Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 >

31. TRITOIZAIJA (Iz 56-66) I ESHATOLOGIJA STAROG ZAVJETA (POJAM).

10. travanj 2011.

 

Izaijin_fragmentStarozavjetna eshatologija ne orijentira se isključivo onkraj povijesti nego unutar nje prepoznaje pogodne trenutke susreta čovjeka s Bogom u kojim se može ići prema savršenstvu relacije. To je temelj za dinamičko shvaćanje povijesti...



 

        STAROZAVJETNA ESHATOLOGIJA

 

 

Za razliku od kršćanske, SZ-na eshatologija nije sistematsko izlaganje, pri gledanju na budućnost nema za oslonac isključivo mesijansku ideologiju. Ona se ne orijentira isključivo onkraj povijesti nego unutar nje prepoznaje kairos, tj. pogodne trenutke susreta čovjeka s Bogom u kojim se može ići prema telos – savršenstvo relacije. To je temelj za dinamičko shvaćanje povijesti u kojem Izraelac doživljava progresivnu realizaciju Božjeg projekta savršenog odnosa Boga i čovjeka koja će se upotpuniti u posljednja vremena u konačnom završetku – Dan Jahvin.

Sila prisutna u povijesti koja neprestano ostvaruje pojedine kairoi i usmjerava ih njihovom ispunjenju jest Kraljevstvo Božje. Ono dakle nije nekakva društvena struktura ili institucija nego upriličavanje uvijek novih kairoi u kojima čovjek doživljava oslobođenje iz različitih robovanja i ostvaruje relaciju s Bogom. Tako Bog, Stvoritelj i Osloboditelj, neprestano intervenira uspostavljajući pravednost (cedakah) putem suda (rib).

Proroci su oni koji ukazuju na ove Božje intervente. U preegzilsko vrijeme navješćuju kazne i nesreće jer narod nije na visini svog poziva – treba promijeniti smjer uspostaviti kvalitetan odnos s Bogom. Nakon suda i kazne, Bog omogućuje novi početak vjernom ostatku – to je (unutar)povijesna eshatologija. Neki od njih navješćuju ostvarenje obećanja preko zemaljskog kralja – proročki kraljevski mesijanizam. Neki prorokuju o sudu nad drugim narodima.

Za vrijeme egzila mijenja se priroda nade: Dt-Iz naviješta oslobođenje koje će izvesti Bog, kralj Izraela (40,9-11; 52,7-11) i koje će biti spasenje sasvim nove kvalitete: bit će to novo stvaranje koja će potpuno transformirati čovjeka i ostala bića (41,20; 44,24; 48,6; 51,9-11). Posrednik više neće biti Davidov potomak nego prorok-mesija (trpeći Sluga) a u Trito-Iz prorok na kojeg će sići Duh Gospodnji (61,1-11). Razvija se ideja vjernog (svetog) ostatka, a spasenje dobiva univerzalna obilježja (Iz 45,14-19), kao što je i Gospodinov suverenitet počeo biti shvaćan univerzalnim (prorok Ezekiel – Slava koja ide u Babilon...).

U postegzilsko vrijeme otvoreno se naglašava nota univerzalnosti Božjeg Kraljevstva, a i sam Izrael sve više se shvaća u funkciji univerzalnog spasenja: da bude svjetlo narodima (Iz 49,6). Tako Iz 56,6-8; 60,11-14 naviješta okupljanje svih naroda u Jeruzalemu, na veliku gozbu (25,6-11); Jon širi Jahvino milosrđe i na najljuće neprijatelje.

 

Dan Gospodnji

Ispunjenje obećanja Božjeg kraljevanja uvijek je najavljivano za jedan poseban, odlučujući moment (kairos). Kod preegzilskih proroka ono je bilo najavljivano za vrijeme trajanja prorokove generacije (intrahistorijska eshatologija), dok kod egzilskih i postegzilskih proroka ono sve češće biva odgađano za neku neodređenu budućnost (ultrahistorijska eshatologija) koja je imala početi u posljednjem trenutku povijesti; ovo odgađanje će se kasnije sa apokaliptikom pomaknuti još dalje, izvan povijesti.

Blizina ispunjenja pojedinih obećanja (proročko danas i ovdje) ima više teološko nego temporalno određenje – obećanje se ostvaruje, bez obzira da li to čovjek vidi ili ne, jer Bog je vjeran svojoj riječi. Kršćanska interpretacija će ujediniti iščekivana ispunjenja onog dana i vezati ih uz Isusa iz Nazareta, iako se originalno nisu sva odnosila na Mesiju.

 

 

        TRITOIZAIJA (Iz 56-66)

 

Prorok i njegov ambijent

Stručnjaci danas nisu suglasni niti po pitanju autorstva (da li je knjiga plod djelovanja više proroka?) a ni po pitanju vremenskog smještanja: jedni smatraju da se Trito-Iz odnosi na period 538-510., a drugi idu čak do 450.g.pr.Kr., u vrijeme djelovanja Nehemije. U svakom slučaju u pitanju je postegzilski period kada se, nakon početnog optimizma, židovska zajednica suočava sa problematičnom stvarnošću: teškoće na socijalnom planu, teškoće u vođenju zajednice, religijski sinkretizam, bolni odnosi povratnika s onima koji su ostali u domovini, ali i s onima iz dijaspore.

