„BILJEŠKA O NEDJELJI BOŽJE RIJEČI“ 2021.

Smjernice i preporuke Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata u pripravi Nedjelje Božje riječi 24. siječnja 2021.

MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2021.

HBK (TU) – Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Kršćanska sadašnjost objavili su priručnik za svjetsku Molitvenu osminu 2021. godine. Priručnik je rezultat suradnje Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstva „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća crkava, a materijale za 2021. godinu priredile su sestre iz zajednice monahinja u Grandchampu u Švicarskoj na biblijsku temu „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15,1-17).

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJEN SPOMENDAN SVETE ANASTAZIJE, SRIJEMSKE MUČENICE

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – u petak, 15. siječnja 2021., u katedrali–bazilici manjoj koja je posvećena svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku, u Srijemskoj Mitrovici, svečanik euharistijskim slavljem proslavljen je spomendan svete Anastazije, srijemske mučenice iz ranokršćanskih vremena. Večernje euharistijsko slavlje, u 18.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik župe Sveta Ana, majka BDM iz Laćarka, uz suslavljenje mons. Eduarda Španovića, domaćeg župnika.

PREDSJEDNIK MIROVIĆ PRIMIO SREMSKOG BISKUPA I PREDSEDNICU NACIONALNOG SAVETA HRVATSKE NACIONALNE MANJINE

NOVI SAD (TU) – Predsjednik Pokrajinske vlade, g. Igor Mirović primio je danas srijemskog biskupa, msgr. Đuru Gašparovića i predsjednicu Nacionalnog savjeta hrvatske nacionalne manjine, gđu. Jasnu Vojnić, sa kojima je razgovarao o nastavku suradnje na projektima očuvanja vjerske baštine u Vojvodini.

ZIMSKE RADOSTI SRIJEMSKOMITROVAČKIH VJEROUČENIKA

9. kroz godinu A (Mt 7,21-27)

 

 

Eh,da… Koliki su koji misle i govore: Krist da, Crkva ne. Jer On govori o ljubavi, budi snove o nekom ljepšem, boljem svijetu, a Crkva samo nameće kojekakve propise, samo traži i opominje. Kolikima se Isus čini da je radosna poezija, a Crkva teška i sumorna proza. No, izgleda da ih dojam vara. Evo, Isus je neumoljivo oštar i zahtjevan. Zahtjevniji od bilo kojeg drugog autoriteta. Jer Njegove kriterije ne zadovoljavaju tek tako čak ni „religiozni geniji“, koji đavle izgone i čine čudesa.

 

Neće proći svaki koji govori… Mnogo je danas onih koji najljepše govore, a premalo ili čak naopako čine. Sva naša društveno-ekonomska i političko-sigurnosna nezadovoljstva i nastaju zbog lijepih govora koje slušamo i zbog lošeg stanja i razvoja situacije koju gledamo. Na svim razinama i u svim institucijama…baš svim! Ali, i mi sami smo jedna od tih razina. Da nas sad netko pita: dobro, a tvoj posao, tvoja djelatnost, da li je tu sve u redu? „Kod mene je uvijek sve u redu; ako i nije, to su onda drugi skrivili!“ Svi smo u manjem ili većem raskoraku između lijepih riječi i želja s jedne, te života i konkretnih djela s druge strane.

 

Da li sad Isus želi reći da će nam On naplatiti naše nedosljednosti, ono što je naš život ostao dužan ljudima oko nas? Čini se da bi pravda upravo to zahtijevala – konačno da pravda dođe na svoje! Ne, bih rekao. Zašto? Pa zato što će mnogi za jednu riječ pokajanja dobiti oproštenje i biti opravdani poput carinika u Hramu, ili Zakeja. A da li će kod puno njih i najiskrenija pokora moći nadoknaditi prolivenu krv, suze i jad koje su prouzročili drugim ljudima? Kako će to ispraviti? Kako će vratiti neproživljene godine mrtvima, radost života izmasakriranima i progonjenima, čast oklevetanima, pravo na istinu izmanipuliranima, vjeru u čovjeka razočaranima? Ne. Što Isus zapravo želi reći?

