„BILJEŠKA O NEDJELJI BOŽJE RIJEČI“ 2021.

Smjernice i preporuke Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata u pripravi Nedjelje Božje riječi 24. siječnja 2021.

MOLITVENA OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2021.

HBK (TU) – Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Kršćanska sadašnjost objavili su priručnik za svjetsku Molitvenu osminu 2021. godine. Priručnik je rezultat suradnje Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstva „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća crkava, a materijale za 2021. godinu priredile su sestre iz zajednice monahinja u Grandchampu u Švicarskoj na biblijsku temu „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15,1-17).

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJEN SPOMENDAN SVETE ANASTAZIJE, SRIJEMSKE MUČENICE

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – u petak, 15. siječnja 2021., u katedrali–bazilici manjoj koja je posvećena svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku, u Srijemskoj Mitrovici, svečanik euharistijskim slavljem proslavljen je spomendan svete Anastazije, srijemske mučenice iz ranokršćanskih vremena. Večernje euharistijsko slavlje, u 18.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik župe Sveta Ana, majka BDM iz Laćarka, uz suslavljenje mons. Eduarda Španovića, domaćeg župnika.

PREDSJEDNIK MIROVIĆ PRIMIO SREMSKOG BISKUPA I PREDSEDNICU NACIONALNOG SAVETA HRVATSKE NACIONALNE MANJINE

NOVI SAD (TU) – Predsjednik Pokrajinske vlade, g. Igor Mirović primio je danas srijemskog biskupa, msgr. Đuru Gašparovića i predsjednicu Nacionalnog savjeta hrvatske nacionalne manjine, gđu. Jasnu Vojnić, sa kojima je razgovarao o nastavku suradnje na projektima očuvanja vjerske baštine u Vojvodini.

ZIMSKE RADOSTI SRIJEMSKOMITROVAČKIH VJEROUČENIKA

2. nedjelja po Božiću (Iv 1,1-18)

 

 

Ovi kratki sažeti reci Ivanova evanđelja u sebi sve sadrže, i prošlost i sadašnjost i budućnost i vječnost! 

Prva Riječ koju je Bog izrekao u Svetom pismu je: SVJETLO.

I čovjek od tada nikad nije prestao za njom čeznuti i tražiti je…osjeti se nekako sigurnijim. Naprotiv, ono što je mračno ne ulijeva sigurnost, djeluje zlokobno i plaši…

 

I Riječ bijaše ljudima svjetlo…

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku, svjetlo koje će umnožiti radost, uvećati veselje.

Kakvo će to svjetlo biti? Kako će to izgledati? Bit će radost kao za obilne žetve, bit će veselje kao kad se objavi kraj ratu i zašute topovi, kao kad padne teški jaram!

Ma da li je to moguće, da li je moguće za mene? Kako će to biti?

 

Evo, već i ovo pitanje, već sama nevjerica na tu vijest otkriva da smo mi ljudi jako zabrazdili. U velikom smo problemu.

Bog nam je u početku dao svjetlo da gledamo ovaj divni svijet, a mi smo izmislili jarmove, mi ne znamo podijeliti jedni s drugima, mi otimamo, mi započinjemo ratove, netko svjetske, netko nacionalne, netko susjedske, netko kućne, bračne, neki su u stalnoj borbi sa samima sobom, toliko se grizu da ni drugima onda ne daju mira itd.

 

Ima li svjetla našim tminama? Ima, braćo i sestre, Bog ima odgovor.

 

DIJETE NAM SE RODILO, SIN NAM JE DAROVAN!

ONIMA KOJI GA PRIMIŠE DADE MOĆ DA POSTANU DJECA BOŽJA.

 

DIJETE!

 

Kao kad iz polumraka izađeš van i ne možeš gledati, ne vidiš jasno, isto je tako teško u Djetetu otprve vidjeti svjetlo. Ha, Dijete! sladunjave pričice za malu djecu i pobožne bakice – tako misle mnogi današnji odrasli i ozbiljni ljudi.