 

Sastav knjige i poruka

Većina stručnjaka je suglasna da osnovu Iz 56-66 čine Iz 60-62 u vidu jezgre oko koje se progresivno razvijao  ostali tekst:

 

A – 56,1-9: stranci mogu biti dio naroda Božjeg - Njegov hram je kuća molitve za sve narode.

B – 56,9-57,21: navještaj suda zajednici sinova vračarinih, potomstvo je preljubnika...

C – 58: opis istinske religiozne prakse i posta: kidati okove nepravedne, puštati na slobodu...

D – 59,1-15: prorokov ukor i ispovijed grijeha tj. pokajnički psalam zajednice

E – 59,16-20: Gospodin će doći kao otkupitelj Sionu tj. onima koji su se obratili od apostazije.

F – a) 60: Gospodin je istinsko svjetlo Jeruzalema; u nj će doći ponizni sinovi tlačitelja.

b) 61: poziv proroka ili Jeruzalema: posla me da radosnu vijest donesem ubogima...

c) 62: Jeruzalem će biti u Gospodnjoj ruci kruna divna; svi puci će vidjeti tvoju pravednost.

E' – 63,1-6: Božji sud nad neprijateljima Izraela, koje predstavlja Edom.

D' – 63,7-64,11: zajednička molitva Bogu, Ocu i Otkupitelju da razdre nebesa i siđe.

C' – 65: oni koji se daju voljeti od Boga bit će blagoslovljeni a koji odbijaju, prokleti.

B' – 66,1-18a: usprkos nevjernosti, Bog će Kćeri Sionskoj dati mogućnost roditi novi narod.

A' – 66,18b-24: sve će narode Gospodin sabrati i dovest će na moju svetu goru u Jeruzalemu...

 

Bog, Stvoritelj (65,17) i Otac (63,9), ljubi majčinskom ljubavlju, vjeran je kao zaručnik i može povratiti djevičanstvo svom narodu i Jeruzalemu-traženoj zaručnici (62,12). On je temelj nade u unutarnju i vanjsku obnovu židovske zajednice i stoga nema mjesta razočaranju i malodušnosti nego se treba radovati.

Nezasluženost spasenja ne isključuje potrebu obraćenja: ono se ogleda u izgradnji zajednice koja će imati autentičan odnos s Bogom, bez idolatrije, socijalne nepravde i u otvorenosti za svaki narod koji prima riječ Božju. Takav navještaj je upravljen zajednici siromaha Jahvinih koji se uzdaju samo u Njega; njima pripada i prorok poslan navješćivati radosnu vijest siromasima (61,1-3; 62,1). Otvorenost strancima ovdje, za razliku od drugih proroka koji su je vidjeli konfliktnom, poprima pozitivne konotacije (uslijed već spomenutog univerzalizma).

 

Prorok Izaija će za budućnost naviještati velike stvari koje graniče sa najuzvišenijim maštanjima. No, da on nije čovjek maštarija, pokazuje time što prije velikih obećanja daje do znanja da više stoji na zemlji od mnogih drugih Izraelaca.

Tako čitamo u 58,1-12:

Objavi mom narodu njegove zločine,

domu Jakovljevu grijehe njegove.

2Dan za danom oni mene traže

i žele znati moje putove,

kao narod koji vrši pravdu

i ne zaboravlja pravo Boga svoga.

Od mene ištu pravedne sudove

i žude da im se Bog približi:

3"Zašto postimo ako ti ne vidiš,

zašto se trapimo ako ti ne znaš?"

Gle, u dan kad postite

poslove nalazite

i na posao gonite radnike svoje.

4Gle, vi postite da se prepirete

i svađate

i da pesnicom bijete siromahe.

Ne postite više kao danas,

i čut će vam se glas u visini!

5Zar je meni takav post po volji

u dan kad se čovjek trapi?

Spuštati kao rogoz glavu k zemlji,

sterati poda se kostrijet i pepeo,

hoćeš li to zvati postom

i danom ugodnim Jahvi?

6Ovo je post koji mi je po volji,

riječ je Jahve Gospoda:

Kidati okove nepravedne,

razvezivat' spone jarmene,

puštati na slobodu potlačene,

slomiti sve jarmove;

7podijeliti kruh svoj s gladnima,

uvesti pod krov svoj beskućnike,

odjenuti onog koga vidiš gola

i ne kriti se od onog

tko je tvoje krvi.

8Tad će sinut' poput zore

tvoja svjetlost,

i zdravlje će tvoje brzo procvasti.

Pred tobom će ići tvoja pravda,

a Slava Jahvina bit će ti

zalaznicom.

9Vikneš li, Jahve će ti odgovorit,

kad zavapiš, reći će: "Evo me!"

