Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 32. APOKALIPTIKA STAROGA ZAVJETA I KNJIGA DANIJELOVA

16. travanj 2011.

 

DanijelApokaliptički pokret jest socio-religiozni pokret nastao nakon babilonskog sužanjstva a do izražaja dolazi napose u periodu 2.st. pr. Kr. – 2. st.n.e. Sa povijesnog gledišta, on se rađa i širi u periodima političke i religiozne krize kada se čini da sve ide loše...



 

      Apokaliptika Staroga Zavjeta

 

Apokaliptički pokret jest socio-religiozni pokret nastao nakon babilonskog sužanjstva a do izražaja dolazi napose u periodu 2.st. pr. Kr. – 2. st.n.e. Sa povijesnog gledišta, on se rađa i širi u periodima političke i religiozne krize kada se čini da sve ide loše i da nema druge nego čekati bolja vremena. Svoj maksimum stoga dostiže u vrijeme dominacije Seleukovića i Rima.

Smatra se da je apokaliptički pokret: sljednik proroštva koje se iscrpilo, bilo zbog nestanka napetosti monarhija-proroštvo, bilo zbog nove post-egzilske religioznosti židovstva (judaizma), koje teži produbljenju povijesnog sjećanja i sve kontraste između institucije (kult, svećenstvo) i riječi Božje (proroštvo) regulira pomoću Zakona – Pentateuh je postao normativni zakon. No, apokaliptika sazrijeva tek u kontaktu sa mudrosnim pokretom s kojim dijeli brigu oko raspoznavanja Božje volje u svakidašnjici i pitanje smisla povijesti pred problemom teorije retribucije (Bog dobro nagrađuje a zlo kažnjava); prihvaća utjecaje izraza perzijske kulture (dualizam dobro-zlo; anđeli-demoni; numerički simbolizam) kao i helenističke (dualizma duša-tijelo; zemlja-nebo).

U teškim periodima, apokaliptika nastoji nadu utemeljiti u onome što se još ne vidi, što je skriveno i pripada misteriju Božjem. Otkrivanje jest stoga u samom korijenu pojma apokaliptika. U biti, radi se o otkrivanju pobjede dobra nad zlim. Povijest se zato shvaća kao živo iščekivanje uništenja sila zla i prodora Kraljevstva Božjeg. Obilježena iskustvom stalnih teškoća koja povijest nameće, apokaliptika smatra da kao takva nema budućnost i da će dolazak Kraljevstva označiti ne samo kraj povijesti nego i njezinu osudu. Prijelaz od kraljevanja zla u sadašnjosti ka kraljevanju dobra u budućnosti neće biti progresivan nego će nastupiti lomom: uništenje ovog poretka nastupit će u kozmičkoj finalnoj bitki u koju će biti uključena sva bića.

Ovakav pogled na sadašnjost omogućuje zauzimanje odvažnog stava, sve do mučeništva jer se očekuje pobjeda dobra i novi život putem uskrsnuća. Opasnost koju apokaliptička misao nosi za praktičan život jest moguće otuđenje (alijenacija) od sadašnjosti jer se ona shvaća pod utjecajem zla kao i to da je određena za uništenje u završnoj bitki – čemu se onda zalagati za ovaj svijet, za nevažne pojedinosti u svakodnevici?

 

Oznake apokaliptičke književnosti:

- formalne: vizije o usudu čovječanstva; duhovna uzbuđenost vidjeoca koji svoje unutrašnje uzbuđenje prenosi u tekst; pouka – „eshatološka etika“ – i poziv na ustrajnost; pseudonimija (autorstvo se pripisuje nekoj velikoj osobi iz prošlosti – Adam, Eva, Mojsije, Danijel, Ezra…); simboli koji su korišteni u toliko rastućoj raznolikosti i kompleksnosti da gotovo onemogućuju razumijevanje teksta; složenost spisa jer se koristi višejezičnost, spajaju se različite tradicije što izaziva kontradikcije i alogičnost

- sadržajne: grčevito iščekivanje kraja svijeta; kozmičke katastrofe; univerzalno vrijeme (podijeljeno u fiksne periode pomoću brojeva 4,7,12); zemaljska zbivanja su odraz onih u višim sferama: tako se međusobno bore anđeli i demoni, pa će dobri ljudi po pobjedi anđela primiti spasenje u vidu slave: to će biti spajanje zemaljske sa nebeskom sferom u kojem će sve poprimiti praiskonske-rajske oznake; spasenje će izvirati iz prijestolja na koje će se popeti Sin čovječji i započeti Kraljevstvo Božje; njega će realizirati posrednik koji biva različito imenovan (Mesija, Sin čovječji, Izabranik) a odredit će ga Bog.

