„BILJEŠKA O NEDJELJI BOŽJE RIJEČI“ 2021.

Smjernice i preporuke Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata u pripravi Nedjelje Božje riječi 24. siječnja 2021.

MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2021.

HBK (TU) – Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Kršćanska sadašnjost objavili su priručnik za svjetsku Molitvenu osminu 2021. godine. Priručnik je rezultat suradnje Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstva „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća crkava, a materijale za 2021. godinu priredile su sestre iz zajednice monahinja u Grandchampu u Švicarskoj na biblijsku temu „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15,1-17).

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJEN SPOMENDAN SVETE ANASTAZIJE, SRIJEMSKE MUČENICE

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – u petak, 15. siječnja 2021., u katedrali–bazilici manjoj koja je posvećena svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku, u Srijemskoj Mitrovici, svečanik euharistijskim slavljem proslavljen je spomendan svete Anastazije, srijemske mučenice iz ranokršćanskih vremena. Večernje euharistijsko slavlje, u 18.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik župe Sveta Ana, majka BDM iz Laćarka, uz suslavljenje mons. Eduarda Španovića, domaćeg župnika.

PREDSJEDNIK MIROVIĆ PRIMIO SREMSKOG BISKUPA I PREDSEDNICU NACIONALNOG SAVETA HRVATSKE NACIONALNE MANJINE

NOVI SAD (TU) – Predsjednik Pokrajinske vlade, g. Igor Mirović primio je danas srijemskog biskupa, msgr. Đuru Gašparovića i predsjednicu Nacionalnog savjeta hrvatske nacionalne manjine, gđu. Jasnu Vojnić, sa kojima je razgovarao o nastavku suradnje na projektima očuvanja vjerske baštine u Vojvodini.

ZIMSKE RADOSTI SRIJEMSKOMITROVAČKIH VJEROUČENIKA

Blagdan krštenja Gospodnjega (Mt 3,13-17)

 

Krštenje kao obredni čin uranjanja u vodu i pranja bio je poznat u židovstvu i prije pojave Ivana Krstitelja. Sva krštenja, i ona židovska prije Ivana, i Ivanovo a i naše krštenje izriče mnogo toga simboličkim jezikom. Izriče čitav život i istinu o njegovim dubinama, talozima, mijenama i usponima. Uranjanje znači smrt jer voda briše prijašnji život pojedinca a izranjanje označava pojavak na novi život.

 

Evanđeoski tekst kojeg smo čuli krcat je simboličkim značenjima kojima evanđelist želi svome čitatelju prenijeti bogatstvo događaja Isusovog krštenja.

 

Pošto nam evanđelist Ivan bilježi da se Isus krstio u Betaniji s onu stranu Jordana (usp. Iv 1,28), tradicija je taj događaj smjestila u Betabaru. Naime, na tom mjestu je 1200g prije Isusa izraelski narod ušao u Jordan i izašavši iz njega ušao u Obećanu Zemlju. Isusovo krštenje dakle jest u izravnoj vezi sa Izlaskom iz sužanjstva u slobodu pa ga evanđelist želi predstaviti kao jedan novi ulazak u Obećanu Zemlju.

 

Betabara je još po nečemu zanimljiva: ona je najniža točka na zemljinoj kugli (400m ispod razine mora): tu u najnižoj točki svijeta Isus počinje svoje javno djelovanje. Iz visina siđe u najdublji ambis među grešnike koji stoje u vodi opterećeni svojim grijesima! Tek kasnije postat će jasno da je On za nas postao Grijehom – time sv. Pavao želi reći da je bio „natovaren i pretovaren“ našim grijesima, da ih je sve preuzeo na sebe (2Kor 5,21). Ovaj silazak u najdublju provaliju na Zemlji upravo to oslikava.

 

Ivan je bio iznenađen: što će Sveti, što će Pravednik među grešnicima? Među onima koji zaslužuju, prema riječima Ivana Krstitelja, da budu spaljeni ognjem neugasivim? Kakva se to pravednost ima ispuniti tim činom? Što to ima značiti, pitao se Ivan? Kasnije će pisac Poslanice Hebrejima reći da se Krist nije stidio zvati braćom ljude grešnike (Heb 2,11); time ih je privukao sebi (usp. Iv 12,32) jer to je pravda Onoga koji hoće, kako kaže Pavao u 1Tim 2,4, da se svi ljudi spase.