Ukloniš li iz svoje sredine jaram,

ispružen prst i besjedu bezbožnu,

10dadeš li kruha gladnome,

nasitiš li potlačenog,

tvoja će svjetlost zasjati u tmini

i tama će tvoja kao podne postati,

11Jahve će te vodit' bez prestanka,

sitit će te u sušnim krajevima.

On će krijepit' kosti tvoje

i bit ćeš kao vrt zaljeven,

kao studenac

kojem voda nikad ne presuši.

12I ti ćeš gradit' na starim razvalinama,

dići ćeš temelje budućih koljena.

Zvat će te popravljačem pukotina

i obnoviteljem cesta do naselja.

 

I ovdje, kao i kod Amosa, vidimo snagu proročke riječi koja, nadahnuta Božjih Duhom, uočava nepravde koje vrijeđaju Boga. Dokle god postoji bilo kakav jaram na ijednom čovjeku, Bog ne može ostati miran – ne može ga se “umiriti” nikakvom žrtvom u jeruzalemskom hramu niti pobožnim molitvicama. Bog najprije želi da svatko od Izraelaca učini ono što može da ostvari ove Božje riječi. Ako Izraelci mogu biti ravnodušni na trpljenje nekog od ljudi, Bog ravnodušan neće ostati jer – na sliku Božju je čovjek!

 

Iz 66,18-21:

Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove.

Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Gospodin - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Gospodnjem. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite" - govori Gospodin.

 

Izraelci su stoljećima bili uvjereni da su jedini ispravni ljudi. Smatraju da su jedini koji su vršili Zakon Božji i da su zato pravedni. Imali su averziju prema strancima smatrajući se boljima od njih, često ih i tlačili i prema njima se odnosili neljudski pa su ih, vidjeli smo, proroci u Božje ime opominjali.

No, povijesni događaji – napose odlazak Izraelca u babilonsko sužanjstvu – uzrokovat će velike promjene. Za vrijeme sužanjstva u Babilonu sagledavali su svoju prošlost. Počeli su shvaćati da ne bi – nakon tolikih čudesnih izbavljenja iz raznih opasnosti – sada doživjeli ovako veliku tragediju, da ih Gospodin ne bi kaznio da nisu krivi. Teško je to suočenje u kojem čovjek treba relativno brzo promijeniti sliku o sebi i priznati – nisam dobar, nismo dobri – zaslužili smo kaznu.

U isto vrijeme, tu u tuđini Izraelci susreću mnogo stranaca i polako opažaju: nisu bili tako loši, toliko nemoralni kakvima su ih oni zamišljali. Naprotiv, bili su gostoljubivi, učtivi, dobro odgajali svoju djecu i u skladu sa spoznajama koje su imali vršili volju Božju preko življenja etičkih načela. Shvatili su da među ovim strancima mnogi provode život koji mora biti Bogu miliji nego život mnogih Izraelaca.

Kao potvrda takvih zaključaka, dolazi ova riječ Gospodnja preko proroka Izaije. Iz nje je jasno vidljivo da Izraelov Bog ne pripada samo Izraelcima, nije nekakav nacionalni Bog nego je gospodar cijelog svijeta. On vodi računa o svima, među svima on sije dobro i čeka tko će to nadahnuće dobra prihvatiti i živjeti. Štoviše, on obećava buduće, eshatološko zajedničko kraljevstvo za sve narode. To će biti kraljevstvo sreće i mira i zato ga je najlakše usporediti sa velikom gozbom na kojoj se služe izvrsna vina i prvoklasna jela.

Ako su Izraelci bili iznenađeni ovim Božjim planom, to je znak koliko su zastranili od onog prvotnog Božjeg projekta da Izrael treba biti prvi narod koji će živjeti Božji Zakon i zbog toga postati svjedočanstvo pred drugim narodima. Ako je Izrael „zaboravio“ i zastranio, Gospodin nije skrenuo ni lijevo ni desno. On će svoje planove ostvariti, sa većim ili manjim sudjelovanjem Izraelaca. Jer svi su ljudi njegova djeca i on ih sve želi okupiti u svoje krilo i usrećiti.

 

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

KRIŽNI PUT MLADIH 2011.

08. travanj 2011.

 

Krini_put_mladih_2011Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova...



 

Krini_put_mladih_2011IV

Krini_put_mladih_2011

      Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova, kod kojih su stigli dan ranije i prenoćili po obiteljima.

Krini_put_mladih_2011II

   Krini_put_mladih_2011III

   Mladima je ovo bila prilika da se upoznaju i steknu nova poznanstva. Druženje se nastavilo sutradan u hodočašću od Slakovaca do Tompojevaca, zajedno sa još oko 2500 mladih. Prema riječima mladih iz Srijema, i pored napornog pješačenja, bio je poseban osjećaj biti u zajedništvu sa tolikim mladima, a još i više jer je ovo nekima od njih bilo prvi put da dolaze u matičnu Domovinu Hrvatsku.

