Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 >

KONCERT "BOŽIĆNE PJESME I OBIČAJI U SRIJEMU" U PETROVARADINU

07. siječanj 2011.

 

Bozicni_koncert_2011.1PETROVARADIN, 6. siječnja 2011. godine - Na svetkovinu Bogojavljenja došli su u crkvu Svetog Jurja svećenici, časne sestre, vjernici katolici, pravoslavni i ljudi dobre volje na tradicionalni koncert «Božićne pjesme i običaji u Srijemu».




     Bozicni_koncert_2011.1

      PETROVARADIN, 6. siječnja 2011. godine - Na svetkovinu Bogojavljenja u četvrtak 6. siječnja 2011. godine došli su u crkvu Svetog Jurja, mučenika, u Petrovaradinu svećenici, časne sestre redovnice, vjernici katolici, pravoslavni i ljudi dobre volje koji žive u Srijemu, u Srijemskoj biskupiji, na prigodni tradicionalni jedanaesti po redu koncert «Božićne pjesme i običaji u Srijemu».Ovaj susret je još jedan doprinos međusobne čvršće povezanosti župa u Srijemu unatoč raznolikosti običaja i načina pjevanja božićnih pjesama u pojedinim župama i filijalama.

Boini_koncert-Petr._2011.2

      Program «Božićne pjesme i običaji u Srijemu» i ove godine je organizirala Srijemska biskupija uz sudjelovanje pjevača, svirača, orguljaša, zborova i recitatora, koji su se predstavili igrokazima: Betlemaši i recitacije te božićnim pjesmama: Padaj s neba roso sveta, U to vrijeme godišta, Djetešce mileno, Gloria, Veseli se Majko Božja,Vesel'te se braćo danas, Vjerujem u Tebe, Vesela je nam' ura, Adeste fideles od John Francis Wade, 1751., Na nebu još sja od F.E.Belden, Tiha noć od Joseph Mohr, 1818., Raduj se o Betleme, Od istoka sunčanoga od Stanislava Prepreka, Anđeo Božji, od Stanislava Prepreka, Radujte se narodi, Vesel'te se kršćani, Pastirsko kolo, Zvončići, Sklopi blage očice, Anđeli, Bijeli Božić, Din-din-don…

Bozicni_koncert_2011.4

Boini_koncert-Petr._2011.5

      U program su se uključile gotovo sve župe u Srijemu sa ukupno oko dvije stotine izvođača među kojima su bila djeca, mladi, odrasli i stari, koji su duhovno obogatili više od četiri stotine posjetilaca. Na početku su koncert otvorili pjevači župe Sveti Juraj u Petrovaradinu 1, a nastavio mješoviti zbor iz župe Presveto Trojstvo u Srijemskim Karlovcima, te VIS „Tekije“, potom župni pjevači iz župe Presveto Trojstvo u Surčinu. Nastupio je i mješoviti zbor iz župe Sveti Juraj, mučenik u Golubincima, Mješoviti zbor HKPD «Jelačić» u Petrovaradinu, Tamburaši HKPD „Jelačić“, Djeca iz župa Šid i Morović i drugi. Betlemaše su izveli mladi iz župe Presveto Trojstvo u Surčinu i na mađarskom jeziku Dramska skupina iz župe Sveta Ana u Maradiku.

Boini_koncert-Petr._2011.3

      Na koncu susreta mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup uputio je riječi zahvale svim sudionicima ovoga slavlja i organizatorima, te izrazio radost što se vjernici i ove godine ovim slavljem uključuju u slavlja božićnog vremena. Biskup je naglasio da smo radosni što nam je Bog Otac darovao Sina Isusa čije smo rođenje proslavili u božićnoj noći i na Božić i slavimo ga kroz božićno vrijeme. Danas nam se objavio ovim koncertom kroz pjesmu i riječ. Biskup je pozvao sve nazočne da slijede “zvijezdu” prethodnicu a to je vjera koja ih vodi do Isusa, da se obogaćuju milosnim božanskim darovima i svjedoče Isusa Krista, novorođenoga Kralja, koji je uzeo našu ljudsku narav, postao čovjekom i time uzdigao čovjeka u milosni život s Bogom. ''Vjernici katolici u Srijemu, Hrvati i Mađari i svi ljudi dobre volje, večeras su se duhovno obogatili i osnažili kroz božićne pjesme naših predaka, koje se prenose novim pokoljenjima na veću slavu Božju i dobro svakoga čovjeka. Po ovim pjesmama na Bogojavljenje Isus se i nama objavljuje. Neka se ovaj tradicionalani koncert božićnih pjesama i običaja u Srijemu nastavi'', zaključio je svoju poruku biskup Gašparović.

