33. kroz godinu C (Lk 21,5-19)
Današnja misna čitanja pred nas stavljaju temu svršetka svijeta. Tome trebamo pristupiti sa razumijevanjem i mudro. Sa razumijevanjem, da ne bismo olako prihvatili neke stvari, banalizirali ih i na kraju došli do krivih zaključaka. A mudrost trebamo zato da znamo vrednovati koliko je kraj važan: pogledajmo samo nekog majstora ili umjetnika – već na početku posla zna kraj, zna što bi na kraju trebalo biti; za cijelo vrijeme posla zna što hoće. S druge strane, onaj tko radi a ne zanima ga kraj – unaprijed već znamo kako će mu djelo završiti!
Lk, pišući svoje evanđelje, želi dati do znanja da je Isus bio jasno na liniji SZ-nog učenja i kako tvrdi da će nastupiti kraj svijeta i kako će on izgledati. No, po pitanju raznih „proroka“ koji sve znaju pa i kada će kraj, on jasno kaže: Ne slijedite ih! Pazite, ne dajte se zavesti! Govori o tome da će biti ratova, pobuna, potresa, pošasti i raznih strahota – a kad ih uostalom nije bilo? Pa bilo ih je uvijek i bit će ih dok je ovog svijeta! Zapravo, govoreći o njima, Isus kao da kaže: da, svijet će još trajati – još će biti ratova i strahota, potresa; prije kraja koji će doći, ovih nevolja još mora biti i to ne malo!
Međutim, kada seradi terminu svršetka svijeta, Isus o tome ništa ne govori (za razliku od mnogih svojih suvremenika koji su „znali“ kad će biti kraj a nije bio, kao i svih onih koji to kroz cijelu povijest oglašavaju – uvijek znaju kad je kraj a svijet usprkos njima traje tisućama godina). U Mk Isus je otvoreno rekao da ni Sin ne zna kad će doći taj dan (Mk 13,32). Dakle, Riječ Božja je jasna: kraj će biti, ali kad – nije na nama da znamo. Ni Isus se ne trudi to precizirati.
Međutim, kada je u pitanju kraj svijeta, Isusu je od određivanja samog trenutka svršetka važnije nešto drugo. Kad malo bolje pogledamo sadržaj današnjeg evanđelja, vidjet ćemo da je toj drugoj temi posvetio više prostora. Naime, učenici pitaju kad će to biti, a Isus u više od pola odgovora ne govori o tome kad će biti, nego govori upravo o njima! Njemu su važniji oni, brine o njima!
Isus ne krije učenicima da će se i oni naći u tim strahotama i nevoljama. „Samo budi pobožan i dobar pa te neće stići nikakva nevolja“, to vidimo nije Isusova teologija; on otvoreno kaže: progonit će vas, neke će od vas i ubiti! Međutim, ako će i biti strašno, Isus svoje ne ostavlja same i bespomoćne! Nakon što im je pred oči stavljen teret budućih događaja, u Isusovom govoru postaje sve jasnijom i jedna druga, itekako važna nit poruke: On je sa svojima, On svoje neće napustiti!
Najprije im kaže: ne plašite se! Ako vas i uhvate i predaju, ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti nijedan vaš protivnik. Isus će biti blizu, jako blizu svakom svom učeniku! Zapravo, malo dalje u Lk evanđelju, gdje u stvari završava govor o posljednjim događajima, jer naše čitanje donosi samo dio, Isus im kaže: Kad se sve to stane zbivati, ustanite i podignite glave! Isusov se učenik nema čega plašiti! Čak i pred koncem ovog svijeta on može biti miran!
Mir vam svoj dajem, rekao im je za posljednjom večerom, mir koji svijet ne može dati jer svijet lažova, smutljivaca, prevaranata, nasilnika, ubojica… on u sebi nema ono što će dobiti Isusov učenik. Kad otvori srce, kad upozna svjetlo i toplinu Isusove riječi, kad osjeti ljubav koji se u njoj nudi, Isusov učenik zadobiva mir. Jer on je otkrio život. (...a život je vječni ovo: da upoznaju Tebe…i Sina kojeg si poslao).
On sad zna po čemu je život – život, i bez čega život nije više to što bi trebao biti, iako se često naziva „život“. Bez onoga bitnoga, život se pretvara samo u životarenje (ili u „životinjarenje“).
Život je ono što je živio Gospodin Isus, ono zbog čega su ga ubili – to je život koji se ipak pokazao jačim od smrti. O tome kakav je to život ponajbolje govore ljudi koji su ga osjetili, u sebe primili i više ga se nipošto nisu htjeli odreći.
Kršćanin, vjernik bi trebao biti onaj koji u sebe uzeo taj život i koji će onda osvjedočeno moći reći svome djetetu: Sinko, nemoj živjeti svakako, nemoj živjeti pod svaku cijenu jer život zapravo nema cijene. Dobiva se besplatno, milošću Kristovom, a ne daje se nipošto. Jer bez njega življenje u trajanju od 20 ili 40 godina više, ostat će samo prazna ljuštura; samo uspomena na život.
Oni koji su Isusovi, oni to razumiju, oni zato čuvaju život; oni će i u onaj dan moći podići glave!
Ivica Čatić
Ivica čatić
