DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

17. veljača 2015.

PETROVARADIN (TU) – 16. veljače 2015. godine u Petrovaradinu je održana duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije na kojoj su sudjelovali i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Duhovnu obnovu vodio je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije, predavač na Teološko-katehetskom institutu i urednik lista “Zvonik”. Tema ove duhovne obnove je „Nekarizmatični Duh Sveti“.

Voditelj duhovne obnove kao temu izabrao je govoriti o Duhu Svetom jer se nameće jedno pitanje na koje treba dati odgovor: a što nam fali da su nam potrebne duhovne obnove svakog mjeseca?
Svećenici propovijedaju evanđelje, poznaju Krista, mole se, pomažu bližnje, padaju – ustaju, grešni su sada, grešni će biti i nakon ove duhovne obnove. Pa što onda fali?

Voditelj je dao primjer: Prije par godina u Parizu na svjetskom natjecanju pijanista do finala su stigla dva mlada genijalna pijanista koji su svirali jednu istu skladbu. Prvi pijanist je odsvirao bez greške savršenom tehnikom, a drugi je imao nekoliko manjih grešaka. I zamislite pobijedio je ovaj drugi pijanist. Presudio je samo jedan razlog: duh! Pijanist koji je odsvirao virtuozno bez greške, učinio je tehniički genijalno, robotski precizno, ali hladno, bez zanosa, onoga najbitnijeg što je bio glavni adut drugog, manje savršenog pijaniste, a to je duh! Svirao je sa duhom!

Stoga se i mi ovdje pitamo: Sviramo li mi u Crkvi s Duhom, zapitao se voditelj?

Nije dakle cilj postati virtuozni vjernici koji neće griješiti, nije cilj postići savršene tehnike duhovnosti, nego svirati, živjeti, prodisati Duhom Svetim. I stoga je glavni akter i pokretač života Duh Sveti. Naravno, Gospodinu su potrebna marljivost i predanost. Ali je potrebna njegova prisutnost. Zato duhovne obnove uče hrabrosti nedjelovanja i poniznosti u osluškivanju Riječi. Jer često bi se više postiglo jednim satom tiha osluškivanja Božje riječi nego svim kongresima, sastancima i raspravama. A jedan trenutak molitve bio bi plodniji od hrpe papira. Iskustvo Duha se ne da sistematizirati, zatvoriti u kavez simbola i pojmova.

Sveti Duh je neuhvatljiv i tjera da se uvijek iznova promišlja staro i otvara za ono nenadano novo, za iskorak u ono što je nepoznato, daleko. Duh Sveti je slobodan u odnosu prema svim društvenim i crkvenim strukturama.

Duh Sveti nije samo 'dragi nebeski gost' kako to pjeva Himan Duhu Svetom, nego je on također neugodan gost koji može bolno zasmetati u osobnim i crkvenim uhodanostima i navikama. On je napad Božji na vjerničku samodopadnost, na ukrućenost i sklerotičnost duhovnosti, crkvenih struktura, te s druge strane i napad na svaku 'duhovnjačku' proizvoljnost i pobožni egzibicionizam. Takav Duh nema respekta prema entuzijastima koji pokazuju isključivima pozivajući se baš na njega.

Tko dakle vjeruje u Duha Svetoga kao Božju moć te u toj vjeri moli za njegov dolazak, taj moli za to da ga Bog smeta u ponašanju, govoru, osjećajima, kršćanskom životu. Tko moli: 'Dođi Duše Presveti!' taj moli, a da možda toga i nije svjestan: Dođi Duše Presveti i smetaj me gdje je to potrebno, gdje ja to ne vidim, a nužno je... Dođi i smetaj Crkvi, mojoj zajednici, mojoj obitelji, u njezinim udobnostima, trulim kompromisima i okoštalim navikama koje prikrivaju i oslabljuju snagu Božje riječi.'

Duhovna obnova je nastavljena, nakon prigode za svetu ispovijed, klanjanjem u crkvi Svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu.
                                            Tomislav Mađarević