 

 

 

       Knjiga Danijelova

 

      Uvodni problemi

Ovu knjigu smatra se vrhuncem SZ-ne apokaliptike; hebr. Biblija je smješta među Spise a u našoj Biblije se nalazi među velikim prorocima iza Ez. Tekst kojeg nalazimo u ovoj Knjizi u originalu je pisan različitim jezicima: hebrejski (1,1.24a; 9.12), aramejski (2,4b-7,28) i grčki (3,24-90; 13-14). Židovi i protestanti kanonskim smatraju samo dijelove pisane hebrejskim i aramejskim. Mi i grčke smatramo inspiriranima i zovemo ih deuterokanonskima.

Poglavlja 1-13 potječu iz doba makabejske pobune (167-164.g.pr.Kr.) koja je izbila zbog pokušaja helenizacije. Neki su se opirali nenasilno i podnijeli mučeništvo, a neki su pribjegli oružanoj pobuni. U tom kontekstu nastaje Dn: autori se skrivaju iza legendarne osobe Danijela, čuvenog mudraca (usp. Ez 14,14.20), koji se pojavljuje u više dijelova knjige. Iako tekst knjige govori o događajima iz prošlosti (babilonski i perzijski dvor 6. st.pr.Kr.), autori se zapravo osvrću na suvremene događaje i obraćaju se čitatelju koji živi pod Antiohom IV (175-164.g.pr.Kr.).

 

      Sastav knjige i poruka

Knjigu možemo podijeliti na uvod iza kojega slijede tri glavna dijela knjige koji su složeni prema strogo definiranom rasporedu.

 

Uvod (Dn 1): Danijel i mladi Izraelci koji se opiru poganskoj ishrani poziv su Izraelcima na otpor Antiohu IV koji je zabranio ishranu prema Zakonu.

 

Tri glavna dijela knjige složena su prema hijastičkom rasporedu A – B – A'.

 

Prvi dio Knjige (Dn 2-7) sastoji se od manjih dijelova koji su također složeni prema hijastičkom rasporedu:

 

A (Dn 2): Nabukodonozorov san o kipu i Danijelovo objašnjenje. Kraljeva završna ispovijest vjere isključuje progone.

B (Dn 3): Nabukodonozor traži od 3 mladića da se poklone kipu; oni odbijaju, bivaju bačeni u peć i čudesno izbavljeni.

C (Dn 4): Nabukodonozor pripovijeda san o velikom drvetu kojeg Danijel tumači kao Božji sud nad kraljevom moći.

C' (Dn 5): Baltazarova gozba i misteriozni prst na zidu=slika Antioha IV i kraja njegovog kraljevanja određenog od Gospodina.

B' (Dn 6): odbivši pokloniti se kralju, Danijel je bačen u lavlju jamu i čudesno se izbavlja.

A' (Dn 7): san o 4 nemani, o Pradavnome te o „Sinu čovječjem“ – završetak kraljevanja Antioha IV je zasvjedočen Božjom objavom Danijelu.

 

Ovi izvještaji simboličkim jezikom naglašavaju superiornost Izraelove vjere u donosu na poganske i žele učvrstiti čitateljevu osobnu vjeru u Izraelovog Boga koji može svoje vjerne osloboditi iz bilo koje neprilike. Ovo je u stvari midraš na način hagade koji prenosi narativnu teologiju.

 

B – (8-12). Iznoseći tri vizije apokalipičkim književnim rodom, autor pokazuje da je ljudska povijest, unatoč ljudskom opiranju, ipak u ruci Božjoj i da je On usmjerava prema svome Kraljevstvu. Nakon svih nevolja bit će uspostavljeno Kraljevstvo mira i pravde u koje će ući svi koji su i u najtežim okolnostima ostali vjerni.

1. vizija (Dn 8): borba ovna i jarca aludira na pad Antioha IV i vjerojatno na osvojenje Jeruzalema od strane Jude Makabejca.

2. vizija (Dn 9): proroštvo o 70 sedmica; to je interpretacija Jer 25,11-12; 29,10 na način Sznog tumačenja, tzv. midraša: Jer najavljuje kraj egzila nakon 70 godina, a Dn to primjenjuje na voju situaciju i iz toga izvodi 70 x 7 godina (70 sedmica) i zaključuje da će progon prestati nakon 490 g., koje će se ispuniti u vrijeme Antioha IV (makabejski ustanci, Antiohova smrt – vidi Knjige o Makabejcima)!

3. vizija (Dn 10-12): donosi iščitavanje povijesti i ustvrđuje da će nakon progona započeti vječni život s Bogom (12,1-3).

 

A' – (13-14) donosi poučne tekstove samo na grčkom; oni govore o nagradi za vjernost Zakonu (Dn 13 – Suzanina nevinost) te donose satiru kojom ismijavaju idolatriju (Dn 14 – Bel i zmaj).

