IN MEMORIAM: TOMISLAV MAĐAREVIĆ SAHRANJEN U SRIJEMSKIM KARLOVCIMA

08. veljača 2016.

SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - Dana 8. veljače 2016. godine sahranjen je na mjesnom groblju u Srijemskim Karlovcima Tomislav Mađarević, uzoran vjernik, dugogodišnji djelatnik u Biskupskom ordinarijatu Srijemske biskupije u Petrovaradinu, koji je preminuo 5. veljače 2016. godine. 
Rođen je 13. ožujka 1954. godine u katoličkoj obitelji. Otac Stanislav i majka Nada, rođena Đanić donijeli su ga na krštenje  20. ožujka 1954. godine u crkvu svetoga Jurja, mučenika u Petrovaradinu. U skladnom braku sa suprugom Nadom, rođenom Vitorac, podigao je četvero dijece, Damira, Ivana, Kristinu i Petra, a posebno se radovao što su prvih troje završili više škole i zaposlili se, dok najmlađi Petar još pohađa osnovnu školu.
Župa Presveto Trojstvo i mještani Srijemskih Karlovaca oprostili su se od Tomislava u ponedjeljak 8. veljače 2016. Obred sprovoda predvodio je na srijemskokarlovačkom groblju "Doka" mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, u nazočnosti generalnog vikara Srijemske biskupije mons. Eduarda Španovića i svećenika Srijemske biskupije te brojnih mještana Srijemskih Karlovaca i okolice.
U homiliji biskup se osvrnuo na životni put pokojnika i posebno naglasio njegov marljivi rad u biskupiji i uzoran vjernički i obiteljski život, kao dobrog župnog suradnika i oca obitelji. “Danas imamo razloga da budemo Bogu zahvalni, rekao je biskup. Svojevrsna zahvala ne smije potisnuti našu žalost zbog ovozemaljskog gubitka našeg brata, oca,  susjeda, župljanina župe Srijemski Karlovci, djelatnika u Srijemskoj biskupiji i prijatelja u vjeri Tomislava Mađarevića. No, ako sad nakon njegove smrti promislimo o njegovu životu, imat ćemo sigurno razloga za zahvalnost. To je zahvalnost za njegov život od rođenja 13. ožujka 1954. godine, krštenja 20. ožujka u crkvi Svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu, školskih i studijskih dana, zalaganja na povjerenim mu radnim mjestima i sve do zauzetosti u tada Vikarijatu srijemskom, a do danas u Srijemskoj biskupiji. To je zahvalnost za njegovu požrtvovnost, zajedno sa svojom suprugom Nadom rođ. Vitorac, za obitelj, za djecu Damira, Ivana. Kristinu i Petra. To je zahvalnost za njegov požrtvovni rad u svom pozivu koji mu je Bog povjerio – kršćanskom, društvenom i građanskom. Nije bilo lako vršiti svoje kršćanske dužnosti osobne i obiteljske i biti redovit i točan na radnom mjestu u biskupiji na raspolaganju biskupu, svećenicima i raznim ustanovama. A svagdje je bila prisutna ljubav prema prijateljima. I ovaj čas nas pokojni Tomislav, od kojega se opraštamo i kojemu iskazujemo počast ukopa, želi još jednom obdariti i pružiti nam veliku uslugu i dobročinstvo, ljudsko i prijateljsko, i to tako da razmišljamo o smislu života.” Srijemski biskup je zaključio da smrću završava ovozemaljski život Tomislava, ali sva dobra djela i zasluge, svi napori i dobra što ih je postigao za života smrt sada ne može obezvrijediti niti razoriti, jer svako njegovo potvrđeno dobro djelo dobiva svoju puninu u vječnosti. Proživio je uzoran vjernički život i vjeru je prenio na članove svoje obitelji. Važno je sada moliti za pokojnog Tomislava onako kako se on molio za druge i kako vjernik moli za sve pokojnike. Važno je da njegov ovozemaljski život nadahne druge, pa da se zapitaju, koliko njihov život u običnoj svakodnevici, često tako sivoj i tmurnoj, postaje most za budući život. “Ohrabrimo se danas, budimo milosrdni, služimo jedni drugima, međusobno se poštujmo” pozvao je biskup.

                                                                                                                      Tiskovni ured Srijemske biskupije