 

Isus u najdubljoj točki zemlje – Isus koji je prekriven-učinjen grijehom, uvršten među grešnike jest opomena našem stavu prema grijehu i grešnicima. Pred tim prizorom s Jordana svaki govor o grijehu s visoka, svako samozadovoljstvo vlastitim kreposnim životom i dostignućima ne samo da je neopravdan nego postaje smiješan i isprazan, šupalj.

 

Gospodin nam je pokazao u kojem se smjeru ide prema onom biti bolji, biti savršeniji-prema punini: punina se nazire samo na Jordanu, Punina Ljubavi kojom jedini Čisti, jedini Pravedni preuzima od svoje braće njihova teška i prljava bremena. On koji je po prirodi stvari iznad sviju nije htio ostati iznad nego se spušta k njima tj. k nama. Kako li jadno izgledaju pokušaju nekih da se izdignu nad druge? U kojem pravcu oni idu ako se punina nalazi u bliskosti sa onim najnižima? Kud li se propinje njihov napor ako se Punina odavno već spustila niže nego bi oni očekivali? Da, do kršćanske Punine ide se spuštanjem u dubine života i postojanja a ne nikakvim propinjanjima!

 

I upravo ovdje gdje je prisutna Punina, ovdje počinje nešto novo i nečuveno: otvaraju se nebesa. Naravno, ne radi se o meteorološkom događaju. Nekoliko stoljeća prije Isusovog rođenja Izraelci su vapili prema nebu, osjećali su da je Bog ušutio, da je povukao svoju Riječ i svoje blago lice; da je zatvorio nebo. O da razdereš nebesa i siđeš, vapili su (usp. Iz 63,19; 64,7-8). Tamo gdje Pravedni siđe među grešnike u najdublji ambis Zemlje, Bog je tamo zauvijek otvorio nebo; svaki sin i brat koji želi može ući.

 

Na Isusa s neba silazi Duh kao golub. S neba je već svašta sišlo: i mana, i vode potopne, oganj i sumpor nad Sodomom i Gomorom… Ivan je navijestio dolazak Duha kao oganj što proždire. Nad Isusom: Duh kao golub – mir, nježnost, dobrota! Upravo tako će se Isus postaviti prema grešnicima: nježno i s ljubavlju!

 

Glas s neba. Glas Oca nebeskoga potvrđuje da je Isus Sin ljubljeni. Taj koji stoji u vodi Jordana u redu grešnika – u Njemu je Očeva milina. Kad Petar bude, nakon što Isusa uhvate, u kući velikog svećenika rekao ne poznam toga čovjeka, reći će duboku istinu: u njemu takvome je teško prepoznati Spasitelja. To nije bilo teško samo njemu. I mi ga teško prepoznajemo. To je teškoća i našeg života. Kad god smo u napasti prema idealima duhovnosti i ljudskosti ići preko drugih, sjetimo se da ćemo promašiti jer On-Punina odavno se spustio među druge, samo tamo ga možemo pronaći.

 

On među grešnicima, među raskajanima, među prezrenima – On je Očeva milina. I nije sam: s njim su Otac i Duh Sveti. Sva Trojica su skoncentrirani na Jordan. Sveta Trojica nad ambisom Zemlje i njezinih grešnika. Oni u svom zajedništvu nadvijaju se nad bezbrojne usamljenosti...

 

Ponesimo ovu sličicu sa sobom kući: Isusa u vodi s grešnicima, poput golubice nježnog Duha i odlučnost Očevu. Ponesimo nek svijetli u našem ambisu, u našoj usamljenosti. Neka i nju pretvore u dom Svete Trojice. Neka s njima počne u nama novi svijet. Svijet novog gledanja na čovjeka i njegovu grešnost, svijet novog bratstva. Svijet obogaćen neslućeno bliskom Puninom!

 

 

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com




 

Ivica Čatić