 

Dn 12,1-3:

U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi.

2Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. 3Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.

 

Apokaliptička literatura naglašeno se interesira za usud zemaljskih imperija jer je gajila uvjerenje da stvari na ovom svijetu ne mogu krenuti na bolje nego što je sada i da su zato sva kraljevstva osuđena na velike potrese i raspad. Iz njihova pepela Bog će podići novi svijet u koji će ući samo pravedni. To će biti nova, zlatna era – era mira, blagoslova i napretka. Tada će konačno kraljevati Gospodin.

Ovi su reci pisani u dramatičnim okolnostima Izraelove borbe na kulturnom planu protiv helenizacije a na vojnom protiv snaga Antioha IV u kontekstu makabejskih ustanaka. Ovu posvemašnju borbu za opstanak svoje vjere a i za golo preživljavanje Izraelci su shvaćali kao sudar sila dobra i sila zla. U tako dramatičnim okolnostima Knjiga Danijelova progonjenom i potlačenom narodu upućuje poruku nade: kraljevstvo zla se bliži svome koncu a kraljevstvo nebesko samo što se nije promolilo.

Apokaliptičari su smatrali da Bog oko sebe ima svoje dvorane – anđele tj. sinove Božje – i da je svakome od njih povjeren jedan narod na zemlji kojeg će štititi i osiguravati u njemu pravednost. Izraelov anđeo je Mihael. Njegovo ime (Mi ka El?) na hebrejskom znači tko je kao Bog? Izraelci, nakon svega što su prošli, kada proučavaju svoju prošlost, znaju da nema nikoga kao što je Gospodin, nitko njemu nije ravan. Jedini on može život dati i spasiti.

Ako je itko, onda su Izraelci iskusili što znači napustiti Božju riječ – pokoljenja predaka svjedoče da to nikada nije vodilo napretku naroda nego njegovom rasulu. I stoga, kada narodi svijeta upoznaju Mihaela – da nitko nije kao Bog, tj. kada odbace svoje idole i vrate se Stvoritelju (kada se vrate sa „Adamova puta“), Bog će podići novi svijet.

Već su sada prisutni elementi novoga svijeta – to su oni koji u svojim srcima i životima čuvaju riječ Božju. Oni već sada sjaje svjetlom novoga svijeta (usp. Mt 5,14), iako taj sjaj zatamnjuju bure i nevolje, progonstva u kojima žive. No, kad Bog podigne novi svijet, njihov će sjaj bljesnuti svom snagom. Ovdje nailazimo na prvi jasni i nedvosmisleni navještaj uskrsnuća u SZ-u.

 

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

DUHOVNOST ZA NAJMLAĐE: NEBO IZNAD TAIKIJA

15. travanj 2011.

 

NeboNebo iznad našeg mjesta sasvim je normalna stvar. Što bi drugo bilo iznad nas nego lijepo plavo nebo s bijelim oblacima, sjajnim suncem i pticama? A što kad bi nebo nestalo, kada bi iznad nas bila samo jedna crna rupa?



 

 

      Nebo iznad našeg mjesta sasvim je normalna stvar. Što bi drugo bilo iznad nas nego lijepo plavo nebo s bijelim oblacima, sjajnim suncem i pticama? A što kad bi nebo nestalo, kada bi iznad nas bila samo jedna crna rupa? Upravo to se dogodilo stanovnicima Taikija. Ali, oni su uspjeli nebo iznad svog mjesta vratiti. Kako?

 

 

      Nebo iznad Taikija

      Jedne noći na grad Taiki sručila se strašna oluja. Padala je tuča i udarila silna kiša. Od munja i grmljavine nitko nije mogao zaspati. U zoru se začu prasak od kojega su podrhtavala stakla na prozorima. Zatim odjednom zavlada savršena tišina. Činilo se da je oluja u jednom času prestala. Sljedećeg jutra, kad su ljudi pošli ulicama, nitko nije mogao vjerovati svojim očima: nad gradom Taikijem slomilo se nebo. Neba jednostavno više nije bilo, raspuklo se od onoga velikog groma. Grad je prekrivala velika crna rupa. Vijest je obišla cijeli svijet. Mnogi su išli vidjeti tu čudnu pojavu. Kako nije bilo neba, sunce je zaobilazilo grad kad je onuda prolazilo. Tamo nije bilo oblaka, a ni ptice nisu letjele. Noću se iznad Taikija nije vidjelo ni mjeseca ni zvijezda. Žitelji Taikija bili su jako žalosni jer su živjeli u gradu bez neba. Nitko nije znao kako ga vratiti.

