MISA POSVETE I BLAGOSLOVA ULJA I SUSRET SVEĆENIKA SRIJEMSKE BISKUPIJE

18. travanj 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Misu posvete i blagoslova ulja u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, na Veliki četvrtak 18. travnja 2019. godine predvodio je mons.. Đuro Gašparović, srijemski biskup. Uz biskupa su koncelebrirali dijecezanski i redovnički svećenici, te grkokatolički svećenici koji djeluju na području Srijemske biskupije. Asistencija je, uz redovite srijemskomitrovačke ministrante, bila obogaćena bogoslovima Srijemske biskupije, koji su se za ovu prigodu uputili u srijemsku prvostolnicu.

Na početku euharistijskog slavlja biskup Gašparović je uputio pozdravnu riječ svećenicima, ali i sabranim vjernicima. Čestitao je svećenicima današnji dan svećeništva i uveo u ovo slavlje koje se uprilučuje u katedralama diljem svijeta, jer na Veliki četvrtak se prijepodnevne mise slave samo u stolnim crkvama u zajedništvu biskupa i svećenika dotične biskupije. NAglasio je biskup da se u misi blagoslivlja bolesničko i katekumensko ulje i posvećuje krizmeno ulje.

Za vrijeme svete mise, kako i predviđa obred, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju, a biskup Gašparović posvetio je krizmeno ulje, te blagoslovio bolesničko i katekumensko ulje koje je poslije podijeljeno župama kako bi ih svećenici kroz godinu, do idućeg Velikog četvrtka, dijelili vjernicima.

Homiliju biskupa Gašparovića donosimo u cijelosti:

Braćo u svećeništvu, dragi prezbiteri Srijemske Crkve, dragi Kristovi vjernici!

Ovo je naš dan, svećenički dan, dan ustanove reda ministerijalnog svećeništva. Na Veliki četvrtak sam naš Gospodin Isus Krist, na slavlju svoje oproštajne, odnosno Pashalne večere, ostavio je svojim učenicima spomen na svoju stvarnu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Tu novu Euharistiju, odnosno obred zahvaljivanja, Krist je svojim apostolima predao riječima: „Ovo činite meni na spomen.“ U tim je riječima Crkva od samoga početka vidjela čin ustanove novozavjetnog služničkog svećeništva koje ima ovlast služiti se Kristovim riječima i posadašnjivati njegovu nazočnost među njegovim učenicima okupljenim oko njega, živoga uskrsnulog Gospodina, do kraja povijesti.
Draga braćo u svećeništvu, danas smo pozvani na osobit način posvijestiti i produbiti izvanredno bogatstvo ministerijalnog svećeništva. Po tom daru ulazimo u povezanost i zajedništvo, u vremenu i prostoru, sa subraćom u svećeništvu od apostolskih vremena do danas, od onih koji su nam blizu do subraće rasprostranjene po svem svijetu. Veliki je četvrtak za Crkvu dan velikog svećeničkog zajedništva. I mi danas ostvarujemo to zajedništvo. Tako je Veliki četvrtak poziv svima nama da širimo pogled bratske ljubavi i zajedništva prema svim svećenicima, ali posebno prema nama koji smo blizu jedni drugima, prema nama svećenicima naše Srijemske Crkve.

Draga braćo svećenici. Kao vaš biskup odajem vam priznanje i izričem hvalu za vaše velikodušno i požrtvovno služenje u Crkvi, posebno u našoj Mjesnoj Crkvi. Ujedno vas potičem da u srcu uvijek čuvate zahvalnost za dar svećeništva kao i za razumijevanje i solidarnost koju stalno susrećemo među našim vjernicima.

Rekao sam malo prije: Ovo je naš dan! Ovo je stoga prigoda, draga braćo, da se spomenemo svojega svećeničkog, odnosno biskupsko i prezbiterskog ređenja. Krist nam je u tom činu Crkve udijelio svoju sakramentalnu milost i utisnuo nam svoj biljeg da “u ime Krista glave“ služimo njegovom narodu kao oni koji upravo njega uprisutnjujemo u zajednici njegovih učenika. Stoga nam taj dar nije dan radi nas, nego radi naroda kojemu smo poslani. Naše poslanje nije samo u obdarenosti službom koju nosimo bez naših zasluga i koja je dakle, „po samom izvršavanju“ donositeljica spasenja našoj braći i sestrama vjernicima, nego naša služba i nas obvezuje da budemo nositelji tog Kristovog dara koji u nama djeluje i „po nama samima“, tj dok i kako ju vršimo, što znači da ova služba i nas posvećuje i od nas traži da ju izvršavamo što dostojnije i da budemo svećenici svim svojim bićem, i u „radno“ i u „odmorno“ vrijeme, i po danu i po noći, i kad smo u uredu i kad smo u svojoj sobi, dakle, uvijek.

A i vi draga braćo i sestre u Kristu, znamo da ste svjesni da bez zaređenog službenika nema Euharistije, a bez Euharistije nema Crkve. Apostolska pobudnica Ivana Pavla II. Pastores dabo vobis ovako opisuje svećenički identitet: “Prezbiteri su u Crkvi i za Crkvu, kao neko sakramentalno posadašnjenje Isusa Krista Glave i Pastira” (br. 15). Da, predragi u Kristu, ministerijalno svećeništvo je znak tog jedinstvenog identiteta Krista, velikog i vječnog svećenika, koji prati povijest čovječanstva dok se On u punini ne pojavi na kraju vremena. “Prezbiter je zapravo, u snazi posvećenja koje prima sakramentom svetoga reda, poslan od Oca, po Isusu Kristu, kojemu je na poseban način suobličen kao Glavi i Pastiru svoga naroda, da bi živio i djelovao u snazi Duha Svetoga u službi Crkve i spasenja svijeta” (Pastores dabo vobis, 12).

Molite za svoje svećenike, surađujte s njima, pomažite ih i čuvajte.

Euharistijsko slavlje je uzveličao župnii i katedralni zbor, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić, voditeljice zbora.

Kako je Veliki Četvrtak i svećenički dan, nakon Euharistijskog slavlja svećenici su se okupili u župnoj dvorani, gdje je održan susret svećenika. Na susretu je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku obrađujući temu krize, protumačio dvostruki vidik pojma krize, te pozvao na razmišljanje o situaciji u Crkvi, ali na osobit način u Srijemskoj biskupiji. Kriza nije samo negativan pojam. Kriza može biti plodonosna, ona je poziv na razmišljanje i preispitivanje trenutnog stanja, kao i otkrivanje novih mogućnosti. Stoga se preporuča izvući najbolje iz krize, poručio je izlagač.

Sastanak je završen bratskim stolom u župnom dvoru.

Ivica Zrno