MISA POSVETE ULJA U SRIJEMSKOMITROVAČKOJ KATEDRALI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliki četvrtak, 17. travnja Misu posvete i blagoslova ulja, u koncelebraciji sa svim svećenicima Srijemske biskupije i grkokatoličkim svećenicima u Srijemu, u srijemskomitrovačkoj katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. Na misi su svećenici obnovili svoja obećanja dana na ređenju, a biskup je blagoslovio bolesničko i katekumensko te posvetio krizmeno ulje, koja će se upotrebljavati tijekom ove i sljedeće godine u slavlju sakramenata.
U homiliji biskup Gašparović je rekao kako ovim zajedničkim bratskim okupljanjem oko Krista, Velikog Svećenika Novog Saveza, Božanskog Učitelja i Dobrog Pastira sviju, i to na Veliki četvrtak na svećenički dan, na misi posvete krizmenog i blagoslova katekumenskog i bolesničkog ulja, svi svećenici zajedno pokazuju svoju vjerodostojnost: i kao kršćanski vjernici i kao pripadnici svoga naroda i kao posebno određeni pojedinci, opunomoćeni i poslani od Krista i Njegove Crkve da obrađuju savjesno i odgovorno njegov vinograd, da „rod donose ne bilo kakav nego onakav koji će opstati kroz svu vječnost“. (usp. Iv 15,16).
Kao članovi Kristove Crkve, nastavio je biskup, koji su zaduženi da vjeru Crkve u Isusa Krista propovijedaju drugima, i sami se trebaju i moraju pitati, i to iskreno i radikalno, u kakvoj vjeri žive. Kao od svršenog teologa, očekuje se s pravom od svakog svećenika, da je temeljito ušao u svu dramu i bogatstvo Kristova otkupiteljskog djela koje je sadržano u Njegovoj Crkvi kroz sve vjekove njene povijesti. Svaki svećenik, koji je, dodatno, posebno pozvan da bude dionik Kristova ministerijalnog svećeništva, ima udjela u najširem i sveopćem poslanju, prema svim narodima i svim vremenima. (usp. PO 10). Velika je odgovornost i teret u poslanju svakog svećenika koji se, u dubini svoga bića osjeća pozvanim od Boga Svevišnjeg u njegovu svetu službu, a za dobrobit, vremenitu i vječnu, svojih suvremenika, svojih bližnjih. No, svijest tereta Svetog reda može uplašiti, pa i slomiti krhko ljudsko biće, njegovu egzistenciju, ukoliko mu njegova vjera u apsolutno sigurnu Božju vjernost i pomoć dođe u pitanje; ako se ne trudi svakodnevno u razgovoru s Bogom, u molitvi zahvaljivanja, hvaljenja i prošnje biti tijesno povezan s Kristom, imajući pred očima što savjesnije i što vjernije ispunjenje naloga kojeg je dobio od Njega. Zato je vrlo važno da se svi prezbiteri, dijecezanski i redovnički, međusobno pomažu da budu uvijek suradnici istine. Svaki je dakle između njih s ostalim članovima toga prezbiterija povezan posebnim vezama apostolske ljubavi, službe, bratstva, molitve i svestrane suradnje. Tako dolazi do izražaja ono jedinstvo kojim je Krist htio da njegovi budu do kraja jedno, da svijet spozna da je Sin poslan od Oca. Ovo je prigoda, naglasio je Gašparović, da ispitamo svoju savjest, osobito kad je u pitanju naš međusobni odnos, međusobno uvažavanje, solidarnost i pomaganje u mogućim različitim potrebama. Ali ne samo to. Mi nismo zaduženi kao svećenici samo jedni za druge, nego za sve povjerene nam Kristove vjernike, pa i za sve druge ljude u našem životnom okruženju. To proizlazi iz naravi našeg kršćanskog i svećeničkog poslanja, a koji opet ima svoje uporište u činjenici da smo od Boga u Kristovoj Crkvi i po Crkvi pozvani, opunomoćeni – opečaćeni i poslani – našem konkretnom životnom ambijentu.
Na koncu je biskup zahvalio svećenicima za trud oko vlastita vjerodostojnog života i oko osobnog posvećenja. Zahvalio je za njihovo svakodnevno otvaranje poticajima Kristova Duha i na vašoj spremnosti da mu služe u služenju braći ljudima. Potakao ih je da nastave svi još tješnje zajedno s Kristom i međusobno djelovati na izgradnji Kristova kraljevstva i u proslavljanju Kristova Imena među sunarodnjacima ali i među drugim ljudima koji trebaju Krista. Zahvalio je  i vjernicima na molitvama i svakoj podršci i suradnji sa svećenicima na dobro župa i biskupije i njih samih.
Liturgijsko slavlje animirao je katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.
Nakon mise svećenici su se u vjeronaučnoj dvorani susreli s biskupom Gašparovićem. Tom prigodom razmišljanje o svećeništvu uputio je Berislav Petrović, povjerenik za trajnu duhovnu izgradnju svećenika u Srijemskoj biskupiji. Uputio je uskrsnu čestitku biskupu i svećenicima. Biskup Gašparović je uputio svećenicima pastirsku riječ govoreći o duhovnom životu svećenika, o svetom Redu i zadaći svećenika u pastoralnoj brizi i radu za povjerene im vjernike. „Ako je narod neumoran, rekao je biskup, i mi moramo biti neumorni. Danas potičemo jedni druge, a ja vas kao biskup potičem, usprkos umoru što vas često zahvati, poteškoćama ili neuspjesima što vas snađu u zalaganju i naporima svakodnevnog rada, usprkos nervozi i uznemirenosti radi događaja na osobnom, župnom, biskupijskom, međubiskupijskom, društvenom, državnom i međunarodnom području, da se ne štedite u međusobnoj slozi i ljubavi, ohrabrenju, smjelosti, smirenosti, pažnji i odgovornosti. Svjesni da će naša crkvena, biskupijska, župna, obiteljska, društvena i narodna budućnost biti onakva kakvu biskupijsku, župnu i obiteljsku, društvenu i manjinsku zajednicu izgrađujemo i podržavamo, moramo se očuvati od onih pogubnih prodora koji razaraju iznutra, a i izvana ovaj ljudski i milosni organizam Crkve i društva”, zaključio je Gašparović i čestitao svećenicima sretan Uskrs.
                                                                                                                                                                                                                                             Mario Paradžik