      Jednog dana svima je ipak vraćena nada. U onoj rupi zasvijetlila je žuta zvijezda. Prihvatili su je s velikim oduševljenjem i prozvali je Nada. Sljedećeg jutra dogodilo se isto. Zasjala je druga crvenkasta zvijezda. Svi ljudi su postali veseliji i tu su zvijezdu prozvali Radost. Tako je, malo po malo, ona crna rupa bila ispunjena zvijezdama. Nitko nije znao zašto se pojavljuju nove zvijezde. Za sve je to bila velika tajna. Jedno je ipak bilo jasno: zvijezde bi se pojavljivale svaki put kad bi netko načinio kakvo dobro djelo. Ono što u početku nisu znali sada su ipak otkrili, i tako su pronašli način kako da vrate izgubljeno nebo. Počeli su svi, jedni drugima, činiti dobra djela. Kad bi neko dijete pomoglo majci postaviti stol, rodila bi se nova zvijezda. Kad bi se dvije osobe pomirile, pokazala bi se druga zvijezda. Kad bi netko nešto od svoga podijelio s drugim, zasjala bi zvijezda više na nebu. Na taj način množio se sve više broj zvijezda. Bilo ih je nepregledno mnoštvo, činilo se da neće više stati u crnu rupu. Kad se do kraja napunilo zvijezdama, nebo je zasjalo jakim i vedrim plavetnilom. Crne rupe više nije bilo. Grad Taiki dobio je novo nebo. Sunce se vratilo i sjalo s visine. Došli su oblaci i ptice su opet kružile uokolo. Žitelji su se odjenuli u svečana odijela i izašli da radosno proslave ovaj veličanstveni događaj. O toj novosti izvijestile su sve zemlje svijeta.

      Taiki više nije bio poznat kao grad koji je ostao bez neba, nego kao grad koji je imao nebo na zemlji.

 

      Jedne noći u strašnom nevremenu grad Taiki ostao je bez neba. Pitamo se zašto se to dogodilo. Dogodilo se zato što su ljudi zaboravili da čine dobra djela, zaboravili su da budu dobri. Ovo nevrijeme koje se dogodilo u Taikiju podsjeća na nevrijeme koje je u Noino vrijeme dovelo do potopa. I tada su  ljudi bili zločesti i zaboravili su na dobro i na Boga, stoga je Bog poslao potop na zemlju. Grad Taiki prošao je mnogo bolje, ljudi su svi ostali živi, ali više nisu imali nebo. Umjesto neba imali su crnu rupu. Ta crna rupa označavala je tamu u njihovim srcima i u njihovom gradu.

      Svaki put kada činimo ružne stvari, kada smo neposlušni, zločesti i kada ne živimo onako kako bi Isus htio da mi živimo, širimo tamu oko sebe. Što je više tame oko nas našem srcu je sve teže da vidi ono što je dobro. I kad u svim srcima i oko svih ljudi zavlada tama, onda ni jedno srce više ne vidi ono što je dobro te više nitko ne čini dobra i lijepa djela. Tada sve izgleda kao crna rupa. Kada Isus vidi da sve oko nas ljudi izgleda kao crna rupa to ga jako rastuži, jer nam je, dok je živio na zemlji, na različite načine pokazao kako da živimo pa da oko nas ne bude tama. Budući da stanovnici Taikija nisu sami shvatili kakvi su, ostali su bez neba. Crna rupa iznad njihovog grada bila je odraz njihovog života. Međutim, oni nisu razumjeli zašto nemaju nebo, pa nisu znali ni kako ga vratiti, stoga su bili jako tužni.

      Ali, jednog dana u crnoj rupi zasjala je zvijezda. Ubrzo je zasjala još jedna, pa još jedna... i rupa se ispunila zvijezdama. Ljudi su tada primijetili: kada kod čine dobro djelo pojavi se zvijezda. Otkrili su način da vrate nebo iznad svog grada. I uspjeli su jer su se popravili. Prestali su biti zločesti, a počeli su činiti dobra djela. Tako su pobijedili crnu rupu.

      Svako dobro djelo je kao jedna zvijezda koja donosi svjetlost i radost u naše srce, a i širi svjetlost i radost oko nas. U jedno danu imamo puno puta priliku odlučiti se za zvijezdu ili tamu. Svaki put kada poslušamo mamu i tatu, kada uradimo zadaću, marljivo učimo, kada izbjegnemo svađu, pospremimo sobu, pomognemo nekom, kažemo istinu, sve su to zvijezde na našem nebu i u našem srcu. Isus se jako veseli kada vidi koliko smo dobri, koliko smo zvjezdica zaslužili. Svaka ta zvijezda potvrđuje da smo njegovi pravi učenici, da idemo njegovim stopama i slijedimo njegov primjer. On nam je pokazao kakvi trebamo biti. Znamo da je Isus slušao svoje roditelje, da nije nikada lagao, da je pomagao ljudima, da je svakog volio i razumio i da nikog nije osuđivao. Bio je jako dobar i to isto od nas očekuje.

