MISA POSVETE ULJA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

Veliki_cetvrtak_2013.__posveta_ulja_foto3SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki četvrtak, 28. ožujka biskup mons. Đuro Gašparović predvodio je u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici misu posvete ulja.

 

 

 



      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na Veliki četvrtak, 28. ožujka biskup mons. Đuro Gašparović predvodio je u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici misu posvete ulja.

      Svečanom procesijom do prvostolnice započelo je slavlje posvete ulja na kojem je sudjelovao cijeli prezbiterij Srijemske biskupije, svećenici grkokatolici u Srijemu i Kristovi vjernici laici župe Srijemska Mitrovica, te časne sestre iz Srijemske Mitrovice i Zemuna.

Veliki_cetvrtak_2013._posveta_ulja_foto1

      Uvodeći u sveto misno slavlje biskup je kazao: „Veliki je i Sveti četvrtak u Godini vjere. Draga braćo svećenici, na ovaj Veliki četvrtak prije podne, ovo naše slavlje, ova sveta misa posvete ulja, jest zajedništvo biskupa, svećenika i Kristovih vjernika laika s Isusom Kristom i međusobno jednih s drugima. Sada slavimo ovu svetu misu kao ministerijalno i kraljevsko svećeničko zajedništvo i posvećujemo krizmeno ulje kojim se mažu novokrštenici i obilježuju potvrđenici-krizmanici, blagoslivljamo katekumensko ulje kojim se katekumeni pripravljaju na krštenje, blagoslivljamo bolesničko ulje kao lijek bolesnicima da im se ublaže bolesti duše i tijela i da ih Gospodin pridigne. Danas posebno zahvaljujemo Gospodinu za dar svećeništva, ministerijalnog kao svećenici i kraljevskog kao Kristovi vjernici laici“, kazao je biskup.

Veliki_cetvrtak_2013._posveta_ulja_foto2

      U homiliji biskup je najprije predstavio Crkvu koja je nikla iz mučeničke krvi Bogočovjeka i zanosnog plamena Duha Svetoga. Njezina povijest ne traje stotinu ili dvije stotine godina, nego dvadeset i jedno stoljeće i trajat će dovijeka. „Ni vrata paklena neće je nadvladati“. Njezin je put sličan Isusovom: trnovit, bolan ali slavan. Obilježila je sve krajeve svijeta Evanđeljem preko apostola, biskupa i svećenika. Ostala je čvrsta, nepokolebiva i sveta. Nadživjela je sve protivnike izvana, oslobodila se zaraze iznutra i postala istinsko čudo ovoga svijeta. Nitko nije mogao, a niti može danas, zaustaviti njezin hod po navjestiteljima, po svećenicima. Ova snaga širenja Evanđelja i življenja svećeništva crpi svoju snagu od Isusa Krista, Velikog svećenika, Proroka i Kralja. Biskup je nastavio: „Isus Krist, Bogočovjek u Crkvi prisutan, uvijek odabire svoje poslanike i šalje ih k narodu! On ih odabire slobodno i s ljubavlju. I mi smo, draga braćo svećenici, radosno i spremno prihvatili Krista i njegov poziv da prihvatimo i ostvarujemo naše svećeništvo. Smatrali smo da će to biti lako. Međutim često moramo govoriti o nekoj malaksalosti, beznađu ili umoru. Može se dogoditi i može biti razloga da nas smuti mnoštvo problema kojima ne vidimo ni mjere ni rješenja. Može se dogoditi da osjetimo umor. I neuspjesi, i bolesti, i cijeli taj zapleteni i zamršeni kompleks života može utjecati na naše raspoloženje i povući nas u pesimizam, u nezainteresiranost, u bezvoljnost. To može trajati samo tako dugo dok sve gledamo kroz prizmu svoje nemoći. Ali kad podignemo pogled i očima svoje vjere sagledamo svu stvarnost oko sebe, često neshvatljivu u njezinu odvijanju, moramo vidjeti u središtu svega zbivanja stalnu i dobrostivu prisutnost Boga živoga. Moramo se ohrabriti znajući da je izvor optimizma, uspjeha, snage, radosti i volje za radom živi Bog, Isus Krist koji nas je pozvao i poslao. On nas i prati i pomaže.“, rekao je biskup.

