PROSLAVA SVETE BARBARE U BEOČINU

05. prosinac 2018.

BEOČIN (TU) - Župna zajednca župe Sveta Barbara, djevica i mučenica u Beočinu, 4. prosinca proslavila je svoj crkveni god svetu Barbaru, zaštitnicu rudara. Ovogodišnja proslava crkvenog goda bila je uvod u proslavu četrdesete obljetnice osnutka same župe koja će se na poseban način proslaviti tijekom 2019. godine. Svečano Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupija: vlč. Zdravkom Čabrajac, župnikom domaćinom, preč. Markom Loš, dekanom i župnikom, župnicima preč. Markom Kljajić, vlč. Dušanom Milekić, vlč. Ivanom Rajković, vlč. Nikicom Bošnjaković, vlč. Ivicom Zrno i preč. Stjepanom Vuikovac, župnikom iz Tovarnika. U slavlju su sudjelovali vjernici župe Beočin i susjednih župa. Liturgijsko pjevanje popratio je župni zbor.

Biskup Gašparović je u svojoj nadahnutoj homiliji protumačio smisao mučeništva za vjeru u Krista.
„Sveta Barbara je u nizu onih koji su iščekivali dolazak Gospodinov svojim životom.
Kao kod tolikih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, ali vjera u moćni zagovor svetaca uvrstila ju je među velike pomoćnike u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliki je štuju i osjete njezin moćni zagovor u teškim bolestima. Zazivaju je za nevremena protiv groma. Njoj se utječu rudari koji su, radeći pod zemljom, uvijek u opasnosti. Vojnici je zazivaju u vrijeme rata. Zaziva se u pogibelji nesretnog slučaja, od epidemija“, rekao je biskup. Iznio je njezin kratki životopis i naglasio da je iz mučeničke smrti svete Barbare i tolikih drugih mučenika izrastao život i snaga duha koja nadvladava svako progonstvo. „Sveta Barbara nas vodi u budućnost, nastavio je biskup. Adventsko je vrijeme započelo. Idemo ususret Božiću. Iz pustinje čuo se glas Ivana Krstitelja, što duboko potresa Izrael, odjekuje usvakom židovskom srcu.

Sveta Barbara slijedi taj glas i pripravlja put Gospodinu; poravnala mu je staze; svaku dolinu je ispunila, svaku goru i brežuljak učinila da se slegne a krivudavi putovi da postanu pravi, neravni ravni. Tako je vidjela spasenje Božje. (usp. Lk 3,4 sl.). Slikovite proročke riječi su govorile za nju mnogo. Nama također. Nije riječ o cestama što bi moglo biti, jer kakve su nam ceste! Riječ je o srcima. Gospodin želi da tu bude ravan put njegovoj riječi ljubavi, slobodan ulaz u naše srce i dušu. Kako je često grbav put do tog srca, zatvorena vrata do naše duše. Taj put treba poravnati, otvoriti vrata Gospodinu. A Barbara je cijeli život pripravljala put Gospodinu.“

Na koncu je predvoditečlj slavlja zaključio: „Neka se svaka dolina ispuni. Radi se često puta o našim praznim dušama. Treba ih ispuniti djelima dobrote i ljubavi. Svaka gora i brežuljak neka se slegne. Nije govor o kamenim bregovima, nego o našim grijesima posebno oholosti i samodostatnosti: meni nitko ne treba! To su gore i brežuljci na Isusovom putu k nama, na našem putu k njemu. Treba ih ukloniti ili neka se slegnu. Neka krivudavi putovi postanu pravi. Život nam je vrlo često takav, krivudav. Jednu ruku pružamo Bogu, drugu njegovu neprijatelju. Pola srca dajemo Bogu, pola ostavljamo samo za sebe. Korak činimo prema Bogu a dva od njega. Međutim Bogu treba dati čitavo srce, pružiti mu obje ruke, ići pravim, ravnim putem ravno Bogu, s toga puta ukloniti sve: da budemo ‘čisti i besprijekorni za Kristov dan’, za Božić. Neka nam sveta Barbara bude u tome primjer. Tada će ‘svaki čovjek vidjeti spasenje Božje’ - osjetiti da ga je posjetio Gospodin.”

Župnik vlč. Zdravko Čabrajac, je u svojem pozdravnom, a ujedno i zahvalnom govoru zahvalio svim prisutnim svećenicima, a napose ocu biskupu na odazivu što su uveličali samu proslavu, kao i predstavnicima lokalnih vlasti i vjernicima koje je potaknuo da i ako je crkva hladna, treba i tu hladnoću zgrade crkve shvatiti i izdržati kao oblik žrtve.

Nakon liturgijskog slavlja bila je prilika za zajedničko druženje prisutnih vjernika i svećenstva u prostoru župnoga stana.

Davor Kormanjoš