      Međutim, Isus nikog ne tjera da bude dobar. Možemo sami izabrati hoćemo li biti dobri ili ne. Samo, moramo paziti da ne bi nestalo nebo i iznad našeg mjesta.

 

dipl. theol. Ana Hodak

 

Ana Hodak

DANI KRŠĆANSKE KULTURE U SPLITU

14. travanj 2011.

 

Dani_kranske_kulture-SplitMeđunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture prvi put se održala u Splitu 2005. godine i otada je postala prepoznatljiv sadržaj koji predstavlja značajan doprinos kulturnom bogatstvu i raznolikosti u hrvatskom društvu.

 



 

Dani_kranske_kulture-Split 

      Međunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture prvi put se održala u Splitu 2005. godine i otada je postala prepoznatljiv sadržaj koji predstavlja značajan doprinos kulturnom bogatstvu i raznolikosti u hrvatskom društvu.

      Dani kršćanske kulture uključuju izložbe, koncerte, filmske projekcije, kazališne predstave itd.

      Ove 2011. godine u taj bogati program, koji se održava od 9.-19. travnja a priređuje ga izdavačka kuća VERBUM, potpomažu Ministarstvo kulture RH, Splitsko-makarska nadbiskupija, Dubrovačka biskupija, Šibenska biskupija, te županijske i gradske uprave istih gradova, za 14. travnja uvršten je film Draga Gospa Ilačka, redatelja Branka Ištvančića i scenaristice Nevenke Nekić, a producent je Udruga dr. Ante Starčević, Tovarnik. Film sažima metafiziku i mistiku sakralnog i čovjekovog ovozemaljskog hoda u traganju za smislom života. Film je 2010. godine nagrađen prvom nagradom na Festivalu vjerskih filmova na Trsatu u konkurenciji 38 filmova, te dobio i posebnu nagradu za originalnu glazbu kompozitora Pere Ištvančića.

      Istoga dana prikazuje se film Katarina Kosača, autorice Nevenke Nekić, a dan ranije Kraljica Jelena iste autorice. Oba su filma iz serije Povijest ženskim rukopisom.

 

Za Udrugu dr. Ante Starčević, Tovarnik

Antun Ivanković

Nevenka Nekić

 

Antun Ivanković

DUHOVNA OBNOVA ZA KRIZMENIKE SRIJEMA 2011.

12. travanj 2011.

 

Duhovna_obnova_za_krizmanike_Srijema_2011GOLUBINCI, 9. travnja 2011. godine - Ured za pastoral mladih Srijemske biskupije organizirao je pod geslom Zajedno u Kristu duhovnu obnovu za mlade koju su kandidati za krizmu ove godine.



 

Duhovna_obnova_za_krizmanike_Srijema_2011

      Obnova je bila 9. travnja u Golubincima a vodile su je Milosrdne sestre Sv. Križa iz Đakova s. Meri Gotovac i s. Gabrijela Tea Damjanović uz povjerenika za mlade vlč. Ivicu Damjanović koji je potaknuo mlade da se aktivno uključe u svoje župne zajednice po primanju Potvrde. Na duhovnoj obnovi sudjelovali su mladih iz više župa Srijema sa svojim župnicima. Krizmenici su aktivno sudjelovali u radionicama i zajedničkom razmišljanju o sakramentu Potvrde.

 

Ivica Damjanović

 

Ivica Damjanović

31. TRITOIZAIJA (Iz 56-66) I ESHATOLOGIJA STAROG ZAVJETA (POJAM).

10. travanj 2011.

 

Izaijin_fragmentStarozavjetna eshatologija ne orijentira se isključivo onkraj povijesti nego unutar nje prepoznaje pogodne trenutke susreta čovjeka s Bogom u kojim se može ići prema savršenstvu relacije. To je temelj za dinamičko shvaćanje povijesti...



 

        STAROZAVJETNA ESHATOLOGIJA

 

 

Za razliku od kršćanske, SZ-na eshatologija nije sistematsko izlaganje, pri gledanju na budućnost nema za oslonac isključivo mesijansku ideologiju. Ona se ne orijentira isključivo onkraj povijesti nego unutar nje prepoznaje kairos, tj. pogodne trenutke susreta čovjeka s Bogom u kojim se može ići prema telos – savršenstvo relacije. To je temelj za dinamičko shvaćanje povijesti u kojem Izraelac doživljava progresivnu realizaciju Božjeg projekta savršenog odnosa Boga i čovjeka koja će se upotpuniti u posljednja vremena u konačnom završetku – Dan Jahvin.