Bozicni_koncert_2011.6

      Susreta je nastavljen u zajedništvu razgovora i veselja svih nazočnih uz prigodni domjenak u prostorijama Pastoralnog centra Srijemske biskupije i Centra za mlade Srijema u Petrovaradinu.

 

Tomislav Mađarević


 

Tomislav Mađarević

POLNOĆKA U NOVIM BANOVCIMA 2010. GODINE

02. siječanj 2011.

 

Ponoka_u_Novim_Banovcima_2010_DSCN1262NOVI BANOVCI, 24. prosinca 2010. - S otkucajima ponoćnoga sata započela je Misa polnoćka, proslava Rođenja Isusova koju je predvodio župnik Dušan Milekić. Glasovima Novobanovčana odjeknule su Božićne pjesme.



 

      NOVI BANOVCI, 24. prosinca 2010. - S otkucajima ponoćnoga sata započela je Misa polnoćka, proslava Rođenja Isusova koju je predvodio župnik Dušan Milekić. Glasovima Novobanovčana odjeknule su Božićne pjesme.

Ponoka_u_Novim_Banovcima_2010_DSCN1262

      Na samom početku proslavu su obogatili Betlemaši kao i najmlađi svojim recitacijama i božićnim programom. Crkva je bila premalena da bi svi koji su željeli mogli i ući. Osim domaćih vjernika bili su tu gosti iz okolnih župa kao i vjernici drugih vjeroispovijesti.


Ponoka_u_Novim_Banovcima_2010_DSCN1235      U ovoj večeri svi mi različiti, pred novorođenim djetetom smo jednaki i vrijedni. Ovom proslavom ponovno nam se vraća dostojanstvo čovjeka koje često svojim životom uprljamo, naglasio je između ostalog župnik u svojoj propovijedi.

      Prema običaju, pred kraj Mise slijedila je podjela paketića za najmlađe kojih je bilo preko tridesetak. Taj trenutak najviše obraduje djecu, ali i župljani su obradovali župnika poklonivši mu predivnu misnicu. Po završetku mise, druženje se nastavilo u župnoj dvorani a večer je još više uljepšao vatromet koji je za tu priliku bio pripremljen.

 

 

Dušan Milekić

 

Dušan Milekić

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 17. KNJIGA O JOŠUI

02. siječanj 2011.

 

Knjiga_o_JouiKnjiga Brojeva 32 opisuje kako je Izrael zaposjeo dio Obećane zemlje istočno od Jordana i pripreme za prijelaz preko rijeke u osvajanje preostalog područja, a Knjiga o Jošui prikazuje osvajanje i ulazak u Obećanu zemlju.



 

      Knjiga o Jošui nastavlja pripovijedati slijed povijesnih događaja tamo gdje je Petoknjižje stalo; slijed događaja kasnije će pratiti Knjiga o Sucima. Br 32 opisuju kako je Izrael zaposjeo dio Obećane zemlje istočno od Jordana i pripreme za prijelaz preko rijeke u osvajanje preostalog područja, a Jš prikazuje osvajanje i ulazak, te nastanjenje naroda u Obećanoj zemlji Kanaanu, koju su obitavali Amorećani i Kanaanci. Kao što Pnz završava opisom Mojsijeve smrti (usp. Pnz 34), tako Jš završava završava opisom Jošuine smrti (usp. Jš 24,29-33).

 

      Sastav knjige

      Jš 1 služi kao uvod; opisuje detalje koji prethode ulasku Izraelaca u Kanaan: vođa postaje Jošua koji treba uvesti narod u zemlju i vjerno obdržavati Zakon, on daje upute za prelazak preko Jordana i početak osvajanja.