 

Mario Paradžik

 

Mario Paradžik

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 30. PROROK EZEKIEL

03. travanj 2011.

 

EzekielEzekiel je doživio prvu deportaciju u Babilon 597. Dospijeva u Tel Abib, do rijeke Kebar, i među prognanicima vrši svoju aktivnost. Nakon raspada političkih struktura, svećenici i proroci su postali kohezioni dio društva koji će pokušati ujediniti i animirati prognanike.



 

       Sastav knjige

      Knjiga proroka Ezekiela je sastavljena od tri dijela koji prilično vjerno odražavaju tijek prorokove aktivnosti.

Ez 1-24: nakon uvoda koji opisuje prorokov poziv (Ez 1-3), slijedi zbirka ukora i prijetnji koja je upravljena Judi i Jeruzalemu prije njegove opsade i pada. Ovaj dio knjige pokriva period 593-587. g. pr. Kr. i predstavljaju prvi dio binomija – pars destruens.

Ez 25-32: proroštva protiv naroda koji su na neki način doprinijeli padu Jeruzalema. Drugi i treći dio knjige se odnose na period 586-571. g. pr. Kr. i odnose se na drugi dio binomija – pars construens.

Ez 33-48: poslije dolaska drugih prognanika (iz druge deportacije, 587), Ez se bavi temom mogućnosti narodnog preporoda (Ez 33-37), Gospodinovim odlučujućim interventom protiv neprijatelja (Ez 38-39) te opisom nove zajednice nakon što Gospodin omogući povratak prognanika (Ez 40-48).

 

      Ezekielov poruka

      Ezekiel je rođen oko 622. i doživio prvu deportaciju u Babiilon 597. (usp. 2Kr 24,10-16). Dospijeva u Tel Abib, do rijeke Kebar (3,15) i među prognanicima vrši svoju aktivnost. Nakon što se raspala politička struktura, svećenici i proroci su postali kohezioni dio društva koji će pokušati ujediniti i animirati prognanike. Ezekiel, koji je i prorok i svećenik (usp. 1,3), vršit će dvostruku ulogu: kao svećenik čuvat će i poučavati o tradiciji i kultu, a kao prorok pomagat će Izraelcima da čitaju povijest Božjim očima.

 

      U prvoj fazi djelovanja (593-587.), nakon opisa poziva (Ez 1-3), prorok se obraća sunarodnjacima u sužanjstvu da ne počinju živjeti u iluzijama o skorom povratku. Naime, nakon Nabukodonozorovog kraha (596-594.) pojavio se tračak nade u moguće oslobođenje. Ezekiel simboličkim radnjama naviješta da tek predstoji opsada i pad Jeruzalema te nova deportacija (Ez 4-5); opasnost će se nadviti i nad Izraelove planine (Ez 6) te nad cijelu Obećanu zemlju (Ez 7). U poglavljima 8-11 objašnjava uzroke Izraelove tragedije (idolatrija, sinkretizam, uvjerenje o vlastitoj ispravnosti), proglašava da će Božja prisutnost napustiti Jeruzalem.

      U 9,1-11 čitamo kako Gospodin kažnjava svoj sveti grad:

Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma.

I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom.

Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" Reče mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!" I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Učinih kako si mi zapovjedio"!

 

      U Ez 16; 22-23 prikazuje Izraelovu nevjernost kroz povijest. Temeljni uzrok Izraelovoj nevjeri jest kameno srce, hladno i bezosjećajno, te tvrda glava zbog kojih ne prianja uz Božju riječ i prorokov poziv. Čak i u Babilonu, doživjevši već izgnanstvo, još uvijek se ne žele suočiti sa istinom nego pokušavaju događaje i Božju riječ tumačiti sebi u prilog (Ez 12,22-27; 13; 14,1-21). Isto tako, Ez razrješava problem ispaštanja tuđih grijeha i proglašava ništavom onu „oci jedoše kiselo grožđe a sinovima trnu zubi“ (18,2). Babilonsko izgnanstvo je kazna za kolektivni grijeh (kolektivna solidarnost u zlu), ali time se ne eliminira osobna odgovornost (Ez 18; 33,10-20; usp. Jer 31,29-30). Prošlost, iako uronjena u kolektivno zlo i kaznu, ipak može biti iskupljena na temelju obraćenja i Božjeg oproštenja.

      U 18,25-28 Bog proglašava mogućnost milosrđa za one koji s obrate:

A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.

 

      Jedini pozitivni moment u ovoj fazi jest govor o tome da je Slava Gospodnja napustila Jeruzalem i smjestila se među prognanicima u Babilonu (10,18-22): time Ez želi odvojiti prognanike od onih koji su ostali u Izraelu i prikazati ih kao Ostatak koji poznaje i boravi s Gospodinom mijenjajući svoje srce (6,8-10; 9,4-8; 11,14-21; 12,16).