Veliki_cetvrtak_2013.__posveta_ulja_foto3

      Biskup je nadalje pozvao svećenike s psalmistom: «Služite Gospodinu u veselju» (Ps 99,1) i zaželio da budu jaki i radosni, makar imali toliko puta razloga da budu tjeskobni, zabrinuti i žalosni. „Budite jaki u vjeri! Potrebna vam je jakost da ostanete neugašeni svjetionik vjere u nadnaravna sredstva spasenja, u ljubav Raspetoga. Potrebna je nama svećenicima jaka vjera u smisao vlastitoga žrtvovanja, a to je darivanje cijele osobe Bogu i čovjeku.“

      Na koncu je zaključio biskup Gašparović da su radosne duše sposobne za apostolska osvajanja. Radosne duše su „znak da smo otkupljeni, da smo oslobođeni od vlasti tame. I dok nosimo vjeru u duši, dok posjedujemo veliku Božju nadu i dok nas iznutra grije sveta Božja ljubav, nema mjesta beznađu ni klonulosti“, zaključio je biskup.

      Misno slavlje je pjevanjem obogatio zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić.

        Veliki_cetvrtak_2013._posveta_ulja_foto5

      U bratskom susretu biskupa sa svećenicima nakon euharistijskog slavlja preč. Marko Kljajić, župnik u Novom Beogradu i župni upravitelj župe Surčin iznio je svoje životno iskustvo i događaje koji su obogatili njegov svećenički i župnički život posebno u Srijemu i Srijemskoj biskupiji. Kroz ovo njegovo razmišljanje i predstavljanje razmišljali su i subraća svećenici o svom svećeničkom životu i radu u povjerenim im župama. Preč. Kljajić je rekao: „Možda se dugo poznamo i možda se uopće ne poznamo. Ponekad se ne poznamo zato što se predugo znamo. Zaboravljamo da svatko ide svojim putem i da svatko ima svoju povijest. Mnogo se puta nismo istinski prepoznali, premda smo se često susretali. Možda zato što nismo znali ni imali hrabrosti otkriti ono što doista jesmo, ili zato što drugi nisu imali ni vremena ni srca da čuju i vide ono prvo u nama.“

      U nastavku je predstavio svoj život od đakonskog ređenja u crkvi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici 1976. godine, te kapelanskog rada u Ivankovu do župničkog života i djelovanja u Srijemu. Prikazao je neke od susreta i razgovora sa svećenicima za vrijeme kapelanske službe, a posebno njegov pastoralni rad u župi u Ivankovu što je sve obogaćivalo njegov svećenički život i poslanje. „Nigdje u župama, ni prije ni kasnije, nisam vidio toliko ministranata. Imali smo vjeronaučne susrete, izlete, nogometne turnire... Vjeronauk u Ivankovu u ono vrijeme bio je jedinstven i neponovljiv“, rekao je Kljajić. U kapelansko iskustvo ušla je i gradnja crkve u Ivankovu.

Veliki_cetvrtak_2013._posveta_ulja_foto4

      Svoje djelovanje u Srijemu prikazao je kao župnik u Petrovaradinu te do danas u Novom Beogradu i Zemunu. Posebno je spomenuo teške ratne i poratne 90.-e godine.

      Svoje izlaganje preč. Kljajić je zaključio riječima: „Iako je moja priča tek ulomak moje svećeničke autobiografije, netko će se u njoj, manje ili više, direktno ili indirektno, prepoznati, ili bar nekoga u njoj susresti.“

      Sve je završilo zajedničkim razgovorom i druženjem uz bratski stol u župnom domu.

                                                                                       Mario Paradžik 

 

Mario Paradžik