      Poglavlja 2-12 opisuje osvojenje Kanaana od strane cijelog izraelskog naroda pod Jošuinim vodstvom. Dtr redaktori ovdje koriste izvore idealizirajući i shematizirajući ih da bi ih prikazali iskustvom koje se može dovesti u vezu s Jošijinom reformom. Iz toga razloga lokalna benjaminovska tradicija u Jš 2-9 postaje epopeja o osvojenju cijele zemlje od cijelog naroda. Naglašava se Gospodinova vjernost Njegovim obećanjima (21,43-45) pa Obećana zemlja postaje Njegov besplatni dar narodu ukoliko je vjeran i pouzdaje se u Njega, bez obzira na veličinu teškoća koje su pred njim. Jošui Bog naznačuje da je uvjet osvojenja vjernost odredbama koje je dao Mojsije u knjizi Zakona (usp. Jš 1,7-8; 22-23), a to je Deuteronomij. Vjernost Gospodinu podrazumijeva istrijebljenje sveg domaćeg idolopokloničkog življa (herem), što nije učinjeno i kasnije se uračunava kao propust. Naime, sveti rat u SZ je način izražavanja djelatne Božje prisutnosti u povijesti. Plijen ovakvih pohoda su smatrane isključivim Gospodinovim posjedom koje mu trebaju biti prinešene u holokaustu (Jš 7). I ovdje valja imati na umu da Božja Riječ u svim svojim aspektima poštuje princip strpljivog prilagođavanja ljudskoj slabosti i ograničenosti da bi ga povela višim ciljevima (usp. Mudr 11,15-12,27).

      Jš 13-22 je tekst koji kao da je stavljen u zagradu jer počinje sa govorom kao da je Jošua ostario (13,1) a u 23,1 ponovo se pripovjedač vraća na isto mjesto kao da sada tek želi nastaviti dalje. Ovo je statična, administrativna proza u kojoj se nabrajaju posjedi pojedinih plemena, gradova utočišta… U njoj izbijaju na površinu elementi koji konstituiraju jedan narod: Izrael nastaje kao narod izvršavanjem zadaće koju je pred njega stavio Bog. Ako se u Jš 1-12 osvojenje doimalo lakim uspjehom, ovdje postaje jasno da ono uključuje puno više elemenata. Na vidjelo izbija ambivalencija (ne izvršenje zadatka – 13,13; oklijevanje – 18,1-3; zavada i pomirenje – 22,9-34). No, sve je prikazano sa pozitivnim ishodom tako da narod pokazuje svoju odgovornost u podjeli zemlje među 11 plemena i time postaje Gospodinova porodica.

      Jš 23-24 sadrži Jošuin oproštajni govor narodnim čelnicima u kojem poziva na vjernost Savezu, poglavito po pitanju miješanja sa poganima (Jš 23). U Jš 24 se opisuje obnova Saveza po uzoru na vazalskog ugovora: prvo se iznosi Gospodinov govor (24,2-15) nakon kojeg Mu Izrael obnavlja svoju vjernost (24,16-28). Nakon toga slijedi opis Jošuine smrti (24,29-31). Ukop Josipovih kostiju (24,32) i smrt Eleazara, Aronovog sina (14,33) simbolično zatvaraju ciklus Exodusa.

 

      Temeljna poruka

      Knjiga o Jošui, dok opisuje ispunjenje obećanja danih praocima i Mojsiju (1,3.6.11.13.15; 23,5.14) završava trilogijski hod Egipat – pustinja – Obećana zemlja. Upravo stoga što pripada korpusu koji je usko povezan s Exodusom, Jš iznosi utemeljujuće događaje koji Izrael čine narodom i zato nije samo povijesna kronika nego teološka interpretacija. Samo Jošuino ime (Jahve je spasenje) izriče iskustvo Izraela u hodu Izlaska, kroz pustinju i osvojenja zemlje. Poput Mojsija, i Jošua je oličenje čovjeka koji se znao i htio sa svim svojim kvalitetama staviti na raspolaganje Gospodinu i stoga postao sudionikom spasenja. Ukoliko je predvodnik, on je, kao i Mojsije, tip vjernika. Ipak, za razliku od Mojsija koji nije ušao u Obećanu zemlju, u vrijeme babilonskog sužanjstva ponovno postaje važno ući tj., vratiti se u svoju zemlju tako da sada Jošuin lik postaje naglašen i nosi snažan teološki naboj. DtrH u njemu i njegovoj vjernosti Gospodinu odčitava razlog Izraelovog gubitka zemlje i odlaska u babilonsko sužanjstvo.