      U isto vrijeme, ova „mobilnost“ slave Gospodnje predstavlja novum u izraelskoj religiji: Bog ne samo da nije vezan tj. okovan za svoje višestoljetno prebivalište u jeruzalemskom Hramu, nego ulazi na teritorij tuđe zemlje i time na teritorij tuđih bogova. On to čini nesmetano i tako počinja svojevrsni skandal – u svoje je narod prepustio tuđincu i time se u obju pokazao slabijim, ali se ne ustručuje doći u Babiloniju među deportirane Izraelce. Kad bude potakao perzijskog kralja Kira, koji će u međuvremenu osvojiti Babiloniju, da pusti Izraelce kući i da im pomogne obnoviti Hram i Jeruzalem – dakle radi se o preokretu u kojem neće sudjelovati ni jedan Izraelac, tada će Izraelci definitivno spoznati da njihov Bog ima univerzalno gospodstvo. Dok drugi narodi zamišljaju kako su njihovi bogovi ograničeni na granice njihove domovine, Izraelov Bog ide kamo hoće i čini što hoće – on daje naredbe čak i perzijskom kralju i ovaj ga sluša. Nasuprot zamišljanjima drugih naroda, Izraelov Bog je u praksi dokazao da mu svi narodi služe – i slabiji i jači. Samim tim je sve rečeno i o njihovim bogovima.

 

      U drugoj fazi (587-571.), koja nastupa po primitku vijesti o razorenju Jeruzalema (33,21-22), prorok naviješta nadu u povratak izgnanika i obnovu života.

      Ponajprije prorokuje protiv naroda koji su sudjelovali u razorenju Jeruzalema (Ez 25-32), potom se posvećuje Izraelcima. Osuđuje odgovorne za nacionalnu katastrofu: uglednike, svećenike, proroke, veleposjednike (22,23-31), te pastire i moćnike (Ez 34). Naviješta radikalno čišćenje i unutarnju obnovu izgnanika (Ez 36), obnavlja nadu u pojavu novog Davida koji će Izraelu povratiti stari sjaj (34,23; 37,22.24-25; 45,7-12).

      Tako u 36,16-28 Ezekiel prorokuje:

Dođe mi riječ Gospodnja: "Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Gospodinov narod, a morade otići iz zemlje Gospodnje!' I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.

Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Gospod Bog: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred naroda u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin - riječ je Gospodina Boga - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

 

      U prvom dijelu ovog poglavlja (36,1-15), Gospodin govori o gorama izraelskim. Taj govor predstavlja suprotnost prethodnom, 35. poglavlju – u Ez 35 Gospodin najavljuje kaznu gori edomskoj, tj. onima koji su se radovali Izraelovoj tragediji i smatrali da će ga sada uzeti sebi kao plijen, a u 36,1-15 gorama izraelskim obećava procvat i plodnost, napučenost njezinih gradova.

      Tekst kojeg smo maločas čuli sadrži svojevrsni uvod i prvo u nizu od 3 proroštva. Uvod ukratko rezimira razloge Izraelove tragedije da bi potom prešao na razloge buduće Izraelove obnove. Zbog svoga imena – zbog vjernosti sebi i svojem milosrdnom srcu, a i obećanjima danim praocima – Bog će obnoviti Izrael. Dakle, nema Izrael razloga za uznositost nego treba konačno postati zahvalan velikoj Božjoj dobroti što će ga podići iz rasula. Bog će mu pomoći da stekne novo srce i nov duh da bi bio bliži Božjem srcu i dobroti koja iz njega izlazi. Da bi je mogao prepoznavati, usvajati, činiti svojom i onda dijeliti s drugima. Tako Izrael zadobiva ova dobra ne samo zbog sebe, nego da bi popravio ono što je porušio – oskvrnuli su Božje ime posred drugih naroda, a ovo je način da ga posvete. Tako Izrael ostaje dijelom Božjeg projekta posvećenja, tj. ozdravljenja svijeta koje treba krenuti iz Svete zemlje. Zbog toga su izabrani.

      ----------

      I u kasnijim poglavljima Ezekiel sve više oživljava pouzdanje naroda u čudesni Božji zahvat preporoda naroda (37,1-14.15-24a). Navještaj spasenja dostiže vrhunce u viziji odlučujućeg Gospodinovog sukoba sa svim neprijateljima (Ez 38-39); potom slijedi „Ezekielov zakon“ = vizija budućeg Izraela (Ez 40-48) – Božja slava će se vratiti iz Babilonije i boraviti u novom Domu. Ova će vizija postati idealom na kojem će se inspirirati postegzilsko židovstvo.

      Kroz cijelu se knjigu provlači motiv Božje transcendencije i djelotvorne prisutnosti koja traži konkretno povijesno čovjekovo zalaganje: obraćenje i otvaranje duhu Gospodnjem.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

UMRO FRA MARKO KUROLT

31. ožujak 2011.

 

ZEMUN, 30. ožujka 2011. godine - Fra Marko Kurolt, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, blago je u Gospodinu preminuo 30. ožujka 2011. godine u 23 sata u bolnici u Zemunu, u 72. godini života, 46. godini redovništva i 40. godini svećeništva.



