DUHOVNA OBNOVA NA TEKIJAMA, PREDVODIO MONS. STANISLAV HOČEVAR

06. lipanj 2013.

Duhovna_obnova_Hoevar_pf1PETROVARADIN (TU) - Redovita mjesečna duhovna obnova za vjernike iz Petrovaradina i okolice, koju je predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, održana je proteklog vikenda u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama. Bila je to treća ovogodišnja obnova, organizirana pod sloganom „Duhovna obnova za naše dobro“.



      PETROVARADIN (TU) - Redovita mjesečna duhovna obnova za vjernike iz Petrovaradina i okolice, održana je proteklog vikenda u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama. Bila je to treća ovogodišnja obnova, organizirana pod sloganom „Duhovna obnova za naše dobro“, ali i prva koju je u ovom Marijanskom svetištu predvodio jedan nadbiskup. Upravo to je i povod da je smatramo posebno važnom i uspjelom, što potvrđuje i veliki odaziv sudionika.

      Susret je započeo u subotu u 17 sati, slavljenjem sv. mise koju je, nakon više od jednosatnog ispovijedanja okupljenih vjernika, predvodio beogradski nadbiskup, mons. Stanislav Hočevar. Poprilično dugačak red vjernika koji su čekali na svetu ispovjed i ovoga je puta bio dokazom sve veće potrebe vjernika za ovim svetim sakramentom, napose tijekom održavanja duhovnih obnova.

Duhovna_obnova_Hoevar_pf1

      U svečanoj atmosferi liturgijskog slavlja, na kojem su uz nadbiskupa bili i suslavitelji iz okolnih župa preč. Tomislav Kovačić, preč. Marko Loš, vlč. Stjepan Barišić i vlč. Željko Štimac, predvoditelj je u kontekstu Godine vjere održao propovjed na temu „Vjera u našoj svakodnevnici“.

      Nadbiskup je uzeo za primjer život sv. Justina mučenika iz prvih kršćanskih vremena, koji je tražio prave ideale, kao čovjeka koji je shvatio da je u evanđelju pronašao najveću filozofiju, najveću mudrost i najveću snagu i da je sve to, bez nametanja, prenosio drugima, te uvijek mirnoćom dijaloga predstavljao snagu Božje istine i ljubavi. Naglasio kako je i danas najvažnije da budemo tražitelji, da svoju vjeru preobrazimo molitvom i postojanosću u veliku energiju duhovne jakosti. A ona je plod Božjeg duha koji nas nadahnjuje.

Duhovna_obnova_Hoevar_pf2

      U nastavku izlaganja zaključio je da vjernici danas premalo traže, premalo čitaju, premalo razgovaraju sa najvećim umovima koji bi im mogli dati pravo objašnjenje života, te da bi ovakve duhovne obnove trebale davati upute i ohrabrenje za nastavak traženja u kome neće biti mjesta klonulosti, predavanja pesimizmu, neizvjesnosti, žalosti i bolu. „Svi mi smo u životu toliko poteškoća doživjeli, ali ako smo doživjeli poteškoće , mi smo privilegirani. Koliko više poteškoća smo doživjeli do sada, znači da Bog ima u nas veliko povjerenje, jer poteškoće možemo samo Božjom snagom preokrenuti u veliku energiju. Ko je prošao mnoga iskušenja, taj nalazi u dubinama svoga bića mogućnost da sve to promijeni u energiju nade, vjere i ljubavi“, rekao je nadbiskup Hočevar.

Duhovna_obnova_Hoevar_pf3

      Na koncu homilije upozorio je da su vjernici dužni svima drugima posredovati dar slobode koji su vjerom primili, te da se zato treba jače povezati i biti prisutan svuda: svojom mudrošću, svjedočenjem i djelima ljubavi i kulture. Homiliju je završio porukom da danas mora progovarati naš život, ali na takav način kako bi tu našu vjeru mogli shvatiti i drugi.

      U drugom dijelu duhovne obnove, do izražaja je napose došla dinamika razgovora između predavača i sudionika koji su svoja zanimanja o praktičnim vjerskim stvarima pokazivali postavljajući pitanja.

      Suštinu problema predavač je na kraju vidio u tome da li se čovjek duboko susreo sa Bogom ili ne. Prema njegovom mišljenju, samo je u prvom slučaju moguće otkriti tko je čovjek. Problem je u različitom shvaćanju čovjeka, u tome da je u današnjem vremenu čovjek prestao biti čovjek. Ako se ostvari istinski susret sa živim Bogom, čovjek tek tada otkriva da je u ljudima Božje prisustvo, da je svako stvoren na Božju sliku i priliku i da u tome ima nečega božanskoga, te da se zbog toga svako ljudsko biće treba poštivati od njegova prirodnog začeća do smrti.

      Program drugog dana obnove sličio je prvome danu, s razlikom duhovnog sadržaja čiji je završetak ozvaničen pobožnošću polusatnog euharistijskog klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

      Iz trećeg čitanja evanđeoske poruke devete nedjelje kroz godinu u kome se navodi velika vjera rimskog satnika koji je molio za ozdravljenje svoga sluge, nadbiskup Hočevar je napose istaknuo izvanrednu snagu duha koju je isti vojnik posjedovao, pitajući se naglas jesu li vjera i ljubav današnjih kršćana toliko jake i da li su spremne staviti se u službu moljenja za druge ljude. U tom kontekstu, predvoditelj je skrenuo pozornost da Božje darove ne treba tražiti samo za sebe već i za druge.

      Dajući primjer Izraelaca koji su još tako davno u svome hramu imali posebo dvorje za poganine tj. one koji bi htjeli pronaći mjesto za molitvu i razgovor, poručio je da je došlo vrijeme kada se naše crkve trebaju još više otvarati i time, svima onima koji traže smisao života i istinu, omogućavati da se upravo u našim hramovima mogu susresti s Gospodinom.

      Premda je Duhovna obnova zvanično bila završena programom u crkvi tekijskog svetišta, obnova je nastavljena i poslije programa, kroz sakramenat sv. Ispovijedi, ali i u dvorani hodočasničke kuće gdje je bila organizirana skromna okrijepa za sudionike susreta. Sve do zadnjih trenutaka nadbiskupova boravka u svetištu, mnogi su vjernici pokazivali veliko interesovanje za osobni razgovor s njime i otvorenost vjerskom poučavanju.

                                                                                                          Petar Pifat

 

Petar Pifat