Sila prisutna u povijesti koja neprestano ostvaruje pojedine kairoi i usmjerava ih njihovom ispunjenju jest Kraljevstvo Božje. Ono dakle nije nekakva društvena struktura ili institucija nego upriličavanje uvijek novih kairoi u kojima čovjek doživljava oslobođenje iz različitih robovanja i ostvaruje relaciju s Bogom. Tako Bog, Stvoritelj i Osloboditelj, neprestano intervenira uspostavljajući pravednost (cedakah) putem suda (rib).

Proroci su oni koji ukazuju na ove Božje intervente. U preegzilsko vrijeme navješćuju kazne i nesreće jer narod nije na visini svog poziva – treba promijeniti smjer uspostaviti kvalitetan odnos s Bogom. Nakon suda i kazne, Bog omogućuje novi početak vjernom ostatku – to je (unutar)povijesna eshatologija. Neki od njih navješćuju ostvarenje obećanja preko zemaljskog kralja – proročki kraljevski mesijanizam. Neki prorokuju o sudu nad drugim narodima.

Za vrijeme egzila mijenja se priroda nade: Dt-Iz naviješta oslobođenje koje će izvesti Bog, kralj Izraela (40,9-11; 52,7-11) i koje će biti spasenje sasvim nove kvalitete: bit će to novo stvaranje koja će potpuno transformirati čovjeka i ostala bića (41,20; 44,24; 48,6; 51,9-11). Posrednik više neće biti Davidov potomak nego prorok-mesija (trpeći Sluga) a u Trito-Iz prorok na kojeg će sići Duh Gospodnji (61,1-11). Razvija se ideja vjernog (svetog) ostatka, a spasenje dobiva univerzalna obilježja (Iz 45,14-19), kao što je i Gospodinov suverenitet počeo biti shvaćan univerzalnim (prorok Ezekiel – Slava koja ide u Babilon...).

U postegzilsko vrijeme otvoreno se naglašava nota univerzalnosti Božjeg Kraljevstva, a i sam Izrael sve više se shvaća u funkciji univerzalnog spasenja: da bude svjetlo narodima (Iz 49,6). Tako Iz 56,6-8; 60,11-14 naviješta okupljanje svih naroda u Jeruzalemu, na veliku gozbu (25,6-11); Jon širi Jahvino milosrđe i na najljuće neprijatelje.

 

Dan Gospodnji

Ispunjenje obećanja Božjeg kraljevanja uvijek je najavljivano za jedan poseban, odlučujući moment (kairos). Kod preegzilskih proroka ono je bilo najavljivano za vrijeme trajanja prorokove generacije (intrahistorijska eshatologija), dok kod egzilskih i postegzilskih proroka ono sve češće biva odgađano za neku neodređenu budućnost (ultrahistorijska eshatologija) koja je imala početi u posljednjem trenutku povijesti; ovo odgađanje će se kasnije sa apokaliptikom pomaknuti još dalje, izvan povijesti.

Blizina ispunjenja pojedinih obećanja (proročko danas i ovdje) ima više teološko nego temporalno određenje – obećanje se ostvaruje, bez obzira da li to čovjek vidi ili ne, jer Bog je vjeran svojoj riječi. Kršćanska interpretacija će ujediniti iščekivana ispunjenja onog dana i vezati ih uz Isusa iz Nazareta, iako se originalno nisu sva odnosila na Mesiju.

 

 

        TRITOIZAIJA (Iz 56-66)

 

Prorok i njegov ambijent

Stručnjaci danas nisu suglasni niti po pitanju autorstva (da li je knjiga plod djelovanja više proroka?) a ni po pitanju vremenskog smještanja: jedni smatraju da se Trito-Iz odnosi na period 538-510., a drugi idu čak do 450.g.pr.Kr., u vrijeme djelovanja Nehemije. U svakom slučaju u pitanju je postegzilski period kada se, nakon početnog optimizma, židovska zajednica suočava sa problematičnom stvarnošću: teškoće na socijalnom planu, teškoće u vođenju zajednice, religijski sinkretizam, bolni odnosi povratnika s onima koji su ostali u domovini, ali i s onima iz dijaspore.

 

Sastav knjige i poruka

Većina stručnjaka je suglasna da osnovu Iz 56-66 čine Iz 60-62 u vidu jezgre oko koje se progresivno razvijao  ostali tekst:

 

A – 56,1-9: stranci mogu biti dio naroda Božjeg - Njegov hram je kuća molitve za sve narode.

B – 56,9-57,21: navještaj suda zajednici sinova vračarinih, potomstvo je preljubnika...

C – 58: opis istinske religiozne prakse i posta: kidati okove nepravedne, puštati na slobodu...