 

Fra Marko Kurolt član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda blago je u Gospodinu preminuo 30. ožujka 2011. godine u 23 sata u bolnici u Zemunu u 72. godini života, 46. godini redovništva i 40. godini svećeništva.

 

Rođen je 16. rujna 1939. godine u mjestu Ličko Petrovo Selo od oca Karla i majke Ane r. Levar.  Osnovnu školu završio je u Vukovaru.

 

U Red manje braće ušao je 1. kolovoza 1965. godine i dobio je ime fra Valerijan. Prve zavjete dao je 2. kolovoza 1966. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1969. godine, a za svećenika je zaređen 27. lipnja 1971. godine.

 

Na službi je bio 1971. i 1972. godine u Virovitici kao župni vikar.

Od 1972. do 1990. bio je u Krapini, na službi gvardijana odnosno predstojnika.

Od 1990. je u Zemunu na službi župnika (do 2004. godine) i predstojnika kuće.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom hrvatskoga pletera 27. svibnja 1997. godine za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.

 

Sprovod će biti u Vukovaru 4. travnja 2011. godine u 14,00 sati.

 

Udijeli mu, Gospodine, radost vječnoga blaženstva!

 

Biskupijski ordinarijat

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 29. PROROK JEREMIJA

28. ožujak 2011.

 

JeremijaJeremija je poziv dobio negdje 630-627.g.pr.Kr. Vidimo, bio je u mladoj dobi, vjerojatno je planirao osnovati svoju obitelj itd... Međutim, već u majčinoj utrobi Gospodin ga je oblikovao u vidu buduće misije koju će mu povjeriti.




       Prorok i njegov ambijent

       Jeremija je dobio poziv oko 627. Djeluje u 4 etape. Za Jošijina kraljevanja (627-610) nastala su proroštva u Jer 2-6 (zatiranje i ništenje religioznih devijacija); 30-31 (građenje novog saveza); 5-7 (optužba za nevjernost i neiskrenost). Nije siguran Jeremijin odnos prema Jošijinoj reformi. Kralj Jojakim (609-597) mijenja religiozni trend i uvodi idolatrijske prakse ukinute reformom njegova oca. Prorokovo djelovanje je opisano uglavnom u Jer 7-20; on ovdje ukazuje na zaboravljanje Boga, neprihvaćanje proroka i njegove riječi, lažni kult, idolatriju; optužuje sve podjednako. Prorok biva uhićen i optužen za defetizam (20,1-6). U ovoj etapi se pojavljuje 5 Jeremijinih ispovijesti (11,18-12,6; 15,10-21; 17,14-18; 18,18-23; 20,7-18). Za kralja Sidkije (597-587), Jojakinovog strica, prorok tumači razloge deportacije (Jer 24; 29). Od 593 prorok djeluje na političkom planu protiveći se antibabilonskoj koaliciji (Jer 27; 28), a nakon što joj je Sidkija pristupio, naviješta pad Jeruzalema (34,1-7; 37,3-10). Biva osuđen za izdaju (37,11-21), te se u zatvoru susreće sa kraljem (37,17-21; 38,14-23.24-28). Jeruzalem 587.g. pada u ruke Babiloncima. Nakon pada Jeruzalema, Babilonci mu daju na volju ostati u Judeji ili poći u Babiloniju. Jeremija ostaje u Mispi, rezidenciji novog upravitelja Gedalije (38,28-39,14; 40,1-6). Nakon njegove pogibije, pripadnici filoegipatske struje bježe u Egipat i sa sobom na silu vode Jeremiju (40,7-44,30). Tamo nastavlja govoriti protiv idolatrije (Jer 44) i potom mu se gubi trag.

 

 

       Sastav knjige:

 

Jer 1,1-25,13:            o grijesima Jude i Jeruzalema

Jer 25,14-38; 46-51:  govori protiv drugih naroda

Jer 26,1-35,19:          navještaji spasenja

Jer 36,-45,5:              biografski izvještaji o proroku.

 

(Treba napomenuti da je tekst u TM drugačije raspoređen i za 1/8 kraći od LXX.)

 

       Poziv i program njegovog proročkog djelovanja

       U Jer 1 čitamo o pozivu proroka Jeremije:

4Dođe mi riječ Gospodnja:

5"Prije nego što te oblikovah

u majčinoj utrobi, ja te znadoh;

prije nego što iz krila majčina

izađe, ja te posvetih,

za proroka svim narodima

postavih te."

6A ja rekoh: "Ah, Gospode Bože, gle,

ja ne umijem govoriti: dijete sam."

7A Gospodin mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!'

Već idi k onima kojima te šaljem

i reci sve ono što ću ti narediti.

8Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Gospodnja.

9I tada Gospodin pruži ruku, dotače se usta mojih i reče:

"Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.

10Gle: postavljam te danas

nad narode i kraljevstva,

da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš."

