikalne vjernosti koji se mehanički primjenjuje na svaku situaciju, bez minimalnog uvažavanja socio-političkog momenta, konkretnih ljudskih egzistencijalnih (ne)prilika i slabosti kao da želi nametnuti religiozni integrizam i politički nacionalizam kojeg SZ drugdje jasno osuđuje (usp. Post 12-50; Jon).

      Pažljivom čitatelju neće promaći da stvari ipak ne stoje tako. Gospodin sam probija ovu shemu grijeh→kazna podižući proroštvo kao dodatnu prigodu za vjernost tj. za povratak Savezu. Njega predlaže čovjekovoj slobodi i očekuje odgovor. Zahvaljujući proročkoj riječi, kazna (sužanjstvo) nije apsolutna nužnost nego mogućnost koju se može izbjeći. DtrH će sa žalošću konstatirati da ju kraljevi i narod nisu iskoristili i tako su kaznu učinili neizbježnom. Time se kazna pojavljuje više kao čovjekov slobodni odabir a ne kao brza i oštra reakcija neumoljivog Boga. U biti, čovjek biva pozvan na iščitavanje puta kojim hodi da li se kreće ili ne u pravcu Božjeg projekta. Pozvan je na proročko iščitavanje povijesti, globalne i osobne, kako bi mogao sagledati s jedne strane svoj život i vjernost Savezu a na drugoj strani svoju eventualnu grešnost. Tako povijest postaje ispitom savjesti, revizija životnog projekta te mogućnost ponovno započeti hod u smjeru kojeg Bog naznačuje po svojim prorocima.

      Time se u konačnici čovjeku pokazuje važna istina: on ne samo da ne može sam ostvariti spasenje, nego prema njemu ne može ni ići sam. Prema punini spasenja čovjek se može kretati samo otvarajući se Božjem djelovanju. Inzistiranje DtrH na slabosti ljudi (Šaul, David, Salomon) i institucija (monarhija) pokazuje da čovjek sam po sebi ne može biti do kraja vjeran Savezu s Bogom. Stoga se deuteronomistička povijest može čitati i kao vapaj za oproštenjem kojeg vjernik upravlja Bogu reflektirajući nad poviješću ljudske slabosti i nesposobnosti za vjernost.

 

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com


 

Ivica Čatić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 >