 

Ne, braćo i sestre, Dijete koje nam je darovano prejako je svjetlo za slabe oči.

 

Sjetite se kad smo bili djeca, zar ne da smo se na ovaj ili onaj način plašili mraka. Pa ako nismo baš vrištili, zar ne da smo jedva čekali da iz mraka izađemo, bilo nam je nekako nelagodno u mraku, nikad tamo nismo bili mirni.

 

A onda se sjetite kad smo to prestali bježati od mraka. I ne samo da smo postali hrabriji, nego kad smo to počeli čak i tražiti mrak? Kad smo se u mrak počeli sklanjati kao na sigurno…Zašto smo uopće dobili potrebu da se sakrivamo? Što smo to počeli tajiti? I, povrh svega, tko nam je to objasnio da se i Boga trebam plašiti, pa sam se počeo i od Njega sakrivati? Da me ni On koji sve zna neće razumjeti?

 

Bog ne sjedi skrštenih ruku. On poduzima nešto. Ne šalje potjeru, ne priprema spisak grijeha i onda suđenje. Daje svoga Sina. Šalje svoju ljubav u njezinom najnježnijem izrazu: Bog Dijete! Onaj tko dovoljno gleda vidjet će da je dobrota tog malog i mirnog lica veća i jača od svih zala i grijeha, vidjet će da ga pogled na Boga-dijete oslobađa od svih strahova i tjeskoba. Svjetlo i spokoj tog malešnog lica prava je ljekovita kupka za prljavu i umornu dušu. Njegovo je lice prozorčić u beskraj Božje dobrote i mira.

 

Njegov Božić za naš Božić, Njegovo rođenje za naše rođenje! Dade nam moć da postanemo djeca Božja! Oni koji ga prihvate ne dobivaju samo mogućnost, pravo nego moć, energiju, snagu – postati Djeca Božja! Kako to ostvariti? U Sv. Pismu sin uvijek nalikuje ocu: sličan mu je, ponaša se kao otac, čini iste stvari… Sin Božji je Onaj koji nalikuje Bogu mislima, osjećajima, kruhom kojeg dade, oproštenjem nad kojim ne škrtari… Postati djeca jest jedno konkretno i tako reći beskrajno putovanje koje sažimlje jedna jedina riječ.

 

Kao. Riječca koja ne živi sama, koja upućuje drugamo, koja drugoga pita: budite savršeni kao Otac vaš, milosrdni kao Otac, ljubite jedni druge kao što sam ja vas, Tvoja volja na zemlji kao i na nebu… Kao Isus, kao Otac, kao nebo – evo širokog horizonta, evo beskrajnog putovanja…

 

Kao Otac! Što Otac čini? Daje život! Sin je Božji dakle onaj tko podiže, ulijeva drugome život; tko užiže svjetlo i toplinu, rađa mir i obnavlja nadu!

 

Previše su nam se oči navikle na tamu na polumrakove, pa teško vjerujemo da možemo izići na svjetlost i tamo biti njegovo dijete.

 

No, moguće je da ne budem više samo onaj koji svjetlo traži nego onaj koji će ga davati, ne onaj koji samo treba hrabrenje nego onaj koji hrabri, ne onaj koji nade nema nego koji nadu daje, ne samo onaj koji za životom hlepi – a uvijek ga osta gladan – nego onaj koji život umnaža obogaćuje i sebi i drugima.

 

Da imaju život u izobilju..! Oni koji imaju novca u izobilju, oni ga mogu davati, ali ga mogu i sakriti, ljubomorno čuvati… Oni koji imaju život, koji su ga dobili u izobilju, oni ga ne mogu sakriti: to izobilje nosi i njih i one oko njih!

 

Evo, to nam je namijenio Otac. Da gledamo i primamo Boga-Dijete, da i sami postajemo djeca Božja. Da svijetlimo djeci Božjoj.

 

 

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com




 

Ivica Čatić