 

      Jeremija je poziv dobio negdje 630-627.g.pr.Kr. Vidimo, bio je u mladoj dobi, vjerojatno je planirao nastaviti živjeti u Anatotu, osnovati svoju obitelj itd... Međutim, daleko prije negoli je on to mogao snovati, već u majčinoj utrobi Gospodin ga je oblikovao u vidu buduće misije koju će mu povjeriti. Jeremija treba navješćivati Božju riječ koja je suprotna od očekivanja svojih sunarodnjaka jer od najvećeg do najmanjeg – svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice (8,10), ali u isto vrijeme uvjeravaju druge da je sve u redu olako vičući narodu mir, mir (8,11). Jeremija je poslan reći: tako ne ide, tako se dalje ne može.

      Čim je čuo poziv, Jeremija je slutio teško protivljenje svom djelovanju. Vjerojatno ga je bio i strah. Bog neće umanjivati ove teškoće, naprotiv on ih Jeremiji iznosi u punoj težini i strahoti. Ali, mu obećava i svoju pomoć. Tako mu stvara sliku da je pred njim stašna borba – rat:

 

17Ti bedra svoja sad opaši,

ustaj, pa ćeš im govoriti

sve što ću tebi zapovjediti.

Ne dršći pred njima, da ne bih morao

učiniti da uzdršćeš pred njima.

18Danas te, evo, postavljam

kao grad utvrđeni,

kao stup željezni,

k'o zidinu brončanu

protiv sve zemlje:

protiv kraljeva i knezova judejskih,

svećenika i naroda ove zemlje.

19I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati,

jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Gospodnja.

Temeljni naglasci u kasnijem Jeremijinom djelovanju:

 

      Za Jeremiju u temelju svega jest Božje lice koje je on iskusio, doživio kao Onoga koji je odlučio intervenirati u povijest svoga naroda da bi ga čistio kaznom. Kazna je shvaćena kao sredstvo spriječavanja ili barem umanjivanja nevjernosti Savezu i njezinih posljedica. Na koncu će se vidjeti da je Bog spreman oprostiti svom narodu i pružiti mu nadu (usp. Jer 30-34).

      Prorok nastoji unutar povijesnih događaja prepoznati Božju prisutnost i akciju. U određenim događajima on prepoznaje poziv na obraćenje (šub) prije nego se dogodi ono što se više neće moći promijeniti. To je centralna tema u Knjizi proroka Jeremije. Tako pad Sjevernog kraljevstva treba služiti kao upozorenje Južnom na ozbiljnost i važnost koja proizlazi iz vjernosti Bogu (3,1-4,4); prva deportacija (597.) to će potvrditi i označiti prekretnicu u povratku Bogu. Naime, u prvom dijelu Jeremijinog života (627-597.), obraćenje (šub) znači znati se odreći svih nevjernosti na društvenom, kulturnom i političkom području. U drugom dijelu njegova života (597-587.) obraćenje znači podložiti se babilonskoj vlasti kao znak prihvaćanja Božjeg projekta; to je za Izraelce bio težak, ali jedini mogući izlaz. Ne prihvaćanje i ne izvršavanje ovih dvaju zahtjeva neminovno vodi novoj kazni.

      Preduvjet za vjernost i dosljednost, za življenje slobode kao radosnog služenja Gospodinu, jest vjera. Ona počinje obrezivanjem srca (4,4; 9,25), eliminacijom ispraznog kulta koji je odvojen od života (7,1-15), te prihvaćanjem vlastitog mjesta koje svatko zadobiva u povijesti (Jer 29) a i prihvaćanjem povijesti koju Bog vodi, čak i kada zahtijeva podvrgavanje i ropstvo (25,1-14; 27,5-6).

      Temeljni grijeh kojeg Jeremija ističe jest idolatrija, ona je Izraela odvela u apostaziju i prostituciju prigodom koje on poput nevjerne supruge izdaje i napušta Boga (Jer 2-6). Stoga će Izrael biti izručen narodima čijim božanstvima se klanja (5,18-19). Osim toga, grijeh je i nesposobnost slušati Boga koji govori i poziva preko povijesnih događaja koje prorok tumači; ovo se napose odnosi na prikazivanje Babilonije kao instrumenta kojim Gospodin kažnjava (25,1-11; 27,1-22). Jeremija ne opravdava njezin politički sustav i ponašanje jer su po naravi imperijalistički, nego poziva na prihvaćanje mogućnosti Božjeg spasenja koje se preko povijesne uloge Babilonije u određenom vremenskom periodu nudi izraelskom narodu, a koja će sa svoje strane isto tako iskusiti kaznu (50,22-40; 51,61-64).

      Gotovo nikakav odaziv na prorokove pozive za posljedicu ima da je Jeremijina poruka skoro uvijek zatiranje i rušenje (usp. Jer 1,10), navještaj nasilja i propasti (20,8) koje će izvršiti neprijatelj s sjevera (4,5-8.13; 5,15; 6,22) koji će uzrokovati užas odasvud (6,25; 20,3); Jeremija čak sam sebe naziva užas odasvud (20,10) – i njemu je bilo teško naviještati zator, ali shvaća da drugačije ne može biti zbog tvrdokornosti naroda. On je prorok čiji cijeli životni put pokazuje koliko se teško Božja istina probija u narodu, koliko je narod neosjetljiv na Božji vjernost i pravdu.