      Jedna od temeljnih karakteristika Jš jest panizraelizam: cijeli narod, sastavljen od 12 plemena kroči naprijed kao jedna jedina grupa pod vodstvom Mojsijevog nasljednika: svi su bili u Egiptu, sve ih je Gospodin oslobodio, svi su primili zemlju, svi su obećali služiti Gospodinu…Imajući u vidu da ovo ne odgovara povijesnim činjenicama, jasna je namjera biblijskog pisca prikazati jedinstvo Izraela u njegovu porijeklu, odnosu prema Bogu, ulasku u Obećanu zemlju te jedinstvo u ustrajnosti služiti mu dalje (Jš 24). Ovo jedinstvo jest prevencija protiv opasnosti u kojima će se nalaziti Izrael, okružen mnogim narodima (9,1).

      Jš 21,43-45 iznosi teologiju zemlje: (1) zemlja je prije svega znak Jahvine vjernosti i milosti; (2) zemlja uvijek ostaje Božje vlasništvo (22,19) i zbog toga Izrael na njoj živi kao gost i nema međusobnog razloga za zavist; (3) ona je mjesto susreta sa Bogom te međusobno između plemena iz čega nastaje bratstvo kao protulijek socijalnom nepravdama.

      Stoga je konačna poruka Knjige o Jošui: nada. Narodu koji je izgubio svoju zemlju i svoje jedinstvo, Jošuin životni hod (Jš 1-21) postaje obećanje i garancija da Bog ponovno može posvjedočiti svoju vjernost i ponovno uvesti svoj narod u Obećanu zemlju. Obnova Saveza (Jš 24) stoga je slika naroda koji ponovno zadobiva svoje nacionalno jedinstvo u vjeri i u Savezu s Gospodinom, uz obećanje da će služiti samo Njemu i napustiti svaki oblik idolatrije. Iskustvo babilonskog egzila posvijestilo je Izraelu da posjedovanje zemlje nije samo Gospodinov dar, nego i zahtjev za njegovom odgovornošću: biti vjeran Savezu! I Ez (36,24-28) će predviđati jedan milosni Božji zahvat kojim će obnoviti srca Izraelaca da bi mogli živjeti prema Božjim uredbama i obdržavati Njegove zakone, jer jedino će tako moći obitavati zemlju koja je dana njihovim ocima.

 

      Odabrani tekst: Velika skupština u Šekemu (Jš 24)

      Za razliku od Jš 23 čija se radnja odvija u Šilu (usp. 18,1; 21,1; 22,12), Jš 24,1 smješta veliku skupštinu i obnovu Saveza u Šekem (LXX i dalje radnju smješta u Šilo). Tu je već Abraham podigao žrtvenik (Post 12,6-7), povezan je sa narativom izlaska i osvojenja (Pnz 11,29; 27; Jš 8,30-35), u njemu se dogodio savez koji je brzo raskinut (Post 34), Suci spominju da je tamo bilo svetište Boga Saveza (Suci 9,4.46) – dakle, nije slučajno izabran za obnovu Saveza.

      Iako neki stručnjaci smatraju da se ovaj čin dogodio odmah po izlasku iz Egipta samo sa nekim plemenima, jer se spominju preci s onu strane rijeke (Jš 24,2), deuteronomistička tradicija ga ovdje u Knjizi o Jošui primjenjuje na cijeli narod kao projekt koji treba realizirati u darovanoj zemlji koja je izraz Božje vjernosti svojim obećanjima.

      Sama obnova Saveza je predstavljena kao bilateralni asimetrični ugovor, po uzoru na vazalske saveze (sizerenski ugovori). On sastoji od preambule (24,1), priziva na povijesne odnose između partnera (24,2-13), klauzule i odgovora (24,14-18; 21-24), zapisivanje svjedočanstva (24,25-27) te od prokletstva kao konzekvenci za nevjernost (24,19-20).

      Gospodin je opisan kao suveren koji traži lojalnost od svog vazala da bi mu dao svoju zaštitu. Ovaj tekst je načinjen po uzoru na prastare primjere i u njemu su prisutni ostaci tih starina (Abraham je služio drugim bogovima s onu stranu rijeke (24,2), kamen kao svjedoka (24,26-27) u suprotnosti je sa Pnz 16,21-22!).