D – 59,1-15: prorokov ukor i ispovijed grijeha tj. pokajnički psalam zajednice

E – 59,16-20: Gospodin će doći kao otkupitelj Sionu tj. onima koji su se obratili od apostazije.

F – a) 60: Gospodin je istinsko svjetlo Jeruzalema; u nj će doći ponizni sinovi tlačitelja.

b) 61: poziv proroka ili Jeruzalema: posla me da radosnu vijest donesem ubogima...

c) 62: Jeruzalem će biti u Gospodnjoj ruci kruna divna; svi puci će vidjeti tvoju pravednost.

E' – 63,1-6: Božji sud nad neprijateljima Izraela, koje predstavlja Edom.

D' – 63,7-64,11: zajednička molitva Bogu, Ocu i Otkupitelju da razdre nebesa i siđe.

C' – 65: oni koji se daju voljeti od Boga bit će blagoslovljeni a koji odbijaju, prokleti.

B' – 66,1-18a: usprkos nevjernosti, Bog će Kćeri Sionskoj dati mogućnost roditi novi narod.

A' – 66,18b-24: sve će narode Gospodin sabrati i dovest će na moju svetu goru u Jeruzalemu...

 

Bog, Stvoritelj (65,17) i Otac (63,9), ljubi majčinskom ljubavlju, vjeran je kao zaručnik i može povratiti djevičanstvo svom narodu i Jeruzalemu-traženoj zaručnici (62,12). On je temelj nade u unutarnju i vanjsku obnovu židovske zajednice i stoga nema mjesta razočaranju i malodušnosti nego se treba radovati.

Nezasluženost spasenja ne isključuje potrebu obraćenja: ono se ogleda u izgradnji zajednice koja će imati autentičan odnos s Bogom, bez idolatrije, socijalne nepravde i u otvorenosti za svaki narod koji prima riječ Božju. Takav navještaj je upravljen zajednici siromaha Jahvinih koji se uzdaju samo u Njega; njima pripada i prorok poslan navješćivati radosnu vijest siromasima (61,1-3; 62,1). Otvorenost strancima ovdje, za razliku od drugih proroka koji su je vidjeli konfliktnom, poprima pozitivne konotacije (uslijed već spomenutog univerzalizma).

 

Prorok Izaija će za budućnost naviještati velike stvari koje graniče sa najuzvišenijim maštanjima. No, da on nije čovjek maštarija, pokazuje time što prije velikih obećanja daje do znanja da više stoji na zemlji od mnogih drugih Izraelaca.

Tako čitamo u 58,1-12:

Objavi mom narodu njegove zločine,

domu Jakovljevu grijehe njegove.

2Dan za danom oni mene traže

i žele znati moje putove,

kao narod koji vrši pravdu

i ne zaboravlja pravo Boga svoga.

Od mene ištu pravedne sudove

i žude da im se Bog približi:

3"Zašto postimo ako ti ne vidiš,

zašto se trapimo ako ti ne znaš?"

Gle, u dan kad postite

poslove nalazite

i na posao gonite radnike svoje.

4Gle, vi postite da se prepirete

i svađate

i da pesnicom bijete siromahe.

Ne postite više kao danas,

i čut će vam se glas u visini!

5Zar je meni takav post po volji

u dan kad se čovjek trapi?

Spuštati kao rogoz glavu k zemlji,

sterati poda se kostrijet i pepeo,

hoćeš li to zvati postom

i danom ugodnim Jahvi?

6Ovo je post koji mi je po volji,

riječ je Jahve Gospoda:

Kidati okove nepravedne,

razvezivat' spone jarmene,

puštati na slobodu potlačene,

slomiti sve jarmove;

7podijeliti kruh svoj s gladnima,

uvesti pod krov svoj beskućnike,

odjenuti onog koga vidiš gola

i ne kriti se od onog

tko je tvoje krvi.

8Tad će sinut' poput zore

tvoja svjetlost,

i zdravlje će tvoje brzo procvasti.

Pred tobom će ići tvoja pravda,

a Slava Jahvina bit će ti

zalaznicom.

9Vikneš li, Jahve će ti odgovorit,

kad zavapiš, reći će: "Evo me!"

Ukloniš li iz svoje sredine jaram,

ispružen prst i besjedu bezbožnu,

10dadeš li kruha gladnome,

nasitiš li potlačenog,

tvoja će svjetlost zasjati u tmini

i tama će tvoja kao podne postati,

11Jahve će te vodit' bez prestanka,

sitit će te u sušnim krajevima.

On će krijepit' kosti tvoje

i bit ćeš kao vrt zaljeven,

kao studenac

kojem voda nikad ne presuši.

12I ti ćeš gradit' na starim razvalinama,

dići ćeš temelje budućih koljena.