 

Isus sigurno nije ravnodušan pred zlom koje se događa, plakao je nad tragedijom Jeruzalema, nad mrtvim prijateljem Lazarom. No, ovdje želi nešto drugo reći. Ovdje se ne radi o naplati za propuste i grijehe, ne radi se o tome kako sam svoju djelatnost obavio, pa ni o tome kako sam svoj život proživio u smislu nekog djela, uspješnog ili manje uspješnog. Kao da bi moj život bio nekakav moj proizvod. Nije u pitanju da li je uspio moj život, moje remek-djelo(!) – nego je u pitanju sam čovjek: da li sam ja kao čovjek, kao osoba uspio ili sam propao! Nije li cijelo moje postojanje, moja osoba kao takva – i sve ono što sam od nje napravio i neizostavno želim napraviti – možda promašeno?

 

Kad je Bog stvarao svijet (mnogi se danas rugaju s prvim stranicama Sv. Pisma umjesto da uoče njihovu dubinu!), kako je postupao? Svako je djelo najprije stvorio, a tek onda o njemu govorio. Tek kad je svjetlost postala stvarnost, kad ju je provjerio, tek onda Bog govori da je dobra. I tako sve ostalo što je učinio. Vidimo, ni Bog ne žuri sa davanjem ocjena, sa hvaljenjem. I za Njega je na prvom mjestu stvarnost, pitanje da li nešto zaista postoji ili ne, da li je ono u sebi dobro ili ne. Tek nakon toga dolazi govorenje. Ni on koji je Premudar i Svemoguć ne govori napamet; i za Njega je na prvom mjestu istina. Moramo priznati, dobro je stvorio ovaj čudesni svijet, dobro je stvorio život. Kod Njega dobro nije samo lijepa riječ nego stvarna kolijevka života.

 

To je tako jednostavna a tako duboka škola i za nas. Život je mogao nastati i moći će ga biti samo u takvom ambijentu gdje će mu kolijevka biti dobro, ne kao prazna riječ nego dobro koje je ostvareno i u čijem krilu onda može nići život. Bog nas je stavio u takav svijet,  u sklad između dobra koje je istina i riječi koje to dobro opisuju i blagoslivljaju, koje ga otkrivaju. Svijet u kojem su dobro, istina i riječ u potpunom skladu. Čovjek može taj svijet, taj sklad prihvatiti, može živjeti slično Bogu (Njegova smo slika). Ali može krojiti i neki svoj svijet, svijet u kojem nije sigurno što je dobro a što ne, u kojem istina, dobro i riječ između sebe nisu povezani nego su čak suprotstavljeni. To je onda nesklad u kojem neće nići niti uspijevati život, koji mu ne može biti kolijevka.

 

Isus nam želi skrenuti pozornost da smo zapravo na raskrsnici, ili smo kroz nju već prošli, ali se možemo vratiti. Želi da se pitamo: što ja vidim od dobrog Božjeg svijeta? Primjećujem li taj sklad? I, što je najvažnije, kakav svijet ja u sebi nosim, kakav svijet gradim? Hoću li sazreti kao čovjek shvaćajući taj Božji naum, sklad u kojem nas je stvorio i u koji nas zove? Ili ću se opirati, biti strano tijelo u onom što On čini i što još namjerava ostvariti s nama? Biti smetnja?

 

Riječi današnjeg evanđelja zapravo su zaključak Isusovog Govora na Gori. Govor je to pun plemenitih ideja. Njime su oduševljeni čak i veliki duhovi drugih religija: Mahatma Gandhi, A. Einstein… Ali je visoko zahtjevan! Neki kažu: nemoguć za ostvariti! Upravo to nemoguć pokazuje koliko smo daleko od sklada dobra, istine i riječi. Jer Isusova riječ je dobro kao i ostala dobra koja daju život: zemlja, voda, zrak, Sunce, kruh. Ona na duhovni način osvjetljava Božja dobra i njihov sklad, ali i naš nesklad.

 

Zato je za pouzdati se u nju, graditi na njoj. Njezina čvrstoća i pouzdanost siguran su štit za dane kad nesklad bude došao do erupcije, kad bude kao nekad vode potopne navalio i počeo mesti i nositi nesklad oko sebe. Zato je stijena dobar dar čovjeku, kao što je dobar dar i mudar savjet koji će mudrom čovjeku biti dovoljan da stijenu odabere za svoju kuću.

 

Zato su Isusove riječi u cijelom Govoru na Gori poziv na promišljanje o skladu dobra, istine i riječi kojima nam je Bog pripravio kolijevku života te o neskladu koji je u nama i kojeg unosimo u svijet oko nas. Uvjeren sam da onaj tko dobro pročita Isusove riječi i zaista se zadubi i promisli, neće trebati puno da donese i odluku.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com




 

Ivica Čatić