      U Jš 24 Jošua, nakon uređenja vanjskih pitanja (podjela zemlje), uređuje pitanje nacionalnog jedinstva. Dovodi ih u Šekem, u srce Obećane zemlje, da stupe pred Gospodina. Jošua priziva sjećanje na prošlost, pokazuje glavne etape Božjeg djelovanja koje bi trebalo biti zalog njihovog pristupanja obnovi Saveza. Iz njegovih je riječi vidljivo da se sve tijekom njihove povijesti odvijalo na Božju inicijativu; u tim događajima se očitovala Njegova dobrota. Smjenjivanje vaši oci i vi (24,5-7) očituje da se namjerno ne teži razlikovanju prošlosti i sadašnjosti jer ono prvo utemeljuje ovo drugo, i jer su oboje povezani jedinstvenim projektom oslobođenja koji vodi od ropstva (24,2-13) u služenje (24,14-18). Izvor oslobođenja jest u Bogu i zato veliki vojskovođa sve pobjede bez okolišanja i bez samohvale pripisuje Njemu (23,2-3).

      U 24,14-18 7x dolazi glagol ‛ābad, služiti i još 7x u ostalom dijelu teksta, a i Jahve je spomenut također 14x. Ovo je znakovito jer u hebrejskom jeziku se isti glagol koristi za označiti služenje i liturgiju. Knjiga u cjelini prikazuje kako narod u biti nije zemlju zauzeo vojnom silom, nego ritualnim hodom u procesiji: predvode je svećenici koji, noseći Kovčeg, prelaze preko Jordana (Jš 3-4). Pošto sveto znači odijeljeno, granica svete zemlje (usp. 5,15) jest Jordan u koji poslije svećenika i Kovčega ulazi cijeli narod i, ušavši u zonu svetoga, stoga cijeli narod postaje svećenik. Poslije svečane procesije padaju jerihonske zidine (6,1-21). Čak se i podjela teritorija među plemenima događa pred ulazom u Šator (19,51). Izrael je, dakle, velika liturgijska zajednica koja na bazi služenja/liturgije zadobija svoju (svetu) zemlju. U samim njegovim temeljima jest liturgija/služenje. Zato je obnova Saveza konstitutivni čin za Izrael kao narod, a ustrajnost u služenju bit će ispit njegovog identiteta. Prvo Jošua i njegova grupa izjavljuju da će služiti Jahvi (24,15), a onda to prihvaća i cijeli narod (24,16-18).

      Između redaka, Jš 24 pred čitatelja stavlja istinu: narod je poslije iskustva čudesnog izbavljenja iz Egipta, čudesnog hoda pustinjom, vidjevši pad jerihonskih zidina i dobivši u posjed zemlju kojom teče med i mlijeko još uvijek u stanju ostaviti Gospodina! Glavna prepreka u služenju jest idolatrija, kako ona u prošlosti (24,14-15), tako i ona u sadašnjosti (24,15). Stoga pristanak naroda na služenje Jošua kao da želi osloboditi od olakog shvaćanja (24,19a); ili možda deuteronomist ovdje iznosi ono što poznaje kao povijesno dokazanu istinu? Prezent u 24,23 kao da upravo to potvrđuje.

      Poziv Izraelu na služenje jest poziv na posvemašnju odanost jednom jedinom Bogu (24,14-15). Radi se dakle o gotovo nemogućem projektu. No, zbijen dijalog u 24,21-24 izražava duboko uvjerenje da su obećanja ostvariva i da je vjernost ipak moguća. Da bi što ozbiljnije pristupili obavezi, Jošua navodi posljedice neodržavanja obećanja (24,19b-20).

      24,25-27 prikazuje Jošuu kako, kao negda Mojsije na Sinaju, uz Savez pridodaje uredbu i zakon (24,25). Oni ovdje nisu specificirani a pretpostavlja se da bi to bio Izl 20,22-23,33 (ili Pnz). Potom se stavljaju vanjski znakovi (knjiga i kamen) koji obvezuju na spomen saveza kad god im se približi, jer čovjek lako zaboravlja preuzete obaveze. Potom se razilaze svatko na svoj teritorij.

