3. adventa (Mt 11,2-11)

 

Prošle nedjelje čuli smo poziv na obraćenje, čuli smo riječi Ivana Krstitelja a u treću adventsku nedjelju pred nama je njegov osobni primjer. Vidjeli smo prošle nedjelje, on se predstavio kao odlučan i besprijekoran čovjek.On pokreće mase i to ne samo nekim demagoškim krilaticama nego i sebe i druge usmjerava, otvara nečem novom. On predvodi ljude u pohodu u susret toj novini. Znači, on je čovjek hrabar otvoren.

 

Bez sumnje da je hrabar i otvoren, čak sam Isus prema njemu gaji duboko poštovanje. Ali, ipak ga mora pozvati da preispita svoje mišljenje. Zašto? Odgovor na ovo zašto duboko dira i naš vjernički život, braćo i sestre.

 

Ivan je zatvoru, spočitavao je nemoralni brak kralja Heroda. Možda je i slutio da iz okova neće izići živ… Kao i ostali, i on iščekuje Pomazanika, Spasitelja koji će uvesti konačnu pravdu, da Bog počne kraljevati. Pravde je bila žedna zemlja, žeđa je i Ivan u okovima, svi iščekuju oslobođenje. A onaj kojeg je on, Ivan, navijestio i krstio, hoda okolo, druži se sa grešnicima, nikoga ne osuđuje, ne zadaje odlučan udarac zlu, ne sažiže zlikovce, ne prijeti i ne svrgava okupatore… I Ivanu se nameće pitanje: jesi li Ti onaj obećani ili nam je drugog čekati?

Pitanje je tim dramatičnije jer onaj kojeg je Ivan iščekivao neće ga osloboditi okova; Ivan će biti pogubljen. A najavljivao je onoga koji će pogubiti grešnike i zlotvore. Tek kasnije, kad i Isusa ubiju, ponešto će postati jasniji Spasiteljev način postupanja: nije Ivana ostavio na cjedilu nego da se zapravo pridružio njegovoj sudbini. Kao i onom razbojniku na križu.

 

Onima koji su čuli Isusovo pitanje i već su se počeli podsmjehivati, Isus odgovara: što ste mislili, da je on trska koju vjetar ljulja? Čovjek udobno odjeven..? Ma, on je i više od proroka, najveći među rođenima od žene!

 

Što to znači? To znači da i najveći među ljudima ne može svojim silama, ne može bez dara odozgor prepoznati da je Isus Spasitelj. Bez dara Duha Svetoga ne mogu shvatiti na koji to način Isus spašava!

 

I ako je čovjek po svom karakteru čvrst kao stijena a ne kao trščica, i ako je nepotkupljiv pa ne šetka u finom odijelu po velikaškim dvorovima i ako je u religioznom pogledu prorok, sve to još uvijek nije dovoljno da bi prepoznao ono što Isus zapravo jest.

 

Tek onaj koji je usvoji logiku Kraljevstva, koji ju je primio darom Duha, tek on to može razumjeti. A Duh dolazi iz novih prostora koje mi ne poznamo – ne znamo odakle dolazi i kamo ide...

 

Da bismo ga čuli i doživjeli, moramo biti spremni za nove prostore, za nova obzorja, nove vidike... Znatno drugačije vidike, u kojima se događaju „nemoguće“ stvari – u kojima Bog dolazi u djetinjoj dobroti.

 

Novi, bolji svijet ne možemo ugledati bez hoda u nova obzorja. Zato je i najmanji u Kraljevstvu veći od Ivana.

 

Mi se pripravljamo za Boga-Dijete. Nije slučajno da je prvo što je Bog pokazao čovjeku bio dječji lik. Zato nije čudno da ni u Kraljevstvo neće ući nitko tko od nas tko ne postane kao malo dijete.

 

To je ono što Ivan nije razumio. Zato nije shvatio zašto Isus umjesto da kažnjava grešnike, s njima jede i pije, zašto umjesto da obara silnike on postaje kao janje koje će biti odvedeno na klanje.

 

Isus nije Ivanu poslao svoju legitimaciju. Govorio mu je o svojim djelima – ako je tolika dobrota došla među ljude, to znači da je među nas došao Bog. Njega i Njegove se ne prepoznaje po osobnim ispravama nego po dobroti. Ona je miris kojim odišu Bog i oni koji su Njegovi.

 

Tako Isus prilazi čovjeku: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Sve što god činili, pa i čuda u Isusovo ime, ako ne proizlazi iz dobrote orisane likom djeteta i ako toj dobroti ne vodi, sve je to onda neznanje. Jer jedino je ta dobrota stvarna, sve su drugo opsjene. Kakve god mudrolije i druge sisteme koristili, sve su to besplodna tumaranja. Sve je drugo čovjekova izgubljenost. Tapkanje u starom svijetu i propuštanje novog. Neodazivanje Duhu koji nas želi povesti u nove prostore – prostore dobrote i ljubavi.

 

Nisu ti prostori daleko od nas. Oni su tu, mogu ući u nas. Mogu biti dio nas...

 

Za tu dobrotu Isus želi probuditi, nanovo roditi čovjeka. Za tu se dobrotu i mi pripravljajmo čekajući Dijete božićne noći.

 

 

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com

 

Ivica Čatić