Zvat će te popravljačem pukotina

i obnoviteljem cesta do naselja.

 

I ovdje, kao i kod Amosa, vidimo snagu proročke riječi koja, nadahnuta Božjih Duhom, uočava nepravde koje vrijeđaju Boga. Dokle god postoji bilo kakav jaram na ijednom čovjeku, Bog ne može ostati miran – ne može ga se “umiriti” nikakvom žrtvom u jeruzalemskom hramu niti pobožnim molitvicama. Bog najprije želi da svatko od Izraelaca učini ono što može da ostvari ove Božje riječi. Ako Izraelci mogu biti ravnodušni na trpljenje nekog od ljudi, Bog ravnodušan neće ostati jer – na sliku Božju je čovjek!

 

Iz 66,18-21:

Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove.

Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Gospodin - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Gospodnjem. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite" - govori Gospodin.

 

Izraelci su stoljećima bili uvjereni da su jedini ispravni ljudi. Smatraju da su jedini koji su vršili Zakon Božji i da su zato pravedni. Imali su averziju prema strancima smatrajući se boljima od njih, često ih i tlačili i prema njima se odnosili neljudski pa su ih, vidjeli smo, proroci u Božje ime opominjali.

No, povijesni događaji – napose odlazak Izraelca u babilonsko sužanjstvu – uzrokovat će velike promjene. Za vrijeme sužanjstva u Babilonu sagledavali su svoju prošlost. Počeli su shvaćati da ne bi – nakon tolikih čudesnih izbavljenja iz raznih opasnosti – sada doživjeli ovako veliku tragediju, da ih Gospodin ne bi kaznio da nisu krivi. Teško je to suočenje u kojem čovjek treba relativno brzo promijeniti sliku o sebi i priznati – nisam dobar, nismo dobri – zaslužili smo kaznu.

U isto vrijeme, tu u tuđini Izraelci susreću mnogo stranaca i polako opažaju: nisu bili tako loši, toliko nemoralni kakvima su ih oni zamišljali. Naprotiv, bili su gostoljubivi, učtivi, dobro odgajali svoju djecu i u skladu sa spoznajama koje su imali vršili volju Božju preko življenja etičkih načela. Shvatili su da među ovim strancima mnogi provode život koji mora biti Bogu miliji nego život mnogih Izraelaca.

Kao potvrda takvih zaključaka, dolazi ova riječ Gospodnja preko proroka Izaije. Iz nje je jasno vidljivo da Izraelov Bog ne pripada samo Izraelcima, nije nekakav nacionalni Bog nego je gospodar cijelog svijeta. On vodi računa o svima, među svima on sije dobro i čeka tko će to nadahnuće dobra prihvatiti i živjeti. Štoviše, on obećava buduće, eshatološko zajedničko kraljevstvo za sve narode. To će biti kraljevstvo sreće i mira i zato ga je najlakše usporediti sa velikom gozbom na kojoj se služe izvrsna vina i prvoklasna jela.

Ako su Izraelci bili iznenađeni ovim Božjim planom, to je znak koliko su zastranili od onog prvotnog Božjeg projekta da Izrael treba biti prvi narod koji će živjeti Božji Zakon i zbog toga postati svjedočanstvo pred drugim narodima. Ako je Izrael „zaboravio“ i zastranio, Gospodin nije skrenuo ni lijevo ni desno. On će svoje planove ostvariti, sa većim ili manjim sudjelovanjem Izraelaca. Jer svi su ljudi njegova djeca i on ih sve želi okupiti u svoje krilo i usrećiti.

 

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

KRIŽNI PUT MLADIH 2011.

08. travanj 2011.

 

Krini_put_mladih_2011Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova...



 

Krini_put_mladih_2011IV

Krini_put_mladih_2011

      Šesti nadbiskupijski križni put za mlade Đakovačko-Osiječke nadbiskupije održan je 2. travnja 2011. godine. Križnom putu su se pridružili i mladi župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, iz Srijemske Mitrovice. Oni su bili gosti mladih iz Đakova, kod kojih su stigli dan ranije i prenoćili po obiteljima.

Krini_put_mladih_2011II

   Krini_put_mladih_2011III

   Mladima je ovo bila prilika da se upoznaju i steknu nova poznanstva. Druženje se nastavilo sutradan u hodočašću od Slakovaca do Tompojevaca, zajedno sa još oko 2500 mladih. Prema riječima mladih iz Srijema, i pored napornog pješačenja, bio je poseban osjećaj biti u zajedništvu sa tolikim mladima, a još i više jer je ovo nekima od njih bilo prvi put da dolaze u matičnu Domovinu Hrvatsku.

 

Mario Paradžik

 

Mario Paradžik

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 >