      Skupštinom u Šekemu postignuto je narodno jedinstvo u pitanjima vjere, a političko će nastupiti tek pojavom kralja Davida. Tako se na određeni način upotpunjuje proces formacije izraelskog naroda koji je izišao iz Egipta. Ako prihvatimo hipotezu da nisu sva plemena imala iskustvo izlaska, znakovito je da svi prihvaćaju vlastitima vrijednosti koje svjedoče oni koji su izlazak doživjeli te da prihvaćaju Jahvu za svoga Boga. Tako oko prvih svetišta (Šekem, Gilgal, Betel, Šilo a kasnije u Jereuzalemu) nastaje svijest o nastanku jedinstvenog naroda kojima ima jednog Boga, kao što svjedoči „povijesni credo“ (Pnz 6,20-23; 26,5-9; Jš 24,2-13).

      Kršćansko čitanje SZ-a vidi Jš kao nastavak Izl: Mojsijev nasljednik uvodi narod u Obećanu zemlju i poziva na obdržavanje Saveza. Ova dvostruka karakteristika je svojstvena Isusu koji otvara Kraljevstvo i uvodi narod u Novi Savez.

 

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com

 

Ivica Čatić

BOŽIĆ U NIKINCIMA

27. prosinac 2010.

                              

Boi_u_NikIncima_2010_IINIKINCI, 25. prosinca 2010. – Riječima pjesme ’’U to vrijeme godišta’’ započela je sveta Misa polnoćka u župi svetog Antuna Padovanskog u Nikincima, koju je ove godine predvodio  vlč. Ivica Čatić.



 

Boi_u_NikIncima_2010_II

      NIKINCI, 25. prosinca 2010. – Riječima pjesme ’’U to vrijeme godišta’’ započela je sveta Misa polnoćka u župi svetog Antuna Padovanskog u Nikincima, koju je ove godine predvodio  vlč. Ivica Čatić.

Boi_u_Nikincima_2010_III

 

 

 

 

 

 

 

 

    Na Misi polnoćki sudjelovalo je više od 150 vjernika, koji su se okupili da proslave blagdan Isusova rođenja.

 

 

 

 

 

 

 

 

      Prije polnoćke djeca su izvela prigodan božićni program na hrvatskom i mađarskom jeziku. Nakon svete Mise, uz pjesmu, čestitanje i zvuk zvona, svim vjernicima su podjeljene božićne čestitke s kratkim porukama iz Svetog pisma, koje su priredili animatori župe zajedno s djecom.

Boi_u_Nikoncima_2010_I  

    Sljedećeg jutra, božićnu svetu Misu je predvodio upravitelj župe vlč. Ivica Živković. Liturgijsko pjevanje animirao je župni mješoviti pjevački zbor, a nakon Mise djeci su podjeljeni paketići.

Boi_u_Nikincima_2010_IV

 

Kristina Šnajder

 

Kristina Šnajder

BOŽIĆNI KONCERT U ZEMUNU

27. prosinac 2010.

 

Boini_koncert_u_Zemunu_2010_IZEMUN, 26. prosinca 2010.g. – Nakon večernje sv. Mise u crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu održan je Božićni koncert upriličen na inicijativu učenika muzičke škole „Kosta Manojlović“ iz Zemuna.



 

      ZEMUN, 26. prosinca 2010.g. – Nakon večernje svete Mise u crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu održan je Božićni koncert. Ovo veličanstveno veče upriličeno je na inicijativu učenika muzičke škole „Kosta Manojlović“ iz Zemuna.

Boini_koncert_u_Zemunu_2010_I

      Program koncerta je osmišljen kao poklon prečasnom Jozi Duspari i svim njegovim župljanima za najradosniji kršćanski blagdan Božić. Djela poput Vivaldieve kompozicije „Gloria“, Bachovih preludijuma, oratorijuma i  Božićne pastorale bila su upotpunjena tradicionalnim pjesmama kao što su „Narodi nam se“, „Noć ova“ i drugim koje puk veoma rado sluša i pjeva u ovo najsvečanije doba godine. Puna, bogato okićena crkva upotpunjavala je blagdanski ugođaj. Mlade, izuzetno talentirane ljude, Anu Pavlov, Andrijanu Kuveljić, Đorđa Radovića, Tijanu Vučković, Janu Momirović i Momčila Radojevića na orguljama je pratila Branka Đorđević a na violini Nastasja Vojinović i Andrija Abramović. Nakon svakog izvedenog djela crkvom se prolamao dug i gromoglasan pljesak. Međutim, dok je publika slušala pjesme i kristalno čiste glasove solista, vladala je neobična i svečana tišina. Program je završen najpoznatijom Božićnom pjesmom svih vremena i u svim krajevima svijeta, „Tiha noć“ u izvođenju kamernog hora solo pjevačkog odsjeka.