 

       Obećanje novog Saveza

       Jer 31,31-34:

"Evo dolaze dani - riječ je Gospodnja - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Gospodnja. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Gospodnja: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Gospodina!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Gospodnja - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati."

 

      Ove riječi Jeremija je izgovorio u vrijeme mladog kralja Jošije koji je, za razliku od svog strica Manašea i njegove gotoveo 50-godišnje bezbožne vladavine, započeo Izrael voditi pravim putem. Poštovao je Zakon Gospodnji, otpočeo duboke reforme na religioznom, političkom i socijalnom planu. Jeremija, za kojeg smo vidjeli da je do sada bio u „ratu“ sa cijelom zemljom, pozitivno reagira na ove poteze mladog kralja.

      Ove Jeremijine riječi utjehe slijede njegove navještaje povratka Izraelaca koje su Asirci deportirali u Ninivu nakon što su 722.g.pr.Kr. osvojili Samariju.

      Sada Gospodin naviješta novi Savez. Naime, na Sinaju su Izraelci sklopili Savez s Bogom nakon kojeg je Bog nastavio brinuti o njima, a Izraelci su trebali slijediti njegove zapovijedi. Međutim, Izraelci su bili toliko puta nevjerni i snašle su ih velike tragedije.

      Nije svaka od ovih tragedija direktna Božja kazna. Priroda je grijeha takva da u sebi nosi klicu smrti koja razara onoga koji taj grijeh počinja (Izr 13,6). Može li se Gospodin pomiriti sa nevjernošću svoga naroda i samtrati je nečim neizbježnim? Gospodin je već na usta proroka Hošee rekao: kako da te napustim, Izraele? Moje se srce potresa u meni, moja nutrina dršće od sućuti jer ja sam Bog a ne čovjek (Hoš 11,8-9)!

      Stoga Bog odlučuje sklopiti novi Savez koji neće propasti, neće pokazati slabosti prethodnih. Bog će djelovati tako da svoj narod osposobi za vjernu ljubav. Gospodnji Zakon neće više biti upisan na kamenim pločama, kao na Sinaju, nego u srcima Izraelaca. Zakon na kamenim pločama daje znanje, objavljuje put Gospodnji, ali ne daje energiju za njegovo vršenje, ne prenosi polet na Izraelce. Gospodin obećava zahvatiti u srce – tu gdje je sjedište volje, strasti, hrabrosti, spoznaje i sjećanja. Njihova su srca do sada bila kao od kamena, bešćutno za Božju ljubav i njeznost. Zato nije uočavalo njegovu brigu i nije pamtilo njegova dobročinstva.

      Bog će poslati svoga Duha u srca njegovog naroda i tako će ga svi poznavati, tj.  otvarati svoj život njegovom, prianjati uza nj.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

POSJET KATEDRALNOG PJEVAČKOG ZBORA „VELIKA GOSPA“ IZ STRUMICE

25. ožujak 2011.

 

Posjet_Katedralnog_zbora__Strumice1PETROVARADIN, 23. ožujka 2011. godine - Na svom hodočašću Srijemsku biskupiju posjetili su članovi katedralnog pjevačkog zbora „Velika Gospa“ iz Strumice, pri Apostolskom egzarhatu u Makedoniji, pod vodstvom vlč. Gjorgi Pojrazov.




    

      

Posjet_Katedralnog_zbora__Strumice1

      PETROVARADIN, 23.3.2011. godine - Na proputovanju i hodočašću kroz Srijemsku biskupiju članovi katedralnog pjevačkog zbora „Velika Gospa“ iz Strumice, pri Apostolskom egzarhatu u Makedoniji, pod vodstvom vlč. Gjorgi Pojrazov s časnim sestrama Terezom i Lujzom, susreli su se sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem u Petrovaradinu.

Posjet_Katedralnog_zbora_Strumice2

      Susret je započeo posjetom crkvi Svetog Jurja i prigodnom večerom nakon koje su gosti prenoćili po obiteljima u Petrovaradinu. Sutradan su slavili jutarnju liturgiju na Istočnom obredu u crkvi, a prije liturgije bila je prigoda za svetu ispovjed. Nakon doručka i razgovora članovi katedralnog zbora „Velika Gospa“ su otpjevali nekoliko pjesama u domu i crkvi i time zahvalili biskupu, svećenicima, djelatnicima i obiteljima na iskazanom gostoprimstvu. Pjesmom i razgovorom su prikazali vjersku i kulturnu baštinu vjernika istočnog obreda iz Strumice u Makedoniji.  

      Nakon toga naši su gosti krenuli u obilazak Petrovaradinske tvrđave, Svetiša Gospe Tekijske u Petrovaradinu i nastavili put prema Ruskom Krsturu i dalje.


Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 >