      Nakon završnih tonova publika je spontano ustala a crkvom se prelomilo nekoliko uzdaha kao znak oduševljenja.  Na samom kraju koncerta, svi učesnici su dobili cvijeće i bili pozdravljeni dugotrajnim pljeskom. Nakon toga je usljedilo fotografisanje.

Boini_koncert_u_Zemunu_2010_II

      Prečasni Jozo Duspara je zatim pozdravio sve učesnike i poželeo im da ih glas još dugo služi a isto tako i da nastave svoj talenat da dijele sa onima koji ga prepoznaju. To bi se sa sigurnošću moglo reći za sve ljude koji su prisustvovali ovom predivnom koncertu.

 

Danijela Lukinović

 

Danijela Lukinović

PREDBOŽIĆNI KONCERT U ZEMUNU

27. prosinac 2010.

Boini_koncert_Zemun_2010_002

 

ZEMUN, 22. prosinca 2010. - Posljednje nedjelje adventa, u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu održan je koncert kao uvod u predstojeći blagdan Božića.



 

      ZEMUN, 22. prosinca 2010. - Posljednje nedjelje adventa, u župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu održan je koncert kao uvod u predstojeći blagdan Božića.

Boini_koncert_Zemun_2010_002

      Na inicijativu monsinjora Joze Duspare da se upriliči program jednim ovako ugodnim povodom vrlo rado su odgovorili  članovi crkvenog zbora „Svete Cecilije“ kao i članovi Društva Hrvatske Mladeži Zemuna koji su oformili zbor mladih.  Kako su borovi u crkvi bili okićeni a klupe popunjene do posljednjeg mjesta sve je, možda, više podsjećalo na polnoćku nego na koncert.

Boini_koncert_Zemun_2010_003

      Nakon što je voditeljica programa, gospođa Dragana Sajfert, pozdravila sve prisutne i najavila učesnike, dala je riječ župniku, Jozi Duspari. U njegovom kratkom, prigodnom uvodnom obraćanju predstavnicima veleposlanstva Republike Hrvatske,  Bosne i Hercegovine i Austrije, predstavnicima medija, odnosno Radio Marije, i svim prisutnim župljanima jasno se moglo primjetiti zadovoljstvo što je realiziran jedan ovakav događaj.

Boini_koncert_Zemun_2010_011

      Program je započeo zbor „Svete Cecilije“ koji je izvodio dobro poznate božićne pjesme kao što su „Mesija će doć“, „Veselje ti navješćujem“ i druge. Zbor mladih je pripremio program koji se sastojao od božićnih pjesama na engleskom jeziku kao što su „What child is this?“ , svima dobro poznata pjesma „Jingle bells“ i druge.  Veličanstveni svečani ugođaj kojim je odisao cjelokupni koncert rezultat je predanog i profesionalnog pristupa mlade talentirane dirigentice Natalije Stamenković.  Ovo predivno predbožićno veče upotpunjeno je  božićnim pjesmama koje je izrecitirala gospođica Marija Petrović i predstavom pod nazivom „Siroče“ koju su sa puno truda i ljubavi pripremila djeca uz pomoć sestre Ozane. Pred sam kraj programa uvažena profesorka, gospođa Matijeta, na jedinstven način je ispričala kako se nekada slavio Božić u Zemunu.  Svi prisutni su sa velikom pažnjom upijali svaku riječ. Program koncerta je zatvorio zbor „Svete Cecilije“ pjesmom „Tiha noć“ nakon čega je usljedio gromoglasan pljesak.

Boini_koncert_Zemun_2010_013

      Na samom kraju programa,  nakon što se župnik Jozo Duspara zahvalio svim učesnicima i izrazio svoje zadovoljstvo koncertom, veče je nastavljeno druženjem u prijatnom ambijentu prostorija društva Hrvatske mladeži Zemuna.  Moglo bi se sa sigurnošću reći da su svi župljani koji su prisustvovali ovom koncertu osjetili blizinu najradosnijeg kršćanskog blagdana, Božića.

 

Lukinović Danijela

 

Danijela Lukinović

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 >